Poslovni broj: Usž-1003/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić- Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Samardžić, odvjetnik u Rijeci, P. R. Vitezovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, OIB: 36162371878, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-728/2024-8 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-728/2024-8 od 12. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-220-01/23-08/20, urbroj: 511-09- 19-24-8 od 20. veljače 2024. te radi naknade troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 20. veljače 2024. tužitelju je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, odjavljeno prebivalište s adrese [adresa].
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 128. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da prvostupanjski sud nije dao razloge za svoje zaključke i stajališta. Dodaje da je sud odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Tužitelj u žalbi ponavlja da nije jasno na koji način je tuženik utvrdio odlučne činjenice. Ističe da nije bio u mogućnosti tijekom postupka se izjasniti o činjenicama, okolnostima i pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne upravne stvari. Smatra da prvostupanjski sud odluku u bitnom temelji na službenoj zabilješci tuženika, koja je sačinjena prilikom terenske provjere, na izjavi susjeda i tužiteljevoj izjavi od 3. ožujka 2023., a dodaje da je već u tužbi ukazao na nedostatke navedenih dokaznih sredstava.
Zaključno, tužitelj smatra da je sud donio nezakonitu presudu zbog čega predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je u konkretnom postupku utvrdio sve odlučne činjenice i okolnosti, a zbog čega je bilo zakonske osnove za odjavu prebivališta tužitelja s navedene adrese. Dodaje da tužitelj svoje životne interese ostvaruje na adresi [adresa], na kojoj adresi je dana 24. rujna 2024. izvršio prijavu prebivališta. Smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, a niti odlučni za drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda od 12. veljače 2025.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj presudu pobija.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik tijekom upravnog postupka proveo terenske provjere, a uvažavajući i izjavu tužitelja od 3. ožujka 2023. je utvrdio da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", 144/12., 158/13. i 114/22.). Prema navedenoj zakonskoj odredbi prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
Prema daljnjem članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti će donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.
8. Dakle, iz podatka spisa proizlazi da se osporeno rješenje tuženika temelji na dokaznom sredstvu propisanom u odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, odnosno na terenskoj provjeri, a prema službenoj zabilješci o terenskoj provjeri od 20. studenog 2023. proizlazi da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Također je tom prilikom utvrđeno da je objekt koji se nalazi na predmetnoj adresi u lošem stanju, tj. gotovo neuvjetan za stanovanje Prema izjavi susjeda u navedenoj kući nitko ne stanuje, a tužitelj samo povremeno, rijetko dolazi, a što potvrđuje i izjava tužitelja od 3. ožujka 2023. Zapisnik koji sadrži tužiteljevu izjavu je tužitelj potpisao bez primjedbi, a sam tužitelj potvrđuje da su u navedenoj nekretnini isključeni električna energija i dovod vode, iz čega proizlazi da se radi o objektu koji nije uvjetan za stanovanje.
9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, na temelju inicijative IĐ, u smislu članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu.
Prvostupanjski sud je naveo i obrazložio razloge zbog kojih je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, ocijenivši da saslušanje tužitelja nije potrebno, jer je na temelju već utvrđenih činjenica u upravnom postupku moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetnoj upravnoj stvari.
10. Ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
Naime, tužitelj nije osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je doneseno rješenje tuženika o odjavi tužiteljevog prebivališta s adrese [adresa], a niti je na odgovarajući način dokazao da su činjenice utvrđene na temelju dokaznih sredstava koja nisu prikladna u smislu primijenjenih mjerodavnih zakonskih odredbi.
Također se dodaje da iz tuženikovog odgovora na žalbu proizlazi da je tužitelj izvršio prijavu prebivališta na adresi [adresa], dana 24. rujna 2024., iz čega proizlazi da na toj adresi ostvaruje životne interese, a ne na adresi s koje mu je tuženikovim rješenjem odjavljeno prebivalište.
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni navodi nisu osnovani, a niti odlučni za ishod ovog postupka i donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović