Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5196/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VM zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog VM i sudionika postupka ZM zastupanih po odvjetniku Nikoli Sabljaru iz Rijeke, podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 18. travnja 2025., broj: Pp-1438/2025-9, u sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog VM i sudionika ZM ukida se prvostupanjska presuda u odluci o trajnom oduzimanju privremeno oduzetog vozila i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tom dijelu.

p r e s u d i o j e:

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VM i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni VM se oslobađa obaveze plaćanje paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 18. travnja 2025., broj: Pp-1438/2025-9 okrivljeni VM je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 5. i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.630,00 eura u koju kaznu mu se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 8. travnja 2025. u 12,00 sati do 18. travnja 2025. u 12,00 sati kao 11 dana zatvora, tako da mu je preostalo za platiti 1.191,98 eura u roku 90 dana od pravomoćnosti odluke, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze plaćanja troškova postupka.

1.2. Istom presudom na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeto vozilo marke Opel Astra GTC, reg. Oznake [registarska oznaka], srebrne boje, broj šasije [broj šasije] VLASNIŠTVO ZM.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni VM i sudionik postupka vlasnik vozila ZM su po branitelju i odvjetniku podnijeli zajedničku žalbu zbog povrede materijalnog prava, bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju predmeta.

Žalitelji predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

Žalba sudionika postupka je osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika, ali da opravdano žalitelji ukazuju kako je odluka o vraćanju vozila donijeta preuranjeno na temelju do sada utvrđenog činjeničnog stanja i kako prvostupanjski sud za tu odluku nije dao valjane razloge.

5. Opravdano žalitelji ističu kako sudionik postupka vlasnik predmeta kojim je počinjen prekršaj, koji nije okrivljenik sukladno odredbi članka 116. stavka 7. Prekršajnog zakona, ima pravo sudjelovati u postupku, a što mu je onemogućeno, te mu nije niti uručena prvostupanjska presuda. Prvostupanjski sud je trebao sudionika postupka ispitati na sve okolnosti nužne kako bi utvrdio odlučne činjenice za donošenje valjane odluke o oduzimanju predmeta (vozila) kojim je počinjen prekršaj.

6. Po ocjeni ovog suda pravilni su žalbeni navodi žalitelja kako su nedostatni razlozi koje je prvostupanjski sud dao za oduzimanje vozila samo na temelju obrane okrivljenika.

6.1. U postupku nije ispitan kao svjedok sudionik postupka ZM, vlasnik vozila kako bi se nesporno utvrdilo je li znao ili mogao znati da okrivljenik upravlja vozilom, a da nije stekao pravo na samostalno upravljanje niti je utvrđeno je li i što poduzeo da bi spriječio okrivljenika da upravlja vozilom.

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud unatoč tome što je dijelom utvrdio činjenice odlučne za odluku o (ne)oduzimanje vozila kao predmeta kojim je počinjen prekršaj te okolnosti nije cijenio na način da bi obrazložio je li zahtjev tužitelja za oduzimanje vozila razmjeran društvenoj opasnosti koju predstavlja okrivljenik kao vozač, pa potom kao vozač navedenog vozila ili bi takvom odlukom bilo povrijeđeno ustavno pravo vlasnika vozila na mirno uživanje vlasništva, a nije utvrđeno niti kojim to i čijim vozilima okrivljenik ponavlja prometne prekršaje.

7. Stoga će prvostupanjski sud ponovno utvrditi odlučne činjenice i posebnim rješenjem odlučiti o oduzimanju ili vraćanju vozila sukladno navodima ovog rješenja, te će donijeti novu valjano obrazloženu odluku u tom dijelu.

8. Žalitelj je priznao prekršaj pod b), a onaj pod a) nejasnim žalbenim navodima tvrdeći da je priznao da je upravljao vozilom brzinom od 71 km/h pa da je proturječno utvrđenje suda da je upravljao vozilom brzinom od 81 km/h.

8.1. Suprotno tim žalbenim navodima okrivljenik je priznao prekršaj kako mu je stavljeno na teret, a to je da je u naselju gdje je ograničenje brzine 50 km/h upravljao vozilom brzinom od 71 km/h dakle više od 20 do 30 km/h. U činjeničnom opisu djela navedeno je da ono što je izmjereno tj. brzina od 81 km/h, umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike.

8.2. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi o bitnoj povredi postupka i povredi materijalnog prava u odnosu na taj prekršaj.

9. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da mu je olakotnim cijenio priznanje prekršaja, iskazano kajanje i slabo imovno stanje, činjenicu da je nezaposlen i otac petero maloljetne djece, a otegotnim upornost u činjenju istog prekršaja i njegovu težinu. Pravilno je okrivljeniku utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom i u rasponu propisane novčane kazne držeći da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Naime, navedene zgode je okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja kojim dovodi u opasnost sve sudionike u prometu i imovinu. Za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 1.320 do 2.650 ili kazna zatvora do 60 dana, pa je ovako izrečena kazna po ocjeni ovog suda preblaga s obzirom na dosadašnju višestruku kažnjavanost za taj prekršaj ali niti tužitelj nije žalbom reagirao na ovako izrečenu kaznu pa je ovaj sud potvrdio presudu u tom dijelu.

9.1. Okrivljeniku je odobren najduži zakonom propisani rok za plaćanje novčane kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

10. Odluka o oslobađanju od plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona i činjenicama utvrđenim od strane prvostupanjskog suda, te bi i po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. i 206. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravka : za spis, okrivljenika, vlasnika vozila, branitelja i tužitelja.