Poslovni broj: Usž-3082/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĐA iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3616/2021-17 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3616/2021-17 od 27. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tuženi zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-05/21-01/91, urbroj: 513-04-21-3 od 25. listopada 2021. (točak I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Tužiteljica iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Prije svega daje osvrt na rješenje na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, kojim se utvrđuje da na ime carinskog duga i pripadajuće kamate duguje pobliže navedeni iznos, jer smatra da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari, s obzirom da je ranijom pravomoćnom i izvršnom odlukom oslobođena plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost na osobnu imovinu, uključujući i predmetno vozilo Ford Tourneo Custom. Tužiteljica smatra da se radi o povredi načela res iudicata i ne bis in idem. Upire i na povredu zaštite legitimnih očekivanja stranaka i drugih temeljnih načela upravnog postupka, kao i povredu ustavnih i konvencijskih prava. Tužiteljica smatra da joj se takvim postupanjem carinskih tijela uskraćuje pravo koje je stekla na temelju ranije pravomoćne i izvršne odluke od 29. lipnja 2020. Stoga tužiteljica smatra da je rješenje kojim joj se utvrđuje carinski dug ništetno, zbog čega nije moglo biti osnova za donošenje rješenja o ovrsi. Tužiteljica navodi i da je protiv rješenja od 3. prosinca 2020. podnijela žalbu, a protiv rješenja kojim je žalba odbijena je pokrenula upravni spor, zbog čega to rješenje nije postalo pravomoćno.
Zaključno, tužiteljica smatra da opisano postupanje javnopravnih tijela i suda narušava načelo pravne sigurnosti, a svrha i smisao navedenih načela je da se spriječi samovoljno postupanje upravnih tijela, uključujući i donošenja odluka u kojima se na drugačiji način rješava o predmetu istog činjeničnog i pravnog supstrata. S time u vezi ukazuje i na primjenu načela zaštite stečenih prava stranaka. Tužiteljica u žalbi ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje, pa predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženje pobijane presude proizlazi da je rješenje o ovrsi od 24. veljače 2021. doneseno na temelju izvršnog rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: 415-02/20-18/562, urbroj: 513-02-3005/44- 20-12 od 3. prosinca 2020., kojim je tužiteljici utvrđen carinski dug i pripadajuće kamate, jer je tužiteljica na području Republike Hrvatske koristila vozilo stranih registarskih oznaka, protivno odredbama mjerodavnih carinskih propisa. Stoga, neosnovano prigovara tužiteljica da joj je rješenjem od 3. prosinca 2020., koje je ovdje ovršni naslov, uskraćeno pravo na oslobođenje od plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost na osobnu imovinu, uključujući i predmetno vozilo Ford Tourneo Custom, koje pravo je stekla na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja od 20. lipnja 2020., jer je carinski dug u predmetnom slučaju nastao s druge zakonske osnove. Stoga su neosnovani i prigovori tužiteljice o povredi stečenog prava, jer je ranijom odlukom carinskog tijela odlučeno u predmetu drugačijeg činjeničnog i pravnog supstrata, a nije osnovan niti navod tužiteljice o povredi načela ne bis in idem. Naime, rješenjem koje je ovdje ovršni naslov se ne dira u stečeno pravo tužiteljice na oslobođenje od plaćanja carine u vezi uvoza predmetnog vozila.
6. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je bilo zakonske osnove za donošenja rješenja o ovrsi od 24. veljače 2021., jer tužiteljica ni ne spori da carinski dug utvrđen rješenjem od 3. prosinca 2020. u utvrđenom roku nije podmirila. Razlozi zbog kojih smatra da dug s te osnove nije nastao nisu odlučni za donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari, odnosno za ishod ovog postupka.
7. Tužiteljica u žalbi ničim ne dokazuje da bi rješenje koje je ovdje bilo temelj za donošenje rješenja o ovrsi, u upravnom sporu bilo poništeno ili stavljeno izvan snage. U ovom postupku ne mogu se s uspjehom iznositi okolnosti koje se odnose na zakonitost ovršne isprave, već je to predmet ocjene u posebnom postupku.
8. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši da tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja.
9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a opseg i sadržaj razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude isključuje svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.
10. Tužiteljica u žalbi u bitnom ponavlja iste navode koje je već isticala i u tužbi te tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s iznesenim razlozima je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
11. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
