Poslovni broj: Usž-4172/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška cesta 43/IV, OIB: 18683136487, radi troškova postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-704/2024-9 od 11. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-704/2024-9 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/21-01/62, urbroj: 513-04-23- 2 od 22. prosinca 2023., u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv točke II. izreke rješenja
Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb II, klasa: UP/I-471-01/17-17/75, urbroj: 513- 02-3052/19-20-21 od 3. studenog 2020. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se oglašava ništavom točka II. izreke rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb II, klasa: UP/I-471-01/17-17/75, urbroj: 513-02-3052/19-20-21 od 3. studenog 2020. U točki III. izreke te presude se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbija, a točka IV. izreke te presude određuje da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
2. Protiv točke III. te dijela točke IV. izreke prvostupanjske presude tužitelj je ovom Sudu podnio žalbu, u kojoj u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, a prije svega zbog pogrešne primjene prava.
Tužitelj u žalbi dalje iznosi razloge zbog kojih daje osvrt na iznesena stajališta prvostupanjskog suda pojedinačno, smatrajući da nisu utemeljena, a posebno ističe razloge zbog kojih u prekršajnom postupku nije imao pravo na naknadu troška prekršajnog postupka. Stoga da je povrat previsoko naplaćenog troška kopiranja spisa prekršajnog predmeta zatražio podnošenjem posebnog zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka. Dodaje da o takvom zahtjevu o prekršajnom postupku uopće nije odlučeno.
Tužitelj u žalbi ponavlja da su mu troškovi kopiranja spisa prekršajnog postupka određeni u previsokom iznosu, a da su ti troškovi nastali u cilju ostvarivanja njegovog prava na obranu u prekršajnom postupku. Smatra da je postupanjem suda došlo do povrede prava na obranu i prava na pristup sudu, jer su nastali troškovi bili nužni za ostvarivanje tih prava. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijani dio presude te tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz naknadu traženog troška upravnog spora i troška sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao osnovanim žalbene navode zbog kojih se presuda pobija, a niti je utvrdio razloge na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj zahtjevom od 27. travnja 2017. tražio da mu se odobri kopiranje spisa predmeta, koji se vodio u vezi postupka nadzora, a što je odobreno zaključkom Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb II, klasa: UP/I-471-01/17-17/372, urbroj: 513-02-3020/35,-17-13 od 9. svibnja 2017., a u kojem se tužitelj poziva da uplati pristojbu u iznosu od 2.100,00 kuna.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da je tužitelj zahtjev podnio u postupku koji se vodio u vezi ocjene zakonitosti postupanja tužitelja kod obavljanja djelatnosti kupnje i prodaje robe (rabljenih motornih vozila i njihovih dijelova) u smislu Zakona o trgovini ("Narodne novine", 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13. i 30/14.), u kojem je izdan prekršajni nalog od 30. ožujka 2017., kojim je tužitelj oglašen krivim i izrečena mu je kazna u iznosu od 20.000,00 kuna. Sljedno tome, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o prekršajnom postupku koji se vodi na temelju Prekršajnog zakona ("Narodne novine", 107/07., 39/13. i 157/13.), a u kojem je presudom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1746/2018 od 12. rujna 2019. pravomoćno odbijena žalba okrivljenika, ovdje tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi. Stoga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se o troškovima umnožavanja spisa nastalih radi potrebe obrane u prekršajnom postupku ne može odlučivati primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), zbog čega je s te osnove zahtjev tužitelja nedopušten. Stoga je prvostupanjsko rješenje sud pravilno potvrdio, kao i tuženikovo rješenje u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. studenog 2020., kojim je zahtjev tužitelja odbačen kao nedopušten, iako se u tom rješenju navodi da je zahtjev nedopušten jer je u prekršajnom postupku donesena pravomoćna odluka od 12. rujna 2019., tj. da je riječ o presuđenoj stvari. S time u vezi valja reći da se o navedenim troškovima u prekršajnom postupku nije razmatralo, jer tužitelj zaključak od 9. svibnja 2017. nije osporio žalbom protiv glavne stvari, već je u zahtjevu od 19. lipnja 2017. zatražio povrat previsoko određenog i naplaćenog predujma za umnožavanje spisa, a koji je prvostupanjsko tijelo odbacilo, obrazlažući da je tužitelj imao mogućnost u žalbi podnesenoj protiv rješenja o prekršaju od 3. rujna 2018., kojim se odlučuje o glavnoj stvari, pobijati i zaključak kojim mu je odobreno umnožavanje spisa i s koje osnove su nastali troškovi, ali je to propustio učiniti.
8. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud dalje u pobijanoj presudi zaključuje da je tužitelj protiv zaključka od 9. svibnja 2017. imao mogućnost izjaviti žalbu, odnosno postupiti po uputi o pravnom lijeku koju zaključak sadrži, a time bi nadalje osigurao sudsku zaštitu i u vezi naplaćenih troškova u prekršajnom postupku. Međutim, tužitelj na navedeni način nije postupio, već je podnio zahtjev od 19. lipnja 2017., kojim traži povrat naplaćenog predujma za umnožavanje spisa, a koji je prvostupanjsko tijelo osnovano odbacilo.
Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev odbio, u dijelu kojim tužitelj traži da se poništi i oglasi ništavim tuženikovo rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je zahtjev za povrat nastalih troškova odbačen.
9. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u sporu, prvostupanjski sud je pravilno na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
10. Zbog navedenih razloga, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
11. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
