Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-171/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća i izvjestiteljice i Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-97/2023-63 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-97/2023-63 od 30. rujna 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke), kao i u odluci o trošku parničnog postupka (u dijelu toč. I. izreke i u toč. III. izreke).

II. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 6.446,67 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 135,10 EUR od 16.01.2014.,

- na iznos od 18,85 EUR od 16.02.2014.,

- na iznos od 49,54 EUR od 16.03.2014.,

- na iznos od 105,45 EUR od 16.04.2014.,

- na iznos od 25,16 EUR od 16.05.2014.,

- na iznos od 75,49 EUR od 16.06.2014.,

- na iznos od 277,25 EUR od 16.07.2014.,

- na iznos od 95,74 EUR od 16.08.2014.,

- na iznos od 77,02 EUR od 16.09.2014.,

- na iznos od 25,28 EUR od 16.10.2014.,

- na iznos od 64,17 EUR od 16.11.2014.,

- na iznos od 149,49 EUR od 16.12.2014.,

- na iznos od 48,37 EUR od 16.01.2015.,

- na iznos od 213,62 EUR od 16.02.2015.,

- na iznos od 83,43 EUR od 16.03.2015.,

- na iznos od 50,56 EUR od 16.04.2015.,

- na iznos od 112,03 EUR od 16.05.2015.,

- na iznos od 108,61 EUR od 16.06.2015.,

- na iznos od 413,11 EUR od 16.07.2015.,

- na iznos od 65,30 EUR od 16.08.2015.,

- na iznos od 93,81 EUR od 16.09.2015.,

- na iznos od 9,63 EUR od 16.11.2015.,

- na iznos od 28,01 EUR od 16.12.2015.,

- na iznos od 30,84 EUR od 16.01.2016.,

- na iznos od 57,81 EUR od 16.02.2016.,

- na iznos od 45,52 EUR od 16.03.2016.,

- na iznos od 25,58 EUR od 16.04.2016.,

- na iznos od 211,76 EUR od 16.05.2016.,

- na iznos od 80,22 EUR od 16.06.2016.,

- na iznos od 51,65 EUR od 16.07.2016.,

- na iznos od 83,61 EUR od 16.08.2016.,

- na iznos od 92,39 EUR od 16.09.2016.,

- na iznos od 53,73 EUR od 16.10.2016.,

- na iznos od 70,35 EUR od 16.11.2016.,

- na iznos od 181,33 EUR od 16.12.2016.,

- na iznos od 66,85 EUR od 16.01.2017.,

- na iznos od 27,95 EUR od 16.02.2017.,

- na iznos od 103,23 EUR od 16.03.2017.,

- na iznos od 78,63 EUR od 16.04.2017.,

- na iznos od 222,30 EUR od 16.05.2017.,

- na iznos od 85,18 EUR od 16.06.2017.,

- na iznos od 158,30 EUR od 16.07.2017.,

- na iznos od 117,86 EUR od 16.08.2017.,

- na iznos od 228,31 EUR od 16.09.2017.,

- na iznos od 132,37 EUR od 16.10.2017.,

- na iznos od 84,23 EUR od 16.11.2017.,

- na iznos od 250,62 EUR od 16.12.2017.,

- na iznos od 77,98 EUR od 16.01.2018.,

- na iznos od 136,97 EUR od 16.02.2018.,

- na iznos od 94,52 EUR od 16.03.2018.,

- na iznos od 75,48 EUR od 16.04.2018.,

- na iznos od 90,02 EUR od 16.05.2018.,

- na iznos od 84,52 EUR od 16.06.2018.,

- na iznos od 421,78 EUR od 16.07.2018.,

- na iznos od 105,03 EUR od 16.08.2018.,

- na iznos od 129,88 EUR od 16.09.2018.,

- na iznos od 78,84 EUR od 16.10.2018.,

- na iznos od 55,04 EUR od 16.11.2018.,

- na iznos od 136,68 EUR od 16.12.2018.,

- na iznos od 94,29 EUR od 16.01.2019.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.015,44 EUR, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti."

2. Ovu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik u toč. I. i III. izreke iz zakonom propisanih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13, 89/14., 70/19.,80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u korist tuženika, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da naknada za prekovremeni rad prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja dio osnovne plaće te se osnovna plaća uvećava za 50% i to sve do 1. travnja 2020., kada je Dodatkom III KU bilo propisano da se na prekovremene sate obračunavaju utuženi dodaci.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se u žalbi tuženik neosnovano poziva.

6. Osnovano u žalbi tuženik ukazuje da je pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. ZPP-a, obveznost tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno, tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi i bez kojih objektivno ne može postaviti određeni zahtjev.

6.1. Uvidom u spis je utvrđeno da tužitelj takav dokaz nije podnio, međutim kako je tuženik dostavio traženu dokumentaciju u spis, ta povreda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude, pa nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. i uvezi čl. 186.b ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je kod tuženika radio na radnom mjestu liječnika specijalista interne medicine, subspecijalist kardiologije, da mu tuženik isplati razliku plaće za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018., na ime dodataka za plaću na odrađene prekovremene sate i to dodatka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora-bolovanje, sukladno čl. 81. ZR/14, a koje prema stajalištu tužitelja tuženik nije dobro obračunao.

8. Među strankama tijekom postupka bio je sporan obračun mjesečnog fonda radnih sati, a posljedica tome i broj prekovremenih sati te da li se utuženi dodaci obračunavaju i isplaćuju na svaki odrađeni prekovremeni sat.

9. Mjesečni fond radnih sati pravilno je prvostupanjski sud utvrdio primjenom zaključka br. 148. Zajedničkog povjerenstva za razdoblje od 1. prosinca 2013., do 30 prosinca 2015., a za razdoblje od 1. prosinca 2015., do 31. prosinca 2018., u skladu sa Zaključkom br. 153., a na koju okolnost je financijsko-knjigovodstveni vještak izradio dopunu nalaza i mišljenja 14. svibnja 2022. Na dopunu nalaza i mišljenja tuženik nije imao primjedbi a niti sada u žalbi osporava izračun mjesečnog fonda radnih sati.

10. Tuženik u žalbi kao žalbeni razlog navodi da tužitelj nema pravo na utužene dodatke na sate prekovremenog rada do travnja 2020., jer smatra da to ne proizlazi iz odredbi Granskog kolektivnog ugovora, odnosno Dodatka III. Kolektivnog ugovora (dalje KU), jer je Dodatak III. KU kojim je uređeno plaćanje dodataka za prekovremeni rad počeo s primjenom od 1. travnja 2020.

11. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15- dalje KU/13) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" 29/18 – dalje: KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

12. Odredbom čl. 57. KU/13, kasnije čl. 55. KU/18 i II. Dodatku KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

13. Odredbom čl. 59. KU/13, kasnije čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na osnovnu plaću.

14. Polazeći od citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu navedenih dodataka na plaću za svaki sat rada, neovisno da li se radi o redovnom ili prekovremenom radu, a sve temeljem odredbi KU-a jer navedeni dodaci obračunati na plaću za redovni rad pripadaju za sve odrađene prekovremene sate, obzirom da isplata dodataka za plaću za redovan rad ne isključuje isplatu istih za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. koji glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU 143/13 i KU 96/15 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

16. U odnosu na žalbene navode u kojima se tuženik poziva na tumačenja Kolektivnog ugovora, valja ukazati da pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno otežane uvjete rada te stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu.

17. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrdio visinu pripadajućih dodataka tužitelju za utuženo razdoblje u iznosu od 6.446,67 eura.

18. Budući da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku u pogledu glavnog potraživanja i odluka o parničnom trošku iz dijela toč. I. izreke i toč. III. izreke je u svemu pravilna i zakonita te je tužitelju isti valjalo odmjeriti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u čl. 155. ZPP-a, a sve prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23; dalje Tarifa).

19. U preostalom, nepobijanom dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak toč. II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

20. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe, budući s istom nije uspio u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl.166. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedeno, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac