Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Kž-159/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sandre Radanović, predsjednice vijeća, mr.sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ive Lovrin, univ.spec.iur. članice vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NĐ, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj 125/11 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici i žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Krunoslava Kunštića, odvjetnika u Koprivnici, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-122/2022-26 od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika NĐ, a po službenoj dužnosti preinačuje se presuda pod točkom III. u pravnoj oznaci kaznenog djela na način da se optuženik NĐ proglašava krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja –prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11

II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje presuda na način da se iza točke VI. dodaje točka VII. te se optuženik NĐ na temelju odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku ukoliko u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu naknade štete iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 oštećeniku ŠĐ.

III. Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika NĐ, a po službenoj dužnosti preinačuje se presuda pod točkom VII. na način da ista uslijed odluke pod II. postaje točka VIII. te se nalaže optuženiku NĐ imovinskopravni zahtjev iz točke VIII. isplatiti oštećeniku ŠĐ u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

IV. Uslijed odluke pod II. preinačuje se točka VIII. na način da ista postaje točka IX.

V. U preostalom se dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika NĐ odbijaju kao neosnovane, te u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-122/2022-26 od 9. veljače 2024. optuženik NĐ je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja –prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a sukladno odredbi članka 56. KZ/11 prema optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini drugo kazneno djelo.

2. Optuženiku je uz uvjetnu osudu određena i posebna obveza da oštećeniku ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta "[obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 23.519,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka na varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za osam postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

3. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo da oštećeniku ŠĐ, vlasniku obrta "[obrt]" [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 23.519,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka na varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za osam postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) i troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.602,83 eura (tisućušestodvaeuraosamdesettricenta) sve u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, kao i troškove punomoćnice ŠĐ, odvjetnice Sanje Smontara iz Varaždina, u iznosu od 4.990,23 eura (četiritisućedevetstodevedeseteuradvadesettricenta) sa PDV-om u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

5. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

6. Protiv presude je žalbu podnio i optuženik po branitelju Krunoslavu Kunštiću, odvjetniku u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, s prijedlogom da sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i preinači pobijanu presudu u odluci o kazni.

8. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na razgledavanje.

9. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

10. Neosnovano optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, a nije utvrđeno da bi postojala znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza daljnjih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Neutemeljeno optuženik u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 prihvativši imovinskopravni zahtjev oštećenika ŠĐ na način da je naložio optuženiku NĐ da nadoknadi štetu prema oštećeniku.

11.1. Iako je oštećenik ŠĐ, kao vlasnik obrta [obrt] sklopio ugovor s društvom ..., a ne sa optuženikom, nesporno je da je društvo ... brisano dana 9. siječnja 2017. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-16/6055-2 od 19. prosinca 2019. Kazneni postupak se nije vodio prema pravnoj osobi ... pa se od pravne osobe nije mogla oduzeti imovinska korist sukladno odredbi članka 20. stavka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine br. 151/2003, 110/2007). Osim toga, od pravne osobe ... se nije mogla oduzeti imovinska korist niti u smislu odredbe članka 560. ZKP/08 jer je društvo izbrisano iz sudskog registra.

12. Osnovna pretpostavka za prihvaćanje imovinskopravnog zahtjeva, u smislu odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08 je osuđujuća presuda, a optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 koje je počinio kao odgovorna osoba u društvu ... Odredbom članka 430. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009- dalje u tekstu ZTD) je propisano da se na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona.

12.1. Upravo je odredbom članka 252. stavka 5. ZTD propisano da u slučaju kada član uprave grubo povrijedi dužnost da primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, a u što svakako spada počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju za koje je osuđen optuženik, zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva, kao što je to i u konkretnom slučaju. Šteta u konkretnom slučaju proizlazi iz kaznenog djela počinjenog od strane odgovorne osobe u pravnoj osobi prilikom zastupanja te pravne osobe, slijedom čega je ispravno u presudi prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika na način da je naloženo upravo optuženiku naknaditi štetu oštećeniku.

13. Nadalje, neutemeljeno se u žalbi optuženika navodi da je prava vjerovnika društva ... protiv članova uprave u kaznenom postupku mogao ostvarivati jedino i isključivo stečajni upravitelj, a ne oštećenik kao vjerovnik. U kaznenom postupku za vrijeme trajanja stečajnog postupka stečajni upravitelj ima ovlast zastupanja pravne osobe nad kojom se vodi stečajni postupak, a ne oštećenika ŠĐ.

14. Neosnovano se u žalbi optuženika navodi da je obrt „[obrt]“ brisan iz obrtnog registra pa se kao takav nije mogao naći u aktivnoj procesnoj ulozi u adhezijskom postupku. Naime, obrtnik je fizička osoba koja samostalno obavlja dopuštenu gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti u svoje ime i za svoj račun (čl.

1. st. 3. Zakona o obrtu „[obrt]“ broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07 i 79/07), dok je obrt samo način obavljanja gospodarske djelatnosti i to samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu (čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu). Sukladno navedenim zakonskim odredbama obrt nije i ne može biti sudionik obveznog odnosa ni stranka u postupku, već je to fizička osoba, u konkretnom slučaju vlasnik obrta, slijedom čega je ispravno prvostupanjski sud naložio optuženiku da nadoknadi štetu oštećeniku ŠĐ.

15. U odnosu na žalbene navode optuženika da je obrt oštećenika svoje potraživanje već ranije ostvario u posebnom parničnom postupku, u kojem je donesena pravomoćna sudska presuda ističe se da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj 2P-5/2016-11, ispravljenom rješenjem 2P-5/2016-17 od 11. svibnja 2016. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-163/10 od 10. ožujka 2010. kojim je naloženo tuženiku ... isplatiti tužitelju ŠĐ, vlasniku keramičarsko-uslužnog obrta [obrt] iznos od 177.206,02 kune uvećan za zakonske zatezne kamate. Dakle, u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru su stranke bile trgovačko društvo ... i ŠĐ kao vlasnik keramičarsko-uslužnog obrta "Keramika MBA", pa se stoga ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

16. Nije osnovana žalba optuženika da je sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/11 jer je prema optuženiku primijenio Kazneni zakon kojeg nije mogao primijeniti. Naime, ispravno je prvostupanjski sud optuženika osudio zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 jer je pravno označavanje kaznenog djela po članku 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 blaže za počinitelja. Prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonska obilježja pojedinih kaznenih djela, a nakon toga i propisivanjem značenja pojma znatne štete u odredbi stavka 29. članka 87. KZ/11 i to člankom 25. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine " broj 56/15 i 61/15 – ispravak) takva šteta postoji kada ona prelazi 60.000,00 kuna. Prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. zakonsko obilježje znatne štete, zbog kojeg dolazi do ostvarenja težeg oblika kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97 postojalo je kad je vrijednost prouzročene štete prelazila 30.000,00 kuna. Iz toga proizlazi da je za ostvarenje težeg oblika kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju po KZ/11 potrebna veća kriminalna količina. Stoga, unatoč kazni koja je za kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97 bila propisana s gornjom granicom kazne od 8 godina (koji posebni maksimum predstavlja ograničenje kazne i kad se primjenjuje KZ/11), pravno označavanje kaznenog djela po članku 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 je blaže za počinitelja.

17. Neosnovano se optuženik žali da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je u presudi detaljno obrazloženo kako iz materijalne dokumentacije, a posebno rezultata provedenog knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je ŠĐ, kao vlasnik keramičarsko-uslužnog obrta [obrt] ispostavio društvu ... račune broj 4/08 i 5/08 u ukupnom iznosu od 197.206,02 kune za obavljene keramičarske radove, dok je društvo ... 26. veljače 2010. uplatilo ŠĐ, kao vlasniku obrta [obrt] u iznos od 20.000,00 kuna, a preostali iznos duga do kraja kaznenog postupka nije plaćen. Provedenim je vještačenjem utvrđeno da je društvo ... u razdoblju od dospijeća obveze prema oštećeniku, pa do blokade računa, odnosno u periodu od 1. ožujka 2009. do 3. lipnja 2016. raspolagalo iznosom od 1.488.205,28 kuna te je bilo u mogućnosti podmiriti cjelokupno dugovanje prema oštećeniku, a što do danas nije učinjeno.

18. Oštećenik je kao vlasnik obrta [obrt] javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu protiv ... 10. ožujka 2010. radi naplate računa broj 4/08 i 5/08 od 31. prosinca 2008., a nakon što je javna bilježnica donijela rješenje o ovrsi 10. ožujka 2010. društvo ... je podnijelo prigovor pa je postupak nastavljen povodom prigovora protiv platnog naloga na Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Iako je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj 2P-5/2016- 11, ispravljenom rješenjem 2P-5/2016-17 od 11. svibnja 2016. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-163/10 od 10. ožujka 2010., društvo ... je brisano 9. siječnja 2017. pa oštećenik nije mogao svoje dugovanje namiriti niti prisilnim putem.

19. Upravo iz činjenice da je okrivljenik kao odgovorna osoba društva ... bio u mogućnosti u čitavom inkriminiranom vremenskom razdoblju podmiriti dug prema oštećeniku, a što nije učinio, ispravan je zaključak suda da je optuženik od trenutka stupanja u poslovni odnos sa ŠĐ kao vlasnikom obrta [obrt] postupao s prijevarnom namjerom, obećavajući ovome da će mu uredno platiti ugovorene radove, a što mu nije bila namjera jer nakon što su radovi obavljeni i nakon što je trgovačko društvo ... podmirilo društvu ... sve račune za obavljene keramičarske radove, osim iznosa od 2.654,46 eura do danas nije uplatio preostali iznos duga od 23.519,28 eura, iako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je društvo ... bilo solventno i da je bilo u mogućosti podmirivati svoje obveze.

20. U odnosu na navode iz žalbe optuženika da nije logično da bi društvo ... dogovorilo sa podizvođačem da će mu platiti isti iznos koji se njemu plaća kao izvođaču navodi se kako između društva ... i ŠĐ, kao vlasnika obrta [obrt] nije sklopljen pisani ugovor pa su jedina relevantna materijalna dokumentacija računi koje je obrt izdao društvu. Navodi žalbe optuženika da je između optuženika i ŠĐ postojao dogovor da se kao izvođač radova za društvo ... javi ..., jer bi obrt u vlasništvu ŠĐ bio u sukobu interesa budući je njegova supruga bila zaposlena u društvu ... te da je optuženik sa ŠĐ dogovorio proviziju od 20 %, ali da se oštećenik naknadno predomislio pa je potraživao veći iznos nisu dokazani. Osim toga, da je postojao takav dogovor bilo bi logično da društvo ... uplati navodno dogovoreni iznos provizije, koji bi prema navodima optuženika iznosio 5.234,75 eura, a ne 2.654,46 eura, koliko je ovo društvo uplatilo.

21. S druge strane iz dopisa ... je sud utvrdio da je sve aktivnosti oko prikupljanja, razmatranja i odabira ponuda obavljala obrtno instalaterska služba u sklopu sektora marketinga, a da LĐ nije nikada radila u obrtno- instalaterskoj službi, niti je samostalno odlučivala o podizvođačima. Osim toga, navedeno je da ne postoji pisana odluka ... u razdoblju od 2008. pa do kraja 2009. da podizvođač ne može biti obrt ili trgovačko društvo čiji je vlasnik član obitelji voditelja radova, slijedom čega su tvrdnje optuženika neutemeljene i očito usmjerene na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

22. Navodi iz žalbe da prijevarna namjera optuženika zasigurno nije obuhvaćala postupak prisilne naplate nisu osnovani, jer se navedeno optuženiku niti ne stavlja na teret, nego mu se stavlja na teret da po dospjelosti kao direktor i odgovorna osoba društva ... nije platio račune koje je ispostavio ŠĐ, kao vlasnik obrta [obrt], niti je to učinio naknadno, iako je društvo bilo solventno i mogao je to učiniti.

23. Nisu osnovani navodi žalbe optuženika da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je sud ispravno vještakinji naložio da utvrdi je li društvo ... bilo u mogućnosti platiti dugovanje koje je imalo prema ŠĐ u inkriminiranom razdoblju, a analizom ostalih dokaza je isključena obrana optuženika o navodno dogovorenoj proviziji, slijedom čega nije bilo potrebno izvođenje drugih dokaza, koji uostalom nisu ni predloženi.

24. Opisanim je postupanjem, optuženik NĐ kao direktor i odgovorna osoba ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, slijedom čega je po službenoj dužnosti preinačena presuda u pravnoj oznaci djela jer je isto ispravno trebalo označiti kao kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

25. Državno odvjetništvo se žalilo na odluku o kazni ističući kako je sud trebao cijeniti visinu štete koju je optuženik prouzročio oštećeniku, kao i činjenicu da optuženik u roku od 15 godina oštećeniku nije podmirio dugovanje, uslijed čega je oštećenik zapao u financijske probleme te je bio prisiljen zatvoriti obrt predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora. Međutim, prema stavu ovog vijeća prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je ispravno optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik neosuđivana osoba, da je platio dio duga u iznosu od 20.000,00 kuna, a trebalo mu je kao olakotno cijeniti i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok mu otegotnih okolnosti sud nije utvrdio. Stoga je pravilno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz istovremeno izricanje uvjetne osude, sukladno odredbi članka 56. KZ/11 na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini drugo kazneno djelo, jer i prema mišljenju ovog vijeća optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, slijedom čega je žalba državnog odvjetnika u dijelu koji se odnosi na kaznu neosnovana.

26. Pravilan je zaključak suda da će se svrha kažnjavanja ostvariti određivanjem posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 na način da je optuženiku naloženo da isplati oštećeniku ŠĐ iznos od 23.519,28 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate, u roku od 8 mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

27. Sud je djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08 preinačena prvostupanjska presuda na način da je optuženik NĐ upozoren, sukladno odredbi članka 58. stavka 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, jer je prvostupanjski sud propustio optuženika upozoriti na posljedice neispunjenja posebne obveze.

28. Presudom je optuženiku naloženo dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva isplatiti u roku od osam mjeseci od pravomoćnosti presude. Međutim, na imovinskopravni zahtjev se odgovarajuće primjenjuju pravila Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu ZPP). Člankom 328. stavkom 2. ZPP je propisano da, ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 15 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. S obzirom na to da se u konkretnoj situaciji radi o novčanoj činidbi i da odredbama ZPP nije određen rok za isplatu imovinskopravnog zahtjeva, pri čemu rok za izvršavanje posebne obveze nije izjednačen s tzv. paricijskim rokom, po službenoj je dužnosti preinačena pobijana presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu te je naloženo optuženiku da isplati oštećeniku iznos od 23.519,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

29. Stoga je sud djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika i sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu u odluci o posebnoj obvezi, dok je po službenoj dužnosti preinačena presuda u pravnoj oznaci djela kao i u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, a u preostalom su dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijene kao neosnovane, te je u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

U Zadru 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović