98. P-733/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ČF vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate 45,00 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja HF, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 45,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2024., do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti zatezne kamate na iznos od 45,00 € preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 €.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. rujna 2024. nastala šteta na vozilu, marke ŠKODA SUPERB, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 187/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.365,81 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.320,81 €. Razliku od 45,00 € po računu koji tuženik nije platio, a navedeni iznos je razlika o cijeni rada. Nadalje navodi da su tužitelj i oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila sklopili 5. studenog 2024., ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 45,00 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, priznaje nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika te ističe da je isplatio na ime naknade štete iznos od 1.320,81 € čime smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističući kako je u konkretnoj situaciji izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, sukladno čl. 88. st. 4. Zakona o obveznim odnosima kao dužnik može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju te osporava tijek zateznih kamata i stopu zateznih kamata.

3. Tijekom postupka stranke su u bitnome ostale kod navoda iznijetih u tužbi i odgovoru na tužbu te je tuženik podneskom od 28. svibnja 2025. naveo da budući da je sporna samo visina cijene sata rada, da se protivi saslušanju tužitelja i oštećenika.

4. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u: račun broj 187/VP/1 (list 9. spisa), izvid štete od 2. listopada 2024. (list 10. spisa), cjenik radova (list 15. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 16. – 18. spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 45,00 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetni događaj, već je sporna samo visina cijene sata rada, kako je to i sam tuženik naveo u podnesku od 28. svibnja 2025., te je slijedom toga sporan tijek zateznih kamata i stopa zateznih kamata.

8. Iz računa tužitelja broj 187/VP/1 (list 9 spisa) proizlazi da proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 1.365,81 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 1,2 sati autolimarskih i 2,4 sati autolakirerskih radova, odnosno upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 10 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 40,00 €.

9. Iz cjenika na listu 15 spisa, proizlazi da tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćuje radni sat (autolimarski i autolakirerski) po cijeni od 40,00 € uvećano za PDV, a koju činjenicu tuženik nije osporavao.

10. Nadalje, tužitelj je i oštećenom VF fakturirao cijenu sata rada sukladno tome, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima (list 9 spisa).

11. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

12. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovane prigovore tuženika glede visine štete.

14. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 40,00 € po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 45,00 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

15. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 16. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Uvidom u dopis tuženika od 5. rujna 2024. na listu 11-12 spisa, ovaj sud je utvrdio da je oštećenik VF prijavu štete napravio 3. rujna 2024. kako to proizlazi iz odgovora tuženika na predmetnu prijavu (list 11-12 spisa), slijedom čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, no kako je tužitelj potraživao štetu od 26. listopada 2024., to mu je ista i dosuđena sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose, jer oštećenik VF i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. (točka I. i II. izreke)

18. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem ovlaštene osobe tužitelja te prometno tehničko vještačenje i saslušanje svjedoka VF, kao i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećeni na području Grada Zagreba gdje ima sjedište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Grada Zagreba od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Grada Zagreba, budući je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno slijedom čega bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je u konkretnoj situaciji izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, sukladno čl. 88. st. 4. Zakona o obveznim odnosima kao dužnik može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kad je obaviješten o ustupanju, treba navesti da nije jasno tuženikovo pozivanje na navedenu odredbu budući da čak i kada bi se radilo o ustupanju radi ispunjenja (a ne radi se o istome), da navedena činjenica što je odredbom čl. 88. st. 4. ZOO-a, propisano da u slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju, u konkretnom slučaju nije od značaja budući da tuženik nije niti tvrdio da je utuženi iznos podmirio ustupitelju odnosno VF pa da bi stoga eventualno bio oslobođen obveze plaćanja u ovom postupku. Dodatno se ukazuje da iz čl. 2.3. Ugovora o ustupanju jasno proizlazi da su stranke ugovorile da se obveza ustupitelja prema primatelju gasi sklapanjem ugovora o ustupanju, što predmetnu cesiju čini upravo onom iz st. 1. čl. 88. ZOO-a, odnosno ustupanjem „umjesto“ ispunjenja, bez obzira što su stranke u čl. 2.1. navele da ustupitelj „radi“ ispunjenja svoje obveze ustupa predmetno potraživanje, budući da je odlučan sadržaj odredbe odnosno jasna volja stranaka a ne sam jezični izričaj.

20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu parničnih troškova.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 € (Tbr. 7. t. 9. Tarife) što uvećano za PDV, iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka III. izreke).

22. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 10. srpnja 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku

- kal. 30 dana