Poslovni broj: Usž-1247/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić- Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Barišić & Barišić d.o.o., Zagreb, Maksimirska 48, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5133/2024-9 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5133/2024-9 od 6. veljače 2025. u dijelu iznosa iznad 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura) troška upravnog spora koji se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, a u preostalom dijelu se žalba tuženika odbija i potvrđuje točka I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5133/2024-9 od 6. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom rješenjem prvostupanjskog suda se upravni spor obustavlja (točka I. izreke), a u točki II. izreke rješenja se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetsto eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno članku 128. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).
Tuženik u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, jer nije istekao rok od 8 dana nakon isteka propisanog roka za rješavanje o žalbi, zbog čega je tužbu podnesenu 16. prosinca 2024. trebalo odbaciti kao preuranjenu. Dalje ističe da je žalbu tužitelja podnesenu zbog nedonošenja rješenja zaprimio 15. listopada 2024., što proizlazi iz prijamnog štambilja i spisa predmeta, a što znači da je propisani rok za rješavanje žalbe istekao 14. prosinca 2024. (subota), a zadnji dan propisanog roka od 60 dana prvog sljedećeg radnog dana, 16. prosinca 2024. Slijedno tome, navodi da je tužba zbog nedonošenja rješenja mogla biti podnesena nakon isteka daljnjeg roka od 8 dana, što znači najranije 27. prosinca 2024., uvažavajući da prethodna dva dana nisu bili radni (Božić i Sv. Stjepan). U prilog takve tvrdnje tuženik ukazuje na primjenu stajališta iznesenih u upravno-sudskoj praksi u pobliže navedenim odlukama.
Dalje u žalbi tuženik navodi da nije jasno, a niti je obrazloženo zbog čega je sud tužitelju dosudio iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova spora, smatrajući da nije bilo osnove za priznavanje troška odgovora tužitelja na tuženikov odgovor na tužbu. Dodaje da se navedeni trošak u pravilu ne priznaje kao opravdan, tim više jer tužitelj u tom podnesku ne iznosi nove činjenice, već u bitnom daje osvrt na način računanja roka propisanog za rješavanje o žalbi, navodeći da je za početak tijeka roka odlučan dan predaje žalbe pošti, u konkretnom slučaju 4. listopada 2024., a ne kada je žalbu javnopravno tijelo zaprimilo (15. listopada 2024.). Tuženik u vezi tijeka roka, za koji smatra da je odlučan dan kada je žalba zaprimljena, ukazuje na stajalište izneseno u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj. Us II-66/2023-5. Tuženik predlaže da ovaj Sud tužbu tužitelja odbaci kao preuranjenu i odbije zahtjev za naknadom troškova spora.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi i iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da se dan predaje žalbe pošti 4. listopada 2024. ima smatrati danom predaje javnopravnom tijelu, a od kada teče i propisani rok od 60 dana koji je istekao 3. prosinca 2024., a tužbu je podnio 16. prosinca 2024. U prilog iznesenih tvrdnji tužitelj se poziva na mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih stajališta iznesena u sudskoj praksi na koja se tuženik poziva u žalbi nisu primjenjiva u predmetnom slučaju, jer se ne radi o činjenično i pravno identičnim situacijama, a niti je primjenjivo stajalište izneseno u presudi, poslovni broj: Us II-66/2023 od 17. svibnja 2023., jer je ta odluka donesena primjenom odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Dodaje i da se u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-2642/2023 od 7. veljače 2024. na koju se tuženik također poziva u žalbi, navodi da rok počinje teći prvog sljedećeg dana nakon podnošenja žalbe, a ne zaprimanja od strane javnopravnog tijela kojem je upućena. Zaključno, tužitelj ističe da je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2025. bio pozvan očitovati se u roku od 8 dana od dostave otpravka rješenja, na odgovor na tužbu, u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a u tom roku je i dao očitovanje. Smatra da je bilo potrebno očitovati se na tuženikov odgovor na tužbu, a da ga je sud na očitovanje pozvao na temelju zakonske osnove. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu, potvrdi rješenje prvostupanjskog suda i naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u pobliže naznačenom iznosu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj dana 16. prosinca 2024. podnio tužbu, jer tuženik nije u zakonom propisanom roku donio rješenje o žalbi, koju je podnio zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da donese novo rješenje koje će zamijeniti poništeno.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 20. siječnja 2025. naveo da je rješenjem, klasa: UP/II-112-07/24-01/623, urbroj: 566-01/1-24-5 od 13. prosinca 2024. odlučio o žalbi tužitelja, a to rješenje je opunomoćeniku tužitelja dostavljeno dana 18. prosinca 2024., što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu predmeta.
7. Stoga, a s obzirom da je tuženik tijekom upravnog spora odlučio o žalbi tužitelja podnesenoj zbog nedonošenja prvostupanjskog rješenja, na način da je postupak po žalbi obustavio, jer je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo rješenje, klasa: 112-02/24-01/09, urbroj: 537-02-02/1-24-1 od 12. prosinca 2024., sud je obustavio spor na temelju članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, u vezi s člankom 103. stavkom 1. ZUS-a.
8. Neosnovan je žalbeni navod da se propisani rok od 60 dana računa od dana kada je javnopravno tijelo zaprimilo žalbu, a ne od dana predaje preporučenom poštom. Protivno tome proizlazi iz odredbe članka 72. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), koja propisuje da kada je podnesak upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj žalbu upućenu tuženiku podnio poštom preporučeno dana 4. listopada 2024., a koju je tuženik zaprimio dana 15. listopada 2024.
9. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbu sudu podnio nakon proteka roka propisanog za odlučivanje o žalbi (60 dana), a i po proteku daljnjeg roka od 8 dana po isteku propisanog roka, u smislu članka 40. stavka 2. ZUS-a, a prije nego je opunomoćenik tužitelja tuženikovo rješenje od 13. prosinca 2024. zaprimio, jer je to rješenje zaprimio 18. prosinca 2024., tj. nakon što je upravni spor pokrenut podnošenjem tužbe dana 16. prosinca 2024.
10. Prema ocjeni ovog Suda, podnesak kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu ne sadrži pravno odlučne razloge, jer tužitelj u bitnom daje osvrt na primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi na kojima temelji svoje tvrdnje, pri čemu te odredbe citira i ustraje na tvrdnji da suprotno tim odredbama, a protivno tuženikovim navodima istaknutim u odgovoru na tužbu, tužba nije prijevremena. Dakle, kako tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi navode koji su bili odlučni za tijek i ishod upravnog spora, već u bitnom daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi propisa u vezi tijeka i računanja roka propisanog za donošenje rješenja o žalbi od strane javnopravnog tijela, kao i roka propisanog za pokretanje spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, ovaj Sud ocjenjuje da trošak sastava podneska nije opravdan trošak. Stoga, bez obzira na uspjeh u sporu, nije bilo osnove da se tužitelju dosudi trošak sastava predmetnog podneska, već samo trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 27. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.), uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Dodaje se da je ovaj Sud stajalište da se trošak sastava odgovora na tuženikov odgovor na tužbu ne smatra opravdanim troškom naveo u nizu odluka, a takvo stajalište je potvrđeno i u ustavno-sudskoj praksi.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši žalbu tuženika djelomično osnovanom, na temelju članka 135. stavka 1. i 2. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke.
12. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
