REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4022/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska Avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1317/2022-3 od 27. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-246/2021 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1317/2022-3 od 27. ožujka 2024. kojom je preinačena točka III. izreke Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-246/2021 od 15. srpnja 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.227,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate, u odnosu na pravno pitanje:
"Ima li korisnik kredita koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK 2015) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi, odnosno ostvari povrat više plaćene glavnice kredita u odnosu na početne parametre, početni tečaj i početnu kamatu?".
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
IV. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ostavljaju se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1317/2022-3 od 27. ožujka 2024. kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-246/2021 od 15. srpnja 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.227,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate.
2. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1317/2022-3 od 27. ožujka 2024. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. i II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-246/2021 od 15. srpnja 2022.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, uz naknadu mu troška sastava odgovora.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja navedenog pod točkom I. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.
6. Prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, obzirom odluka u pobijanom dijelu od strane tuženika ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama revizijskog suda, primjerice odlukama broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
8. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, međutim revizijski sud je ocijenio da podnositelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
9. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.
10. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i o zahtjevu tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije temelji se na odredbi čl. 166. ZPP (točka IV. izreke).
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
