Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3335/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-540/20 od 27. travnja 2023., 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŽG i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-540/20 od 27. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Ulica Ivana Gundulića 29A, Split, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.000,00 HRK (796,34 eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 07.11.2020. godine, pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Ulica Ivana Gundulića 29A, Split, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak, sa zateznom kamatom koja teče od dana dosude istih pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.«

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno istu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 186,64 eura.

3. U ovom sporu se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 796,34 eura[1] / 6.000,00 kuna, pa se sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

4. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede i čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

4.1. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji tužitelj ističe u žalbi.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 6.000,00 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je u razdoblju od 22. veljače 2020. do 5. ožujka 2020. (12 dana) boravio u istražnom zatvoru bez pravnog osnova.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je 24. studenoga 2019. protiv tužitelja podnesena kaznena prijava te je isti uhićen zbog navodnog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. važećeg Kaznenog zakona,

- da je 24. studenoga 2019. podnesen prijedlog Općinskom državnom odvjetništvu u

Splitu za određivanje istražnog zatvora,

- da je 24. studenoga 2019. rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kir-1151/19 tužitelju određen istražni zatvor od trenutka uhićenja 22. studenoga 2019. koji može trajati najduže mjesec dana,

- da je 20. prosinca 2019. rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kir-1127/19 tužitelju produljen istražni zatvor za daljnja dva mjeseca tako da isti ima trajati do 22. veljače 2020.,

- da je 17. siječnja 2020. rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Kv-37/00 tužitelju produljen istražni zatvor od 22. veljače 2020. pa nadalje,

- da je 25. veljače 2020. doneseno rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kž- 91/2020 kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu broj Kv-37/00 od 17. siječnja 2020. (očito se radi o grešci u pisanju kada je u odluci Županijskog suda u Splitu naveden datum 20. siječnja 2020.) i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obrazloženje da na ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru nije pored okrivljenika pristupio branitelj koji na to ročište nije bio uredno pozvan,

- da je 5. ožujka 2020. doneseno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Kv-158/20 kojim je tužitelju produljen istražni zatvor te isti ima trajati i nadalje,

- da je tužitelj protiv rješenja od 5. ožujka 2020. podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-231/20 od 25. ožujka 2020.,

- da je 27. srpnja 2020. donesena presuda Općinskog suda u Splitu broj K-352/20 kojim je tužitelj proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te mu je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. studenoga 2019. pa nadalje,

- da je 6. listopada 2020. rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-718/20 tužitelju ukinut istražni zatvor,

- da je tužitelju istražni zatvor određen obzirom na vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, razloge počinjenja te obzirom na osobnost tužitelja kao višestrukog specijalnog povratnika.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu štete budući da mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru uračunato u kaznu zatvora na koju je osuđen, pa tužitelj nije u zatvoru proveo duže vrijeme nego vrijeme na koje mu je izrečena kazna zatvora zbog čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio da ukidanje rješenja od 17. siječnja 2020. kojim je tužitelju produljen pritvor od 22. veljače 2020. također nije osnov za naknadu štete jer su i nakon toga donesena rješenja o produljenju istražnog zatvora tužitelju koja su potvrđena rješenjima drugostupanjskog suda. Stoga je sud zaključio da tužitelj nije neosnovano zadržan u istražnom zatvoru u utuženom razdoblju, pa je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev odbio (točka I.1. izreke).

7.1. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP (točka I.2. i točka II. izreke)

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Žalba tužitelja je neosnovana.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

11. U žalbi tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 480. st. 1. toč. 3. Kaznenog zakona/97, odnosno odredbu čl. 480. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012 – dalje: ZKP) kojom je propisano, u bitnome za ovaj postupak, da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela u pritvoru zadržana preko zakonskog roka ili je u pritvoru bila preko tog roka, smatrajući da je tužitelj nakon što je viši sud ukinuo rješenje o produljenju pritvora od 17. siječnja 2020., trebao odmah biti pušten na slobodu.

12. Polazeći od odlučnih činjenica koje su utvrđene u postupku pred prvostupanjskim sudom i to:

- da je tužitelju određen istražni zatvor rješenjem od 24. studenoga 2019. u trajanju od najduže mjesec dana,

- da je tužitelju rješenjem od 20. prosinca 2019. produljen istražni zatvor za daljnjih dva mjeseca tako da isti ima trajati do 22. veljače 2020. u 22,45 sati,

- da je tužitelju rješenjem od 17. siječnja 2020. produljen istražni zatvor zbog osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,

- da je rješenje od 17. siječnja 2020. ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-91/2020 od 25. veljače 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje;

- da je prvostupanjski sud zaprimio rješenje Županijskog suda u Splitu 28. veljače 2020.

- da je prvostupanjski sud ponovno odlučio o produljenju istražnog zatvora tužitelju rješenjem od 5. ožujka 2020.

po ocjeni ovog suda, u navedenim okolnostima konkretnog slučaja kada je rješenje o produljenju istražnog zatvora od 17. siječnja 2020. ukinuto 25. veljače 2020., a tužitelju je prema rješenju od 20. prosinca 2019. bio produljen istražni zatvor do 22. veljače 2020. u 22,45 sati, kao i da je prvostupanjski sud nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. veljače 2020. o produljenju pritvora ponovno odlučio 5. ožujka 2020., nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete iz odredbe čl. 480. st. 1. toč. 3. ZKP.

12.1. Naime, kada se ima u vidu da je tužitelju za počinjeno kazneno djelo zbog zlouporabe opojnih droga u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je bio uhićen, zatim da je u okviru tog kaznenog postupka odluka višeg suda kojom je ukinuto prvostupanjsko rješenje o produljenju istražnog zatvora nakon 22. veljače 2020. u 22,45 (kada je tužitelju istekao istražni zatvor na temelju rješenja od 20. prosinca 2019.) doneseno 25. veljače 2020. tj. dva dana nakon što je tužitelju istekao istražni zatvor i koje rješenje je dostavljeno prvostupanjskom sudu 28. veljače 2020. koji sud je potom 5. ožujka 2020. ponovno odlučio o produljenju istražnog zatvora tužitelju, tada se obzirom na dinamiku i način donošenja odluka u vezi produljivanja istražnog zatvora tužitelju ne radi o pogrešci ili protuzakonitom radu suda. Prvostupanjski sud je rješenjem od 20. siječnja 2020. pravovremeno preispitao opravdanost istražnog zakona određenog tužitelju rješenjem od 20. prosinca 2019., pri čemu valja navesti da svrha kontrole određenog istražnog zatvora prema zakonom određenim rokovima je redovito preispitivanje zakonitost istražnog zatvora, a ne jamstvo da će protekom tog roka, u izostanku novog rješenja, zatvorenik biti pušten na slobodu.

12.2. Dakle, u konkretnom slučaju kada je prvostupanjski sud pravovremeno rješenjem od 20. siječnja 2020. preispitao zakonitost istražnog zatvora i produljio tužitelju istražni zatvor, a drugostupanjski sud povodom žalbe ovdje tužitelja to rješenje ukinuo dva dana nakon što je tužitelju istekao istražni zatvor na temelju rješenja od 20. prosinca 2019. te kada je prvostupanjski sud o produljenju istražnog zatvora u ponovljenom postupku, u primjerenom roku, odlučio 5. ožujka 2020., tada istražni zatvor tužitelja u razdoblju od 22. veljače 2020. do 5. ožujka 2020. nije postao nezakonit, odnosno nije bio nezakonit do donošenja rješenja o njegovom produljenju, 12 dana kasnije 5. ožujka 2020. U takvim okolnostima kada se ima u vidu činjenica da je tužitelju u izrečenu kaznu zatvora uračunato svo vrijeme koje je bio uhićen i koje je proveo u istražnom zatvoru, lišenje slobode tužitelja u razdoblju od 22. veljače 2020. do 5. ožujka 2020. nije bilo proizvoljno i može se smatrati zanemarivim zbog čega tužitelju u tom razdoblju bez rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost zajamčeno čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama I.2. i II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

14. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa ju na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbi tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković