REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1990/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-206/2024-2 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1652/2022-51 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-206/2024-2 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1652/2022-51 od 11. listopada 2024.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti podredno odbiti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, uz naknadu mu troška sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: ZGH-11-22-1096 01-10-01-22- 01 od 26. svibnja 2022., kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu te zahtjev za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te vraćanje tužiteljice na radno mjesto Voditelj projekta 3 u Direkciji tuženika.
5. Nižestupanjski sudovi, nakon utvrđenja da je odluka o otkazu donijeta zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, ocjenjuju da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici obzirom da je radno mjesto tužiteljice ukinuto još 2017., dok je u svibnju 2022. u cijelosti ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica radila. Nadalje, da tuženik nije bio u obvezi prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto ako takvog radnog mjesta nema, a niti je sama tužiteljica tijekom postupka tvrdila da bi kod tuženika postojalo slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik trebao rasporediti, sve obzirom i na utvrđenu činjenicu da je kod tuženika utvrđen višak od ukupno 414 radnika. Osim toga, da tuženik nije bio u obvezi tužiteljici otkazati ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora sukladno odredbi čl. 123. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje u tekstu: ZR) budući da izbor odluke o otkazu predstavlja slobodnu volju tuženika kao poslodavca.
5.1. Prema ocjeni nižestupanjskih sudova, tuženik nije niti mogao uspoređivati tužiteljicu s drugim radnicima tuženika kada je organizacijska jedinica tužiteljice ukinuta i kada u vrijeme donošenja sporne Odluke nije bilo radnika tuženika koji su obavljali slične poslove koje je obavljala tužiteljica i s kojima bi se usporedba mogla izvršiti sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR.
6. Slijedom navedenog, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka o sporu. Naime, glede pitanja pod 1) valja reći da su sudovi utvrdili da je poslodavac donio spornu odluku o otkazu na temelju toga jer je radno mjesto na kojem je tužiteljica radila ukinuto još 2017., a uspoređivanje radnika nije proveo jer se tijekom postupka nije utvrdilo koje poslove je tužiteljica obavljala od 2017. do 2022. (od ukidanja njenog radnog mjesta do odluke o otkazu) da bi ju se moglo uspoređivati s ostalim radnicima. Tako tužiteljica nije točno navela koje je to poslove obavljala, već je iskazivala da je odradila ono što joj je dano. Stoga pitanja kako su postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
7. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
8. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, dalje u tekstu: EKLJP), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, međutim revizijski sud je ocijenio da nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Valja navesti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što u konkretnom slučaju nije.
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
