REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-1536/2025-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JD iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. sa sjedištem u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1315/2024-7 od 19. veljače 2025. na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1315/2024-7 od 19. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog dijela spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-362-02/24-02/427, urbroj: 443-02-05-12- 24-2 od 27. svibnja 2024. godine kojim je naređeno tužitelju, kao vlasniku, u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloniti: drvenu nadstrešnicu, tlc. dim. 8,20 x 8,30 m, visine prizemlja, sa dvostrešnim krovištem, te drvene građevine (spremište) tlc. dim. 3,90 x 2,30 m, visine prizemlja sa jednostrešnim krovištem, sve izgrađeno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja (točka I.). Ujedno je postavljanjem službenog znaka na predmetnu građevinu, 10. travnja 2024. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na predmetnim nekretninama. Pod točkom II. izreke presude odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu ističući prigovor da sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi slijedom čega da nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice. Smatra da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na uporabu materinjeg jezika zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obzirom da je tužitelj slovenski državljanin. Predlaže poništiti osporenu presudu, predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova spora.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud nalazi da je osporena presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te Sud ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
6. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da je predmetnom gradnjom bez građevinske dozvole povrijeđena odredba članka 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG).
7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da tužitelj ne spori da je investitor predmetne gradnje, kao niti odlučnu činjenicu da za predmetnu gradnju ne posjeduje građevinsku dozvolu. Naime, tužitelj je na predmetnim česticama zemljišta kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojih je tužitelj vlasnik i koje se nalaze izvan građevinskog područja - poljoprivredno zemljište izgradio drvenu nadstrešnicu i spremište u rješenju tuženika sve pobliže opisano bez da je prethodno ishodio potrebno odobrenje za gradnju. Nadalje, proizlazi da je tužitelj u postupku pred tuženikom aktivno sudjelovao te da mu je omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari te je isto tako tužitelju dostavljen i zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru.
8. Stoga, u odnosu na žalbene navode tužitelja istaknute u žalbi u smjeru povrede njegova prava na uporabu materinjeg jezika treba reći da se sukladno odredbi članka 14. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. – dalje u tekstu: ZUP), postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te se prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona postupak može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma. Sukladno članku 21. stavak 1. točka 2. Statuta Istarske županije
- Statuto della Regione Istriana ("Službene novine Istarske županije", broj: 10/09., 4/13., 16/16., 1/17., 2/17., 2/18., 10/20. i 6/21.), u postupku pred upravnim tijelima u Istarskoj županiji ravnopravna je službena uporaba hrvatskog i talijanskog jezika. Nadalje, prema podacima spisa predmeta proizlazi, a na što pravilno ukazuje prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude da je tužitelja uz to u postupku zastupao kvalificirani opunomoćenik.
9. Naposljetku, a glede prigovora tužitelja da nisu provedeni dokazi predloženi od strane tužitelja u tužbi, treba reći da sukladno odredbi članka 49. stavak 1. i 4. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi, dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
10. Stoga, imajući u vidu nespornu činjenicu da tužitelj prije predmetne gradnje nije ishodio odgovarajuću dozvolu za gradnju, da je tužitelj nesporno investitor predmetne gradnje, Sud nalazi da je ispravno prvostupanjski upravni sud utvrdio, a što je prvostupanjskom presudom i obrazloženo, da izvođenje dokaza na koje tužitelj upire nije bilo potrebno, niti svrsishodno, jer je u postupku činjenično stanje na osnovi dokaza koji prileže spisu predmeta, pravilno i potpuno utvrđeno po ovlaštenoj službenoj osobi koja je provela inspekcijski pregled.
11. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravnorelevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja protiv presude prvostupanjskog upravnog suda, te je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Nadalje, kako tužitelj nije uspio sa žalbom to je pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS- a odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
