REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-351/2025-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AC Jesenović d.o.o. Čakovec, Obrtnička ulica 3, zastupan po opunomoćeniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Zagreba, Zadarska 77, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Čakovca, Ulica kralja Tomislava 15, Čakovec, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1437/2023-20 od 13. prosinca 2024. na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1437/2023-20 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-320- 02/21-21/16, urbroj: 525-06/195-23-2 od 1. veljače 2023. godine te rješenje Međimurske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam u Čakovcu, Odsjek za obrt i poduzetništvo, klasa: UP/I-320-02/20-01/595, urbroj: 2109/1-07-5/01-20-6 od 29. prosinca 2020. godine. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 29. prosinca 2020. godine, kojim je tužitelju određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 15.469,74 kn. Ujedno je pod točkom II. izreke osporene presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u bitnom ističući da su u konkretnom slučaju pogrešno primijenjene odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz razloga što je tužitelj postupao po javnom natječaju te po uvjetima iz istog iz kojeg razloga je kupio nekretninu u stanju kako je to bilo navedeno u javnom natječaju - kao građevinsko zemljište S1 (S) namjene u cijelosti. Napominje da nikada nije napravio prenamjenu iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište obzirom da se radi o građevinskom zemljištu. Smatra da je predmetno zemljište u cijelosti građevinsko, pa nije obveznik plaćanja naknade koja je predmet osporenog rješenja, između ostalog i jer je i i u tekstu javnog natječaja objavljeno da se prodaje građevinsko zemljište. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Zainteresirana osoba je dostavila očitovanje na žalbu tužitelja osporavajući žalbene navode i predlažući žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ovaj Sud ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
7. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da su rješenja upravnih tijela donesena pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 23. stavak 1., 24. stavak 3., a u vezi odredbe članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18., 115/18., 98/19., 112/19. dalje u tekstu: ZPZ), kao mjerodavnom materijalnom propisu za ovu upravnu stvar, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj investitor predmetne gradnje građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je prema podacima spisa predmeta kulture livada, koja se u smislu citirane odredbe članka 3. stavak 1. ZPZ-a smatra poljoprivrednim zemljištem. Poradi navedenog je tužitelju, u smislu naprijed navedenih odredbi citiranog Zakona i podataka nadležne Porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u utvrđenom iznosu.
8. Pri tome, za predmetnu upravnu stvar nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari pozivanje tužitelja da je predmetno zemljište kupio po natječaju i to kao građevinsko zemljište radi stambene izgradnje, kraj nesporne činjenice da je predmetna čestica na kojoj je odobrena gradnja (pravomoćna i izvršna građevinska dozvola od 20. studenoga 2020. godine izdana tužitelju za gradnju građevine stambene namjene), u naravi poljoprivredno zemljište (livada) koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojem je dopuštena gradnja, pa je u smislu citiranih odredbi ZPZ tužitelju pravilno određena naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.
9. Stoga imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i citirane od strane prvostupanjskog upravnog suda mjerodavne odredbe članka 3., 23. i 24. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Sud ocijenjuje prigovore tužitelja neosnovanim, slijedom čega je trebalo žalbu odbiti, pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner