Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-299/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Opća bolnica Pula, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, koga zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-15/2019-40 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-15/2019-40 od 18. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.281,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 215,39 eura od 15.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 305,07 eura od 15.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 341,68 eura od 15.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 517,70 eura od 15.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 248,52 eura od 15.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 224,36 eura od 15.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,01 eura od 15.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 451,70 eura od 15.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 273,01 eura od 15.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,24 eura od 15.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 179,94 eura od 15.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,70 eura od 15.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,54 eura od 15.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,10 eura od 15.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,11 eura od 15.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,81 eura od 15.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,91 eura od 15.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 248,82 eura od 15.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 356,63 eura od 15.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,53 eura od 15.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,48 eura od 15.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,68 eura od 15.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 171,98 eura od 15.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,00 eura od 15.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,23 eura od 15.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 203,97 eura od 15.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,00 eura od 15.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,61 eura od 15.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,50 eura od 15.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,21 eura od 15.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 251,78 eura od 15.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,00 eura od 15.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,05 eura od 15.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,55 eura od 15.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,50 eura od 15.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,61 eura od 15.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,72 eura od 15.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,75 eura od 15.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,51 eura od 15.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,78 eura od 15.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,14 eura od 15.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,72 eura od 15.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,24 eura od 15.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,53 eura od 15.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 207,51 eura od 15.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 197,52 eura od 15.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,74 eura od 15.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,38 eura od 15.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 116, 09 eura od 15.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,81 eura od 15.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 212,49 eura od 15.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,09 eura od 15.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 319,58 eura od 15.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,84 eura od 15.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,22 eura od 15.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 214,70 eura od 15.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,20 eura od 15.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 140,40 eura od 15.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,89 eura od 15.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,78 eura od 15.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 252,03 eura od 15.01.2019. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.554,06 EUR sa zateznim kamatama od 18. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku. U žalbi u bitnom navodi kako smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe Granskog kolektivnog ugovora, kojim je jasno utvrđeno da se dodaci na plaću na prekovremene sate ne plaćaju sve do travnja 2020., već se osnovna plaća uvećava za 50%. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju za rad u redovnom radnom vremenu. Ističe kako izračun vještaka nije ispravan, obzirom da se dodaci nisu trebali obračunavati i isplaćivati sukladno kolektivnom ugovoru sve do travnja 2020. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da je pobijana presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda prvostupanjskog suda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka pa se može ispitati, tako da donošenjem iste prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano upire žalitelj.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika, za isplatu razlike plaće u iznosu od 10.281,58 eura bruto s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. po osnovi dodatka na plaću za ostvarene prekovremene sate rada.

9. Tuženik u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred prvostupanjskim sudom te iznosi svoju subjektivnu i neargumentiranu ocjenu izvedenih dokaza, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo prvostupanjski sud. Stoga, po ocjeni ovog suda, ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta prvostupanjskog suda glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, a koje stajalište prihvaća i ovaj sud.

10. U provedenom postupku iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je kao nesporne činjenice utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista,

- da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, o čemu tuženica vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

11. I u žalbenoj fazi postupka sporno je:

- je li tuženik ispravno obračunavao plaću tužitelju kada je radio na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka,

- je li tužitelju u cijelosti isplaćena naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje,

- primjenjuje li se za razdoblje do 21. prosinca 2015. Zaključak 148. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 148), a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (u nastavku: Zaključak 153), kao i tumačenje navedenih zaključaka.

12. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/2015– u daljnjem tekstu: KU/13), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2013. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU/18), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. siječnja 2019., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

13. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU/13, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU/18, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU/13, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU/18, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

14. U utuženom razdoblju (prosinac 2013. do prosinca 2018.) za dodatak na otežane uvjete rada mjerodavna je odredba čl. 57. KU/13 i odredba čl. 55. KU/18, koji je na snazi od 1. ožujka 2018., te Dodatka II citiranog KU (92/19).

15. Odredbom čl. 57. KU/13, odnosno odredbom čl. 55. KU/18 te čl. 21. Dodatka II citiranog KU ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su navedena pojedinačna radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

16. Nadalje, odredbom iz čl. 36. st. 1. KU/13, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU/18, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

17. Dodaci na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta mjerodavna je odredba čl. 59.a Dodatka I KU (Narodne novine 96/15), odnosno čl. 58. KU/18, kojom je propisano da iznimno od čl. 59. (čl. 57.) ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. izmijenjen je čl. 58. KU na način da je navedeni Dodatak propisan u iznosu od 8%.

18. Odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

19. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

20. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz prethodno navedenih odredbi KU, jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi, za sve efektivno odrađene sate rada, budući da niti iz jedne odredbe citiranih KU ne proizlazi da tužitelju to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

22. Naime, i kada radi prekovremeno, tužitelj također radi u posebnim uvjetima rada, pa ima pravo na isplatu dodatka i ima pravo na isplatu dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu, utvrđenu po knjigovodstvenom vještaku u iznosu od 10.281,58 Eur-a, jer radi na radnom mjestu za koje se veže isplata tih dodataka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu neisplaćene bruto razlike plaće tužitelja po osnovi navedenih dodataka, te razliku naknadu plaće za godišnji odmor u naprijed navedenom iznosu na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

23. Sukladno tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/2019-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev744/2019).Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje na identičan način kao i KU/13.

24. Pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stav sukladno stavu u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev1045/21), a koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

25. Slijedom toga pravilno je tužitelju dosuđeno ukupno 10.281,58 eur bruto s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog do isplate (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima). Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio prihvativši prvu varijantu dopune nalaza i mišljenja vještaka od 8. studenog 2023., a kako je to valjano obrazložio u toč. 11. i 12. obrazloženja pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

26. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te čl. 155. st. 1. ZPP-a i tužitelj ostvaruje pravo na troškove kako ih je pravilno odmjerio sud prvog stupnja. Tuženik samo paušalno navodi kako je pogrešno obračunat trošak parničnog postupka u korist tužitelja.

27. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, o trošku žalbe je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

28. Zbog izloženog, odlučeno je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

Osijek, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac