REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-66/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stanouprava d.o.o., Split, Mike Tripala 6, OIB:17418170125, zastupana po punomoćniku Antoniu Bolanča, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1305/2023 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1305/2023 od 7. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 1.703,18 eur sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i za razdoblja pobliže navedena u točki I.1. izreke. Istodobno obijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak (točka I.2.).

2. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 650,00 eur (točka II. izreke).

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu zajedničkih troškova postrojenja, centralnog grijanja, vode, struje, lifta, te troškove čišćenja zgrade, anagrafske oznake [adresa], za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2017.

7. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje navedenog iznosa smatrajući da je aktivno legitimiran za navedeno traženje temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom te Međuvlasničkog ugovora koje isprave su zaključene sa suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa].

8. Dakle, tužitelj smatra da se radi o potraživanju koje se tiče nekretnine i korištenja same nekretnine, koja je suvlasništvo suvlasnika, koji su zaključenjem ugovora nekretninu stavili pod upravljanje upravitelja, a koji je tužitelj u ovoj pravnoj stvari. Suvlasnici stambene zgrade da su tijekom spornog razdoblja u cijelosti platili zajedničke troškove zgrade, a samim time i troškove koje je tuženik u obavezi platiti, a što je predmet ovog postupka.

9. Tuženik, u bitnom, prigovara nedostatku aktivne legitimacije, odnosno prigovara i pasivnoj legitimaciji jer smatra da tuženik nije potpisnik Međuvlasničkog ugovora u smislu odredbe članka 375. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), s time da ne dolazi do primjene stavka 3. članka 375. ZV-a, jer tuženik nije suvlasnik nekretnine, a radi čega nije ni dužan sklopiti ugovor iz članka 375. stavak 1. ZV-a.

10. Po provedenom postupku, i postupajući po ukidnom rješenju ovoga suda poslovni broj Gž-145/2023-3 od 16.3.2023. prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Naime, tuženik je korisnik predmetnog stana, a isti je u vlasništvu RH, Ministarstva obrane, što među strankama nije ni sporno, a što nedvojbeno proizlazi iz obavijesti Odjela za stanove, garaže i poslovne prostore Ministarstva obrane upućene punomoćniku tužitelja od 24.5.2019.

12. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje da u postupku nije dokazano da je vlasnik stana prenio obvezu plaćanja navedenih dugovanja na tuženika kao korisnika, u kojem slučaju bi se korisnik stana smatrao drugom osobom, u smislu odredbe članka 84. stavak 2. ZV-a.

13. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje temeljem izvedenih dokaza u postupku, da tužitelj u postupku niti ne navodi da su suvlasnici predmetne stambene zgrade zadržali pravo na povrat uplaćenih sredstava u smislu odredbe članka 1112. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), prema kojoj odredbi onaj koji izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi o ispunjenju uvjeta.

14. Tužitelj ističe da je osnov predmetnog potraživanja povrat stečenog bez valjanog pravnog osnova (članak 1111. stavak 1. ZOO-a).

15. Radi iznesenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

17. Naime, iz postupka nedvojbenim proizlazi da tuženik nije vlasnik predmetnog stana, slijedom čega nije niti bio u obvezi zaključiti Međuvlasnički ugovor iz članka 375. stavak 1. i stavak 3. ZV-a, a troškove vezano za poboljšavanje nekretnine, odnosno premetne stambene zgrade snose suvlasnici zgrade, sukladno odredbi članka 89. stavak 1. ZV-a.

18. Naime, navedenom odredbom propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine, snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

19. Dakle, tužitelj u postupku nije dokazao da bi tuženik bio pasivno legitimiran za plaćanje navedenih dugovanja, odnosno nije dokazao da je vlasnik na njega prenio obvezu koju ima iz Međuvlasničkog ugovora, a sukladno odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a.

20. Radi iznesenog neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kako je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

21. Temeljem gore iznesenog, budući da je, dakle, utvrđeno da tuženik nije pasivno legitimiran sud nije odlučivao niti o istaknutom prigovoru zastare i ostalim prigovorima koje je tuženik iznosio tijekom postupka.

22. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

23. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. stavak 1. ZPP- a.

24. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na koje niti tužitelj posebno ne upire, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić