Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-19/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4671/2021-30 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4671/2021-30 od 10. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sadržanoj u ugovoru o kreditu isplati iznos od 1.582,78 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.275,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 190. i članka 191. ZPP-a jer je raspravnim rješenjem od 30. ožujka 2023. dopustio preinaku tužbe kojoj se tužena protivila.

2.2. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu što se prvenstveno odnosi na zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Naime navedena odredba je bila jasna, lako uočljiva i razumljiva a tužena je još u odgovoru na tužbu istaknula da su stranke pregovarale o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu.

Prvostupanjski sud odbija saslušati tužiteljicu a zanemaruje i isprave u spisu iz kojih proizlazi da je mogao pregovarati o spornih odredbama ugovora o kreditu.

2.3. U tome dijelu je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer sud uopće nije utvrđivao činjenice na te okolnosti već je u tome smjeru odbio sve dokazne prijedloge tužene.

2.4. Nadalje navodi da prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud pogrešno tumači članak 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 75/09.) odnosno uopće ne utvrđuje činjenice o tome da li su ispunjene pretpostavke u pogledu nepoštenosti ugovore odredbe o valutnoj klauzuli.

2.5. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare kao i u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata pri čemu se poziva na pravno shvaćanje građanskog odjela VSRH, Su-IV-222/2004. od 5. ožujka 2004.

2.6. Tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 12. srpnja 2006., broj: 029-50-3566711 prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 14.446,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 1.582.78 eura.

7.1. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na pravna utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno odredbi članka 502.c. ZPP-a utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te imajući u vidu provedeno vještačenje dosuđuje iznos preplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate anuiteta pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine.

7.2. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

U pogledu preinake tužbe nespornim proizlazi da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja preinačila tužbu ali radi se o preinaci iz iste činjenične i pravne osnove tako da se tužena ovoj preinaci ne može protiviti u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a.

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

7.4. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.5. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.6. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbe članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome se u svakom posebnom restitucijskom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

7.7. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

7.8. Iz rezultata dokaznog postupka nespornim proizlazi da tužena ove svoje tvrdnje nije dokazala.

Naime tužena je predložila saslušanje tužiteljice no iz sadržaja ugovora proizlazi da tužiteljica nije osobno pregovarala o uvjetima kredita prije sklapanja ugovora jer je bila zastupana po punomoćnici.

U pogledu djelatnika banke koji je bio zadužen za realizaciju predmetnog kredita AC tužena je odustala od provedbe ovoga dokaza.

Obzirom da nije ostala kod dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnice AC odnosno punomoćnice tužiteljice ČC tužena nije dokazala da se pregovaralo o spornim odredbama ugovora pa tako i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF odnosno da je razjasnila i upozorila punomoćnicu tužiteljice o svim rizicima promjene tečaja CHF.

Prvostupanjski sud je s pravom odbio saslušanje javnog bilježnika na navedene okolnosti jer provedbom ovoga dokaza nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezane za obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nema zakonske ovlasti niti potrebni stručno znanje da bi korisniku kredita mogao objasniti rizike promjene tečaja CHF (o tome Ustavni sud RH, U-III-4613/2021. točka 23. obrazloženja).

7.9. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 1. lipnja 2021. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

8. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita. Pri tome se tužena neosnovano poziva na pravo shvaćanje VSRH od 5. ožujka 2004.

Prema navedenom pravno shvaćanju u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane se smatraju savjesnim stjecateljima no radi se o oborivoj predmjevi. Dakle obzirom da je utvrđena nesavjesnost tužene još u postupku kolektivne zaštite potrošača prvostupanjski sud je pravilno dosudio zakonske zatezne kamate od dana izvršene preplate.

8.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

8.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 10. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin