Poslovni broj: Usž-2617/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2974/2024-5 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2974/2024-5 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima isplati tužitelju iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je predmetni upravni spor u kojem su nastali troškovi obustavljen u točki I. rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-2974/2024-4 od 19. veljače 2025., jer je tijekom upravnog spora tuženik donio rješenje, klasa: UP/I-009-01/24-03/43, urbroj: 567-04-02/05-24-1 od 2. prosinca 2024. Dalje u žalbi tuženik daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o upravnim sporovima, pri čemu u bitnom ističe da troškove spora snosi stranka koja izgubi spor u cijelosti, ako zakonom nije drukčije propisano, što znači ne i u slučaju obustave spora. S time u vezi tuženik ukazuje na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, prema kojima se u slučaju obustave spora, što znači da nije donesena meritorna odluka o glavnom zahtjevu, ne može smatrati da je tužitelj uspio u upravnom sporu, zbog čega nema pravo na traženi trošak. Dodaje da i u konkretnom postupku tužba nije podnesena radi osporavanja rješenja, već nedonošenja rješenja, zbog čega odluka o određivanju troškova spora nije legitimna, jer se time ne postiže pravičnost i ujednačenost postupanja sudbene vlasti. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi rješenje prvostupanjskog suda od 21. ožujka 2025.
3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženje pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-2974/2024-4 od 19. veljače 2025. (u točki I. izreke) spor obustavljen sukladno odredbama članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), jer je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu. U točki II. izreke tog rješenja se navodi da će se o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem.
6. Rješenje prvostupanjskog suda je doneseno na temelju članka 147. stavak 6. ZUS-a, koja propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.
7. Naime, ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, jer je upravni spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, zbog čega mu pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao zatraženu naknadu troškova za sastav tužbe u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23.) u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, prema Tbr. 27. stavak 1. Tt. 1., Tbr. 54. i Tbr. 46.
8. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da je isto pravno stajalište u istovrsnim predmetima već izneseno u upravnosudskoj praksi, a koje je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu odluka.
9. Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na stajališta iznesena u ranijoj sudskoj praksi nisu odlučna za donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari. Bez utjecaja na ishod ovog postupka je i navod tužitelja koji se odnosi na primjenu mjerodavnog prava na temelju kojeg je doneseno rješenje od 2. prosinca 2024., za koje smatra da je u području zaštite osobnih podataka lex specialis u odnosu na primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Takav prigovor je tuženik mogao isticati u odnosu na obustavu spora, a rješenje prvostupanjskog suda je u tom dijelu postalo pravomoćno, jer tuženik nije podnio žalbu.
10. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi tuženika nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, zbog čega je žalbu odbio kao neosnovanu na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a te potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
