Poslovni broj: Usž-4439/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Duda d.o.o. iz Pule, Kandlerova ulica 15, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić, odvjetnici u Puli, Dobrilina 12, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-506/2023 od 19. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-506/2023 od 19. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/21-26/550, urbroj: 531-07-1-4-1/4-23-2 od 13. ožujka 2023. i rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Odsjeka za gradnju, klasa: UP/I-361-03/18-07/74, urbroj: 2168/01-04-04- 0465-21-5 od 24. studenog 2021., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 24. studenog 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu stambeno-poslovne namjene izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].
3. U pravodobno izjavljenoj žalbi tužitelj osporava presudu prvostupanjskog suda u cijelosti radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ponavlja navode iz tužbe te smatra da su prvostupanjski sud i upravna tijela pogrešno protumačili odredbu članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te odredbe Generalnog urbanističkog plana Grada Pule (dalje: GUP). Naime, tužitelj ističe da se predmetna nekretnina sukladno odredbama GUP-a nalazi u zoni sportsko rekreacijske namjene i to namjene sport, koja namjena je različita u odnosu na javnu i društvenu namjenu također definiranu GUP-om. Nadalje, smatra da je zakonodavac predvidio različitu mogućnost ozakonjenja građevina koje se nalaze na području koje je namijenjeno za sport ovisno da li se nekretnina koja je predmet legalizacije nalazi unutar građevinskog područja naselja ili se nalazi izvan tog područja. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazi se unutar građevinskog područja naselja, i po svojoj namjeni nije predviđena kao površina javne i društvene namjene u smislu odredbe članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Smatra da sportska namjena ne mora nužno predstavljati javnu i društvenu namjenu, odnosno GUP-om može biti predviđena sportska namjena u sklopu javne i društvene namjene, ali i samostalno kao što je slučaj u predmetnoj upravnoj stvari jer odredba članka 9. GUP-a jasno razlikuje javnu i društvenu namjenu od sportsko-rekreacijske namjene. Ističe da sukladno odredbi članka 46. GUP-a koju citira i prvostupanjsko tijelo u svojem rješenju proizlazi da se površine koje su obuhvaćene namjenom sport nikako ne mogu smatrati površinama javne i društvene namjene u smislu odredbe članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Navodi da se sportski sadržaji mogu graditi i u privatne, odnosno komercijalne svrhe, stoga ne moraju predstavljati javnu i društvenu namjenu. Poziva se na uvjerenje Državne geodetske uprave iz kojeg proizlazi da je predmetna građevina stambene namjene postojala prije 1968. godine u površini od 95 m2 te je stoga njezina stambena namjena legalna i nije bilo osnove da se odbije zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. To stoga jer danas prizemni dio građevine predstavlja poslovni prostor ugostiteljsko-turističke namjene što je u skladu s odredbom članka 46. GUP-a, dok stambeni dio ima zakonitu namjenu budući da je ista postojala prije 1968. godine. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora te žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu stambeno- poslovne namjene izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] odbijen pozivom na odredbu članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon)
8. Odredbom članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površina javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.
9. Uvidom u podatke predmetnog spisa utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za ozakonjenje izgrađene manje zahtjevne zgrade, stambeno-poslovne namjene izgrađene u k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz spisu priložene snimke izvedenog stanja izrađene po ovlaštenom arhitektu OJ iz veljače 2018. te obračuna naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru proizlazi da tužitelj traži ozakonjenje rekonstruiranog (dograđenog) dijela postojeće zgrade budući da iz priloženog Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pazin, KLASA: 935-08/07-02/672, UR.BROJ: 541-24-3-05/18-07-2 od 13. studenog 2007. proizlazi da je predmetna zgrada u površini od 95 m2 zakonita u smislu odredbe članka 175. stavak 4. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24, dalje: ZOG).
10. Odredbe Zakona se u smislu odredbe članka 2. stavka 1. istoga jednako primjenjuju kako na nezakonito izgrađenu zgradu, tako i na nezakonito rekonstruirani dio postojeće zgrade, a o čemu se radi u konkretnom slučaju.
11. U postupku je utvrđeno, a što tužitelj svojim navodima niti ne osporava, da se predmetna postojeća zgrada, uključujući i dogradnju koja je predmet ozakonjenja u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona prema Generalnom urbanističkom planu Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, broj: 5a/08, 12/12, 05/14, 08/14- pročišćeni tekst, 10/14, 13-14, 19/14-pročišćeni tekst, 07/15,09/15 –pročišćeni tekst, 02/17, 05/17, 09/17-pročišćeni tekst, dalje: GUP) nalazila po namjeni površina unutar sportsko-rekreacijske namjene u zoni R1-sport. Pri tome prvostupanjski sud i upravna tijela, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno obrazlažu da se radi o površini društvene (i javne) namjene unutar građevinskog područja naselja određenoj za sadržaje sportskih funkcija u smislu odredbe članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona. S obzirom da je predmetna zgrada odnosno rekonstrukcija postojeće zgrade stambeno-poslovne namjene, ista i po ocjeni ovog Suda, predstavlja zapreku za ozakonjenje u smislu citirane odredbe članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona.
12. Osim toga, odredbom članka 45. GUP-a izričito je propisano da se u zoni sportsko-rekreacijske namjene ne može odvijati gradnja građevina i prostorija stambene namjene. Kako se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za ozakonjenje rekonstrukcije (dogradnje) postojeće zgrade stambeno-poslovne namjene koja se nesporno nalazi u zoni sportsko-rekreacijske namjene, to je njena namjena protivna i odredbi članka 45. GUP-a.
13. Prigovor tužitelja da je stambena namjena predmetne zgrade zakonita u smislu odredbe članka 175. stavak 4. ZOG-a, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o ozakonjenju rekonstrukcije (dogradnje) postojeće zgrade koja također mora biti u skladu s prostornim planom da bi bila ozakonjena. Međutim, u konkretnom slučaju, s obzirom na sve ranije navedeno, stambeno-poslovna namjena rekonstrukcije postojeće zgrade nije u skladu s prostornim planom te predstavlja zapreku za ozakonjenje u smislu odredbe članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona.
14. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima kojima pretežito iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, pri čemu su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te je na iste pravilno primijenjeno materijalno pravo, to nema osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
