Poslovni broj: Usž-265/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa opunomoćenik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić, Zagreb, Radnička cesta 52, Green Gold-R2/VII protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagreb I, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1601/2023 od 22. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1601/2023 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je točkom I. izreke tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/176, URBROJ: 443-02-05-12-01-23-12 od 14. travnja 2023., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj kao investitor nije postupio po izvršnom inspekcijskom rješenju istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/176, URBROJ: 443-02-05-12-22-02 od 3. ožujka 2022. kojim je naređeno uklanjanje dijelova antenskog prihvata ID 1200661 Malešnica izvedenih u sklopu radova rekonstrukcije antenskog prihvata na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez glavnog projekta ni nakon isteka mjesec dana od izvršnosti rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja izricanjem 1. novčane kazne. Stoga se tužitelj kao investitor prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem 2. novčane kazne u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn odgovornoj osobi tužitelja PO, uz daljnja upozorenja.

3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj u cijelosti pobija presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je postupio po rješenju o uklanjanju budući da je zamijenio dijelove predmetnog antenskog prihvata čije je uklanjanje naloženo, a zamjena neizbježno uključuje prvo uklanjanje postojećeg predmeta kako bi se mogao postaviti novi predmet. U tom smislu poziva se na zapisnik o očevidu od 5. travnja 2023. u kojem su evidentirane sve navedene radnje koje je poduzeo u odnosu na predmetni antenski prihvat. Smatra da rješenje o uklanjanju ne propisuje zabranu postavljanja novih antenskih prihvata, već samo nalaže uklanjanje dijelova predmetnog antenskog prihvata. Ističe da je tuženik ukoliko je smatrao da antenska oprema kojom je zamijenjena antenska oprema čije je uklanjanje naloženo nije postavljena u skladu sa zakonskim propisima, trebao pokrenuti novi upravni postupak i donijeti novo rješenje o uklanjanju u odnosu na novopostavljenu opremu. Ističe da je on zamjenom dijelova antenskog prihvata koji su postavljeni prilikom rekonstrukcije u rujnu 2019. a čije uklanjanje je naloženo, ujedno vratio dijelove antenske opreme koja se nalazila na predmetnom antenskom prihvatu od trenutka njegovog zakonitog postavljanja 2008. godine. Ističe da obrazloženje osporene presude nije u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima. Ponavlja tužbeni navod da je donošenjem rješenja tuženika povrijeđeno načelo ne bis in idem te se u tom smislu poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III/5981/2016 od 27. lipnja 2017. Naime, smatra da su optužnim prijedlogom, prekršajnim nalogom i ovdje predmetnim upravnim rješenjem tuženika izrečene sankcije kaznenopravne naravi i to kazne za bitno istovjetno nedozvoljeno ponašanje izrečene s ciljem odvraćanja tužitelja od daljnjeg takvog ponašanja. Pored toga, ističe da su sva tri akta donesena od strane tuženika. Osim toga, presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-7144/2023 od 7. rujna 2023. koja je donesena u povodu podnesenog optužnog prijedloga pravomoćno je odbijena optužba protiv tužitelja kao investitora na radovima rekonstrukcije predmetnog antenskog prihvata. Smatra da je upravni sud navedenu presudu trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj upravnoj stvari. Navodi da je povrijeđeno načelo razmjernosti u izvršenju koju povredu je isticao i ranije u tužbi. Ovo iz razloga jer mu je već ranijim rješenjem tuženika izrečena prva novčana kazna, te su mu optužnim prijedlogom i prekršajnim nalogom također izrečene visoke novčane kazne te je stoga izricanjem višestrukih novčanih kazni u različitim postupcima povrijeđeno načelo razmjernosti u izvršenju u smislu odredbe članka 145. Zakona o općem upravnom postupku. Zaključno osporava zakonitost rješenja o uklanjanju. Ovo iz razloga jer smatra da je predmetna rekonstrukcija antenskog prihvata iz rujna 2019. izvedena sukladno odredbi članka 3. stavku 1. točki 15. i 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, odnosno za istu mu nije bila potrebna građevinska dozvola ni glavni projekt. Predlaže poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i sam riješiti upravnu stvar, odnosno vratiti na ponovno odlučivanje upravnom sudu uz naknadu troškova za sastav tužbe i sudske pristojbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Pri tome, suprotno žalbenom navodu, obrazloženje osporene presude sastavljeno je u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS). Naime, sud u obrazloženju nije dužan detaljno odgovoriti na svaki navod tužitelja, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju presude moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima se temelji donesena odluka, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru u pravilno i zakonito provedenom postupku naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne odgovornoj osobi tužitelja. Rješenje tuženika poziva se na odredbu članka 114. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18. i 117/21., dalje: ZDI) prema kojoj će se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljavati izricanjem tri novčane kazne.

8. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je nadležni građevinski inspektor prilikom kontrolnog inspekcijskog nadzora obavljenog dana 5. travnja 2023. utvrdio da je tužitelj uklonio srednji segment antenskog nosača, dok 3 komada antenskih prihvata s montiranom opremom (antene i radio jedinice) nisu uklonjeni, već je prema izjavi tužitelja antenska oprema zamijenjena s uređajima koji imaju slične tehničke karakteristike kao i oprema iz projekta iz 2008. godine jer na tržištu više ne postoji takva oprema, a o čemu je sastavljen zapisnik te priložene fotografije uz isti.

9. Slijedom tako utvrđenih pravno odlučnih činjenica, i po ocjeni ovog Suda, nije postupljeno po izvršnom rješenju o uklanjanju te se tužitelj osnovano prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne odgovornoj osobi tužitelja. To što je tužitelj izvršio zamjenu 3 komada antenskih prihvata s montiranom opremom uređajima sličnih tehničkih karakteristika kao i oprema iz projekta iz 2008. godine koja je legalno postavljena, ne znači da je postupio po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju. Ovo iz razloga što mu je rješenjem o uklanjanju bilo naloženo isključivo uklanjanje bespravnih predmeta, ne i mogućnost njihove zamjene. Osim toga, ovaj Sud ističe, a što i sam tužitelj navodi, da su zamijenjeni antenski prihvati sličnih tehničkih karakteristika kao legalna oprema iz 2008. godine, no to ne znači da se radi o identičnoj opremi onoj iz 2008. godine.

10. U odnosu na prigovor tužitelja da je povrijeđeno načelo ne bis in idem, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o institutu prisilnog izvršenja nenovčanih obveza novčanom kaznom koji je propisan odredbama članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i odredbom članka 114. stavak 3. ZDI-a kao lex specialisa u konkretnom slučaju. Dakle, radi se o zasebnom postupku u kojem je novčana kazna izrečena po drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na prekršajni i kazneni postupak u kojem se utvrđuje i namjera počinitelja. Stoga se, i po ocjeni ovog Suda, ne radi o povredi načela ne bis in idem. Nastavno na navedeno, suprotno prigovoru tužitelja, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari ni presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-7144/23 od 7. rujna 2023. kojom je odbijena optužba protiv tužitelja. Osim toga, navedenom presudom je optužba protiv tužitelja odbijena radi zastare prekršajnog progona, odnosno istom se uopće nije odlučivalo o meritumu optužbe, nego je ista odbijena zbog činjenice nastupa zastare.

11. Ovaj Sud ističe da okolnost što su tužitelju izrečene novčane kazne u različitim vrstama postupaka (upravni, prekršajni, kazneni) ne predstavlja povredu načela razmjernosti u izvršenju u smislu odredbe članka 145. ZUP-a. Naime, u konkretnom slučaju izrečena je druga novčana kazna u visini određenoj odredbom članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20, dalje: Naputak), dok su temeljem odredbi Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odnosno Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22) izrečene novčane kazne u prekršajnom, odnosno kaznenom postupku. Stoga se novčane kazne izrečene u drugim vrstama postupka u odnosu na upravni postupak ne mogu podvesti pod načelo razmjernosti u smislu odredbe članka 145. ZUP-a, dok je visina izrečene druge novčane kazne, kao i ranije izrečene prve novčane kazne odmjerena u skladu s odredbama Naputka te stoga, suprotno žalbenom navodu, nije povrijeđeno načelo razmjernosti u izvršenju. Pored toga, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, tužitelj osim paušalnog isticanja da je povrijeđeno načelo razmjernosti u izvršenju, ničim nije dokazao da bi bio objektivno spriječen postupiti po naredbi iz pravomoćnog i izvršnog rješenja o uklanjanju.

12. Prigovori kojima tužitelj osporava zakonitost rješenja o uklanjanju nisu od utjecaja u konkretnoj upravnoj stvari. Ovo stoga što se ovdje radi o postupku izvršenja rješenja o uklanjanju kao zasebnom upravnom postupku u odnosu na postupak u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju, a sukladno odredbi članka 139. stavak 4. ZUP-a u postupku izvršenja može se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja. Osim toga, ovaj Sud napominje da je rješenje o uklanjanju u međuvremenu postalo i pravomoćno budući da protiv istog tužitelj nije pokrenuo upravni spor.

13. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

14. Kako je tužitelj zatražio troškove prvostupanjskog upravnog spora, a osporenom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, a što je potvrđeno predmetnom presudom ovog Suda, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava tužbe uz pripadajući PDV te troška sudske pristojbe.

15. Slijedom svega navedenog trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner