Poslovni broj: Usž-2102/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽOV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.) Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i 2.) Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine kao pravnog slijednika Fonda za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 5, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5407/2023 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5407/2023 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/42, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 25. srpnja 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i ŽO izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-01/10-06/2, URBROJ: 251-19- 11/003-20-31 od 30. studenog 2020. kojim je tužiteljici i ŽO, svakome u ½ dijela, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dio u površini od 262 m2 nekretnine označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 273 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji predmetni dio prema katastru zemljišta odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 262 m2, u ukupnom iznosu od 17.213,94 kn, dok je kao obveznik naknade utvrđeno Ministarstvo financija.

3. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi osporenu presudu pobija u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da sud nije proveo predložene dokaze vještačenja po vještaku prometne struke te provođenja očevida na licu mjesta, slijedom čega ostaje nejasno temeljem čega je sud nedvojbeno utvrdio činjenicu da li je predmetno zemljište do 30. listopada 1996. bilo privedeno namjeni ili nije. Pored toga ističe da se i zainteresirana osoba 2.) ne protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice jer iz rezultata provedenog očevida 2009. godine proizlazi da je predmetna nekretnina zapušteno zemljište. Smatra da nije od utjecaja za naturalni povrat činjenica da je predmetna nekretnina u katastru upisana kao javno dobro-putevi budući da ista de facto nije privedena namjeni radi koje je oduzeta jer se predmetna cesta ne koristi u svrhu prilaznog puta do osnovna škole u zgradi u [adresa] budući da je navedena škola iselila iz zgrade u travnju 1969. godine. Zaključuje da je ratio odredbe članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi u tome da je povrat prijašnjem vlasniku moguć bez povrede prava poštenih trećih osoba kojima je nekretnina prenesena te bez štete za javnu infrastrukturu čijoj je namjeni predmetna nekretnina privedena. Ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako naturalni povrat predmetne nekretnine nije moguć zbog postavljenih vodova elektroenergetske i plinovodne mreže. Ovo iz razloga jer predmetni vodovi nisu u funkciji zbog preseljenja osnovne škole te se lako mogu fizički ukloniti s predmetne nekretnine. Zaključno predlaže usvojiti žalbu i ukinuti osporenu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje upravnom sudu ili usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova upravnog spora i troškova sastava žalbe.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom osnovano je potvrđena pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je tužiteljici kao pravnoj slijednici prijašnjeg vlasnika u pravilno i zakonito provedenom postupku odbijen zahtjev za naturalni povrat predmetne oduzete nekretnine i određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske. Pravilno se prvostupanjski sud poziva u svom obrazloženju na odredbu članka 17. stavak. 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br.: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi) prema kojoj se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište koje danas po katastru zemljišta odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 262 m2, oduzeto pravnom predniku tužiteljice rješenjem Gradske skupštine Zagreb, Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku, broj: 03/31-22860/1-1963 od 9. lipnja 1964., kojim je izmijenjeno ranije rješenje Narodnog odbora Općine Maksimir od 27. listopada 1962., te je dano na korištenje Gradu Zagrebu u svrhu izgradnje pristupnog puta k osnovnoj školi u [adresa]. Iz spisu priležećeg dokumenta naziva Prijava za zemljište koji je potpisan po prijašnjem vlasniku te pravnom predniku tužiteljice proizlazi da su radovi kopanja i izgradnje puta započeli dana 27. kolovoza 1963. na način da je provedena pristupna cesta do dvorišne strane Osnovne škole u [adresa] i isključen je ulaz u školu s [adresa]. Iz zapisnika o očevidu od 11. lipnja 2003. proizlazi da predmetna čestica predstavlja prilazni put nekadašnjoj zgradi škole te da se radi o cesti koja je zatvorena željeznim vratima te je zapuštena, dok iz zapisnika o očevidu od 13. studenog 2015. proizlazi da predmetna čestica u naravi predstavlja asfaltiranu cestu koja se nalazi između stambenih kuća te da se uz njezin istočni rub nalazi asfaltiran nogostup i stup električne rasvjete, dok je s ceste ulaz u dvije garaže koje se nalaze na čestici u vlasništvu tužitelja. Iz dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, KLASA: 935-09/15- 02/44, URBROJ: 251-15-04/1-15-02 od 30. lipnja 2015. proizlazi da su na predmetnoj čestici evidentirani vodovi elektroenergetske mreže elaboratom oznake RN“C“ iz 1970., te vodovi plinovodne mreže elaboratom oznake 933-02/99-02/124 od 5. svibnja 1999.

9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje tužiteljica svojim žalbenim navodima niti ne osporava, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naturalni povrat oduzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta jer je isto privedeno namjeni u smislu naprijed citirane odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi. Okolnost što danas nekretnina koja je predmet povrata ne služi kao pristupni put do osnovne škole u [adresa] nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. To stoga što je ista, po ocjeni ovog Suda, nesporno privedena namjeni radi koje je i oduzeta prije donošenja Zakona o naknadi, odnosno do 30. listopada 1996. godine, a što proizlazi iz spisu priloženog dokumenta naziva Prijava za zemljište potpisanog od strane pravnog prednika tužiteljice, ujedno i prijašnjeg vlasnika predmetnog oduzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta. Pored toga, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da je nemoguće naturalno vratiti predmetnu oduzetu nekretninu budući da ona predstavlja u smislu odredbe članka 55. stavka 1. Zakona o naknadi nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva. Naime, tokom postupka je nesporno utvrđeno da su vodovi elektroenergetske mreže evidentirani na predmetnoj nekretnini 1970. godine, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o naknadi.

10. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze na okolnost utvrđivanja privedenosti namjeni predmetne oduzete nekretnine, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. U konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog Suda, pravilan zaključak o privedenosti namjeni oduzete nekretnine mogao se donijeti temeljem ostalih provedenih dokaza koji prileže spisu upravnog spora i upravnog postupka kako je to obrazložio i prvostupanjski sud.

11. Ostali žalbeni prigovori koje je tužiteljica iznosila i tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog spora nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer istima zapravo ukazuje na iste činjenice i dokaze na kojima se temelji pobijana presuda, ali ih drugačije tumači, iznoseći svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava.

12. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje predmetne žalbe. 13. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan ni njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

14. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner