Broj: Ppž-2776/2025
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CS, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2025., broj: Pp-1914/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom CS za djelo iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisano pod a) izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, a za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, pa se okrivljenom CS temeljem članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja od 6. veljače 2025. u 14,05 do 20. veljače 2025. u 13,00 sati kao 15 (petnaest) dana zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 45 (četrdesetpet) dana zatvora.
II. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni CS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 282. stavka 9. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 dana (za svako djelo mu je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 15 dana) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja u trajanju od 15 dana zatvora.
1.1. Istom presudom odlučeno je da se okrivljeniku po pravomoćnosti presude ima vratiti privremeno oduzeto osobno vozilo marke Audi, model A3, reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] u vlasništvu KS, jedan pripadajući ključ vozila sa privjeskom loga marke Audi, privjesak u obliku streljiva (metka) sa oznakama „NK 1978“, prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] na ime KS, a što je sve privremeno oduzeto Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] i 01520257 od 6. veljače 2025. Okrivljenik je također dužan na ime troškova postupka platiti iznos od 50,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Kaštela, pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U bitnome tužitelj ističe da je sud pogrešno u izreci naveo da se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju, a novčana kazna u ovom predmetu nije izrečena. Nadalje ističe da pogrešno prvostupanjski sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru i da je to nužno kako bi se okrivljenika u budućnosti spriječilo da nastavi činiti prekršaje. Također navodi da je valjalo trajno oduzeti osobno vozilo od okrivljenika jer je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja i postoji opasnost od ponavljanja koja bi se mogla otkloniti trajnim oduzimanjem vozila. Tužitelj traži i veće kazne bezuvjetnog zatvora za oba prekršaja.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
5.1. No, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja na odluku o kazni, ovaj je Sud mišljenja da isti osnovano ističe da se ukupnom kaznom zatvora od 30 dana odnosno pojedinačnim kaznama zatvora za svaki od prekršaja u trajanju od 15 dana, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenik recidivist u činjenju istih prekršaja, a što proizlazi iz spisu priležeće potvrde Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika od 6. veljače 2025., klasa: 740-04/25-02/18205. Iz iste je razvidno da je okrivljenik četiri puta pravomoćno kažnjen za istovrsne prekršaje, odnosno pet je puta pravomoćno kažnjavan za neke od najtežih prometnih prekršaja, a za koje su mu izricane novčane kazne i uvjetna osuda koja je mjera upozorenja a tijekom čijeg roka provjeravanja su počinjeni i ovi prekršaji.
5.2. U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednima od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već ranije osuđivana za upravljanje vozilom bez stjecanja prava na upravljanje i odbijanje testiranja. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i ovom presudom preinačiti odluku o kazni za prekršaje na način da se okrivljeniku za svaki pojedini prekršaj utvrđuje pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 30 dana, odnosno izriče mu se ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u ukupnom trajanju od 60 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. PZ-a i da će utjecati na okrivljenika da prestane činiti nova djela prekršaja.
6. Nadalje, ispitujući presudu u povodu navoda žalbe o nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, ovaj Sud je mišljenja da pravilno prvostupanjski sud istu nije izrekao, imajući na umu da je okrivljenik osoba koja nema vozačku dozvolu i po samom zakonu ne smije upravljati motornim vozilima zbog čega nije moguće od osobe oduzeti pravo kojeg ista ne posjeduje. Stoga ovaj Sud smatra da će izrečena bezuvjetna kazna zatvora u ukupnom trajanju od 60 dana na okrivljenika ostvariti svrhu kažnjavanja i istoga odvratiti da u budućnosti ponovno čini prometne prekršaje i samim time otkloniti opasnost i uvjete koji bi omogućavali ili poticali okrivljenika da ponovno upravlja motornim vozilima u prometu bez vozačke dozvole.
7. Što se tiče navoda iz žalbe tužitelja koji se odnose na trajno oduzimanje vozila, valja naglasiti da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o vraćanju privremeno oduzetog vozila okrivljeniku jer u konkretnom slučaju nije opravdana odluka o oduzimanju jer nisu za to ostvareni uvjeti niti bi izricanje takve mjere bilo u skladu s načelom razmjernosti i nužno radi zaštite opće sigurnosti i sudionika u prometu. Imajući na umu da je okrivljeniku ovom presudom po prvi puta izrečena kazna bezuvjetnog zatvora kao stroža vrsta kazne i budući da su prema njemu za ranije učinjene istovrsne prekršaje koje je činio izricane novčane kazne kao blaže vrste kazni te uvjetna osuda kao mjera upozorenja, u ovom konkretnom slučaju za trajno oduzimanje vozila nisu ostvareni uvjeti, no ukoliko okrivljenik nastavi činiti nove prekršaje, prema istome kao iduća teža mjera se može primijeniti mjera oduzimanja vozila.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
