Broj: Ppž-6197/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog DZ zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog DZ podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. ožujka 2024., broj: Pp-3473/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog DZ preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenom DZ za prekršaj činjenično opisan u izreci, pravno označen kao prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 42/20., 85/22., 114/22.) temeljem tog propisa, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 EUR (četiristo eura) koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DZ i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni DZ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. ožujka 2024., broj: Pp-3473/2022 okrivljeni DZ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 1 mjesec od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni DZ je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se provede istraga zbog zlouporabe ovlasti uključenih službenika, a od suda traži naknadu štete u iznosu od 100.000,00 eura zbog izazivanja egzistencijalne ugroze uskraćivanjem ekonomskih sredstava neophodnih za život.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
5. Žalitelj ističe da je nepravedno kažnjen i ovršen zbog dva prekršaja i to iz članka 12. stavka 8. i članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u ukupnom iznosu od probližno 11.000,00 kuna. Ističe kako mu je već tri godine blokiran račun čime je ugrožena njegova egzistencija i kako mu je izrečena drakonska kazna za nepostojeći prekršaj. Ističe kako je utvrđeno da je vozilo bilo parkirano na navedenoj, nepostojećoj lokaciji u 18,40 i da u vozilu nije bilo nikoga i da tako prakiranim vozilom nije ugrožavao protočnost prometa niti javnih službi jer je parkirao na mjestu rezerviranom za stanare i goste stanara.
6. Suprotno navodima žalitelja iz stanja spisa proizlazi da mu je uredno uručena obavijest o tome da je njegovim vozilom počinjen prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da je od njega kao vlasnika vozila zatražen podatak tko je 14.14.2021. u 18,40 upravljao njegovim vozilom, odnosno kada je počinjen navedeni prekršaj, koji je podatak trebao dostaviti u roku 15 dana od primitka obavijesti.
6.1. Kako okrivljenik nije dostavio traženi podatak protiv njega je izdan prekršajni nalog od 23.5.2022. radi prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a o kojoj je mogućnosti bio valjano upozoren u obavijesti od 10.12.2021.
7. Okrivljenik je protiv prekršajnog naloga podnio prigovor na temelju kojeg je vođen žurni postupak pred prvostupanjskim sudom i koji je rezultirao pobijanom presudom.
7.1. Okrivljenik je bio uredno pozvan na raspravu zakazanu za dan 11. ožujka 2024. (koji poziv je primio 9. siječnja 2024. pa je imao dovoljno vremena za eventualno dostaviti pisanu obranu ili na vrijeme istu odgoditi) na koju raspravu nije pristupio, nedolazak nije na vrijeme opravdao nego je tog dana u 10.51 sati mailom obavijestio sud o nedolasku na glavnu raspravu iznoseći navode u svoju obranu u odnosu na prekršaj nepropisnog parkiranja, a ne na prekršaj nedavanja podataka o osobi koja je upravljala vozilom. Rasprava je započeta u 10,30 sati, a presuda je javno objavljena u 13,00 sati tako da je ovaj mail okrivljenika sudu dostavljen u međuvremenu i to nakon što je rasprava dovršena u 10,45 sati.
8. Pravilno je stoga prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održao glavnu raspravu u odsutnosti okrivljenika, proveo je sve dostupne dokaze čitanjem dokumentacije spisa, utvrdio je sve odlučne činjenice te je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirani prekršaj.
9. Neosnovani su stoga žalbeni navodi žalitelja kako mu je povrijeđeno pravo na obranu, da nije valjano utvrđeno činjenično stanje i kako nije uzet u obzir njegov prigovor jer isti ne predstavlja obranu okrivljenika niti ga sud može takvim cijeniti.
9.1. Slijedom navedenog po ocjeni ovog Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika za navedeni prekršaj.
10. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, ali da je precijenio otegotne okolnosti, cijeneći otegotnim dosadašnju kažnjavanost okrivljenika. Okrivljenik je uistinu jednom pravomoćno kažnjen zbog prometnog prekršaja ali radi se o lakšem, administrativnom prekršaju te svakako ima mjesta da mu se u konkretnoj situaciju ublaži novčana kazna ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa jer ovaj sud smatra da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i da je izrečena kazna srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 70,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. srpnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
