Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ob-39/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. u Splitu, punomoćniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu i punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o. u Splitu protiv tuženice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Majiću, odvjetniku u Splitu i tuženice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P OB-164/2023-44 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe i dopune žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-164/2023-44 od 14. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe i dopune žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-164/2023-44 od 14. ožujka 2025. u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Utvrđuje se da stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 61,44 m2, označen brojem 2, ulaz 3, položen u prizemlju zgrade sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 13327 k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja NC i tužene pod 2. ĐC.''
1.1. Prvostupanjski sud pod točkom I. izreke rješenja nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva zatraženu u podnesku tužitelja od 17. prosinca 2024. Pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju naknaditi tuženici OC trošak parničnog postupka u iznosu od 1.093,75 EUR-a, dok je pod točkom III. izreke rješenja tužitelju naloženo naknaditi tuženici ĐC trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 EUR-a.
2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnim žalbama podnesenim po punomoćnicima Vinku Ljubičiću, Milanu Jurčeviću i Aniti Juretić te osobno podnesenom žalbom i dopunama žalbe od 2. travnja 2025. i od 31. ožujka 2025. pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe i dopune žalbe nisu osnovane.
5. Prije upuštanja u ocjenu žalbenih navoda valja navesti da je ranijom prvostupanjskom presudom i rješenjem poslovni broj P-2115/2020 od 17. listopada 2022. (sada novi broj P Ob-164/2023) u izreci presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: ''Utvrđuje se da je tužitelj NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3, položen u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] za ½ dijela te se ovlašćuje temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene pod 1) OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene pod 1).'' , dok je u izreci rješenja pod točkom I. odbačena tužba u dijelu kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3, položen u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja NC i tužene pod 2) ĐC te u dijelu kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je tužena pod 2) suvlasnica opisanog stana za ½ dijela kao nedopuštena. Pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama trošak parničnog postupka u iznosu od 725,83 EUR-a svakoj tuženici. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici presudom i rješenjem poslovni broj Gž-15/2023-2 od 23. veljače 2023. djelomično je uvažio žalbu tužitelja, a djelomično ju je odbio kao neosnovanu te je prvostupanjsku presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2115/2020 od 17. listopada 2022. potvrdio u dijelu u kojem je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj OC da je on suvlasnik stana u [adresa] u ½ dijela i da se ovlašćuje temeljem te presude zatražiti i postići upis prava suvlasništva u ½ dijela, kao i u dijelu gdje je prvostupanjskim rješenjem odbačena tužba tužitelja kojom traži utvrđenje da je tužena ĐC suvlasnica tog stana u ½ dijela, dok ju je ukinuo u dijelu kojim je prvostupanjskim rješenjem odbačena tužba tužitelja prema tuženoj ĐC, a kojom tužitelj traži utvrđenje da stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja i tužene ĐC te u odluci o parničnom trošku i u tom ukinutom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
6. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje da stan površine 61,44 m2, koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi [adresa] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (dalje: stan u [adresa]), predstavlja bračnu stečevinu njega i tuženice ĐC, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da su predmetni stan, a koji je samo formalno kupljen i upisan na ime OC, stvarno kupili on i tuženica ĐC (bivša supruga) **.**.2005. novčanim sredstvima od kredita podignutog kod Splitske banke d.d. broj 80277/05, a što potvrđuje i izjava OC ovjerena kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića u Splitu pod brojem OV-1044/2009 kojom je ista potvrdila da je predmetni stan u [adresa] zajednička bračna stečevina NC i LC (sada ĐC).
6.1. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- da je uvidom u spis Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-529/2009 utvrđeno:
- da je ĐC kao tužiteljica podnijela tužbu protiv NC kao tuženika radi diobe bračne stečevine – stana u [adresa] površine 61 m2 i automobila marke BMW 316i reg. oznake [registarska oznaka], predlažući da predmetni automobil pripadne njoj u cijelosti, a da se predmetni stan utvrdi kao suvlasništvo stranaka na ravne dijelove i razvrgne civilnom diobom,
- da se tuženik u odgovoru na tužbu protivio tužbi, te naveo da je zajednička bračna imovina stranaka, između ostalog, i stan u [adresa], koji se isto tako treba podijeliti na jednake dijelove, da je isti formalno kupljen na ime tužiteljičine majke OC, ali da je stvarno vlasništvo tužiteljice i tuženika na jednake dijelove, što potvrđuje i izjava OC ovjerena u potpisu po javnom bilježniku 29. svibnja 2009., jer je kupljen sredstvima od stambenog kredita podignutog kod Splitske banke, te je postavio protutužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, zatražio da se utvrdi da je stan u [adresa] zajednička stečevina stranaka na jednake dijelove i predložio razvrgnuće na način da svakoj od stranaka pripadne polovica istog, te je ujedno obavijestio sud da je podnio tužbu radi ispravka uknjižbe na stanu u [adresa] jer je kao vlasnik upisana OC, a koji se predmet vodio kod istog suda pod poslovnim brojem P-8259/2009,
- da je tuženik podneskom od 8. lipnja 2010. dostavio sudu prijedlog ugovora o diobi bračne stečevine i reguliranju međusobnih prava i obveza sa nacrtom teksta sudske nagodbe o podjeli bračne stečevine i reguliranju međusobnih prava i obveza, u kojem nacrtu je u članku 2. bila popisana imovina i obveze stečene tijekom trajanja bračne zajednice stranaka (između ostalog i vlasništvo nad stanom u [adresa] te sredstva uložena u kupnju i adaptaciju stana u [adresa], upisanog kao vlasništvo OC, a koji je kupljen i adaptiran sredstvima ostvarenim temeljem kredita Splitske banke broj 80277/05 podignutim 2005. i broj 53628/07 podignutim 2007., koji krediti su u istom članku navedeni i kao obveze), dok je u članku 3., između ostalog, predložena podjela stečene imovine i obveza na način da tužiteljica LC prizna tuženiku NC isključivo pravo vlasništva nad stanom u [adresa] odričući se bilo kakvih obvezno pravnih ili stvarnih potraživanja u odnosu na taj stan, a tuženik NC da se odriče bilo kakvih obvezno-pravnih ili stvarnih potraživanja u odnosu na stan u [adresa], koji je kupljen na ime majke tužiteljice OC, te da će NC preuzeti na sebe kredite u iznosu od 70.000,00 CHF, a tužiteljica u odnosu od 50.000,00 CHF, a sve u roku od 30 od dana upisana stana u [adresa] u zemljišne knjige na ime tuženika,
- da su na ročištu 8. srpnja 2010. sklopile sudsku nagodbu poslovni broj P- 529/2009, u kojoj su u članku 1. između ostalog utvrdile da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli imovinu: stan u [adresa], osobni automobil marke BMW, sredstava uložena u kupnju i adaptaciju stana u [adresa] koji glasi na ime OC ostvarena temeljem kredita Splitske banke broj 80277/05 podignutim 2005. i broj 53628/07 podignutim 2007., a koji stan je kupljen i adaptiran za potrebe bivših bračnih supružnika, dvije police životnog osiguranja, kao i obveze: dva stambena i jedan nenamjenski kredit, te u članku 3. podijelile u braku stečenu imovinu i obveze na način da, između ostalog, tužiteljica LC priznaje tuženiku NC isključivo pravo vlasništva stana u [adresa] odričući se bilo kakvih obvezno- pravnih ili stvarno pravnih potraživanja u odnosu na taj stan, a tuženik da priznaje tužiteljici isključivo vlasništvo osobnog automobila i polica životnog osiguranja, te su podijelile i obveze (kredite) na način da je tuženik preuzeo na sebe kredite u iznosu od cca 70.000,00 CHF, a tužiteljica u iznosu od 50.000,00 CHF, da je tuženik temeljem nagodbe stekao ovlaštenje u zemljišnim knjigama ishoditi na sebe upis prava vlasništva na stan u [adresa] (članak 5.), da su se stranke obvezale pred sudovima u [adresa] i [adresa] povući sve tužbe koje su u tijeku (članak 6.) te da su u članku 8. suglasno navele da su tom nagodbom riješili u potpunosti pitanje bračne stečevine, te da jedno prema drugom nemaju nikakvih potraživanja,
- da je nakon sklapanja predmetne nagodbe NC povukao tužbu u predmetu poslovnog broja P1-8259/2009 koju je podnio protiv tuženica OC i ĐC radi ispravka uknjižbe u odnosu na stan u [adresa], navodeći u podnesku od 30. srpnja 2010.g. da su stranke sklopile sudsku nagodbu,
- da je uvidom u spis Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-9007/15 (stari broj P- 549/2012) utvrđeno da je NC kao tužitelj podnio tužbu protiv ĐC kao tuženice radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe sklopljene dana 8. srpnja 2010. u postupku vođenom kod Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-529/2009, te je tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno odbijen, što znači da je nagodba zaključena između tužitelja i tuženice pravovaljana i proizvodi pravne učinke,
- da tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je sudska nagodba donesena na njegovu štetu, da je bio prisiljen na njezino potpisivanje, da je prevaren, da je njegovu tešku situaciju majka tuženice OC uz pomoć svoje kćerke ovdje tuženice iskoristila da stekne vlasništvo stana u [adresa], a on da sve vrijeme plaća kredit za stan, te da se sklapanjem sudske nagodbe on nije odrekao prava da se bračna stečevina naknadno raspodijeli,
- da iz iskaza tuženice ĐC u bitnome proizlazi da su sudsku nagodbu sastavili tužitelj i njegov punomoćnik, da je nagodba valjana, da ona u sudsku nagodbu nije unijela niti jedno slovo već se samo složila sa onim što je tužitelj napisao u sudskoj nagodbi, da se sporni stan na adresi [adresa] nije bračna stečevina nje i tužitelja, jer je predmetni stan platila njezina majka OC, koja je otplaćivala kredit koji je ona podigla kao korisnica, da su za vrijeme trajanja braka ona i tužitelj koristili stan u [adresa], dok su stan u [adresa] iznajmljivali, te da ona u cijelosti postupa sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi,
zaključuje da stan na adresi [adresa] ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer je analizom provedenih dokaza, a posebice sadržaja sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Trogiru dana 8. srpnja 2010. pod poslovnim brojem P- 529/2009, jasno utvrđeno da su stranke suglasno predmetnom nagodbom riješile u potpunosti pitanje bračne stečevine i da jedno prema drugom nemaju nikakvih potraživanja (čl. 8. Sudske nagodbe), da je predmetni sporni stan bio poznat i u vrijeme sklapanja citirane sudske nagodbe, da je tužitelj u predmetu pod poslovnim brojem P- 529/2009 podnio protutužbu protiv tuženice ĐC radi utvrđenja da je sporni stan u [adresa] bračna stečevina, da je sam tužitelj potpisao nagodbu i nije naveo da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu, te da je nakon sklapanja sudske nagodbe povukao tužbu i naveo da je sve riješeno nagodbom, time da su sudskom nagodbom stranke regulirale i vraćanje kredita, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6.2. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj podneskom od 17. prosinca 2024. preinačio tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao utvrđenje da je predmetni stan u [adresa] njegova osobna imovina u cijelosti, podredno da je bračna stečevina u jednakim dijelovima, dalje podredno da su sredstva uložena u kupnju predmetnog stana u [adresa], bračna stečevina stranaka, da je tuženica ĐC u odnosu na takav zahtjev tužitelja istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije (jer ona nije upisana vlasnica i protivila se preinaci tužbe od 17. prosinca 2024., prvostupanjski sud, zbog tuženičinog protivljenja, nije dopustio preinaku tužbe temeljem čl. 190. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP).
7. Tužitelj u žalbama podnesenim po punomoćnicima i osobno podnesenoj žalbi te dopunama žalbe prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je obrazloženje proturječno rezultatima provedenog dokaznog postupka, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave (sudske nagodbe od 8. srpnja 2009.) i onoga što ta isprava uistinu sadrži, te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer presudu temelji isključivo na potpisanoj sudskoj nagodbi, a sudska nagodba sklopljena pred Općinskim sudom u Trogiru poslovni broj P-529/2009 dana 8. srpnja 2010. niti u jednom dijelu se ne odnosi na predmetni stan, odnosno predmetni stan nije bio predmetom te nagodbe. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica da li je predmetni stan na adresi [adresa] bio predmet sudske nagodbe od 8. srpnja 2010. ili se sporna nagodba ne odnosi na predmetni stan, jer je iz dvije točne premise (da je predmetni stan bio poznat i u vrijeme sklapanja nagodbe odnosno da nije bio tajan u vrijeme sklapanja sudske nagodbe i da u sudskoj nagodbi nije navedeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu) izveo pogrešan zaključak da predmetni stan nije bio bračna stečevina, jer je iz njih mogao izvesti puno logičniji, životniji i točan zaključak da predmetni stan nije bio predmetom sudske nagodbe, te da je isti bračna stečevina stranaka, posljedica čega je pogrešna primjena materijalnog prava, time da u pobijanoj presudi nije niti navedeno temeljem kojih materijalno pravnih normi je odlučeno. Smatra da je za odgovor na pitanje zašto predmetni stan nije bio obuhvaćen sklopljenom sudskom nagodbom od 8. srpnja 2010. trebalo ocijeniti provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a posebno ovjerenu izjavu OC (majke tuženice ĐC) od 29. svibnja 2009. broj OV-1044/2009 u kojoj je ista izričito izjavila da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja NC i njegove bivše supruge tuženice LC sada ĐC, pa kada se ova izjava razmotri u svjetlu činjenice da predmetni stan nije bio obuhvaćen sudskom nagodbom od 8. srpnja 2010., može se samo zaključiti da predmetni stan u trenutku sklapanja sudske nagodbe nije bio obuhvaćen istom jer su stranke držale da je ta ovjerena izjava ima zakonsku snagu i sama po sebi dovoljno je jamstvo da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu i nije bilo potrebe u nagodbi utvrđivati nešto što je već utvrđeno, niti to spominjati u nagodbi jer je u vrijeme sklapanja sudske nagodbe predmetni stan bio formalno upisan na OC. Navodi da on i tuženica ĐC i dalje otplaćuju kredit za predmetni stan, što upućuje na zaključak da su predmetni stan kupili upravo oni sredstvima kredita, a ne tuženica OC svojim sredstvima. Tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije jasno obrazložio zašto nije dopustio preinaku tužbe, jer se u ovom konkretnom slučaju radilo o objektivnoj preinaci pa je istu sud trebao dopustiti budući da je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tužitelj u svojim žalbama, jer suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a., pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Kako iz stanja spisa proizlazi, a što nije sporno niti među strankama, da su stranke u predmetu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-529/2009 dana 8. srpnja 2010. sklopile sudsku nagodbu poslovni broj P-529/2009, kojom su između ostalog utvrdile da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli imovinu: stan u [adresa], sredstava uložena u kupnju i adaptaciju stana u [adresa] koji glasi na ime OC ostvarena temeljem kredita Splitske banke broj 80277/05 podignutim 2005. i broj 53628/07 podignutim 2007., a koji stan je kupljen i adaptiran za potrebe bivših bračnih supružnika, kao i obveze: dva stambena i jedan nenamjenski kredit, da su u članku 3. podijelile u braku stečenu imovinu i obveze na način da, između ostalog, tužiteljica LC priznaje tuženiku NC isključivo pravo vlasništva stana u [adresa] i obveze (kredite) na način da je tuženik preuzeo na sebe kredite u iznosu od cca 70.000,00 CHF, a tužiteljica u iznosu od 50.000,00 CHF, te imajući u vidu da je u ovjerenoj izjavi od **.**.2009. OC izjavila da je stan na adresi [adresa] bračna stečevina iz bračne zajednice LC (tuženice) i NC (tužitelja), navedeno čini zatvoreni krug indicija iz kojih se nedvojbeno može zaključiti da je u trenutku sklapanja citirane sudske nagodbe predmetni stan na adresi [adresa] bio bračna stečevina tužitelja i tuženice jer je kupljen sredstvima kredita podignutih kod Splitske banke, a koja su sredstva stranke u sudskoj nagodbi sklopljenoj 8. srpnja 2010. utvrdile kao bračnu imovinu, te da je prilikom sklapanja citirane sudske nagodbe prava volja stranaka bila podijeliti cjelokupnu svoju bračnu stečevinu, u koju podjelu je bio uključen i predmetni stan na adresi [adresa] kao izvanknjižno vlasništvo (u trenutku sklapanja sudske nagodbe, kao i sada isti je u zemljišnim knjigama upisan na OC, majku tuženice) s voljom stranaka da isti kao izvanknjižno vlasništvo ostane tuženici LC (sada ĐC) obzirom je u tom trenutku u zemljišnim knjigama bio upisan na ime njezine majke OC (i iz kojeg razloga nije naveden u sudskoj nagodbi), a u prilog ovog zaključka govori i nacrt teksta sudske nagodbe o diobi bračne stečevine, koji je sastavio sam tužitelj kao tuženik u parnici poslovni broj P-529/2009 i dostavio sudu podneskom od 8. lipnja 2010., a u kojem nacrtu je tužitelj naveo da nema nikakvih obveznopravnih ili stvarnopravnih potraživanja u odnosu stan u [adresa] koji je kupljen na ime OC (majke LC).
10. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (''Narodne novine broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015, dalje: ObZ-a, a koji se primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja spornog stana) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
11. Obzirom su sklapanjem sudske nagodbe od 8. srpnja 2010. stranke sporazumno i u cijelosti podijelile bračnu stečevinu stranaka, uključujući i sporni stan na adresi [adresa], to su u tom trenutku stranke postale samovlasnici imovine koja im je pripala temeljem citirane sudske nagodbe, dakle tužitelj je postao samovlasnik stana u [adresa], a tuženica je stekla izvanknjižno vlasništvo stana u [adresa]. Kako u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 15. studenoga 2012. sporni stan na adresi [adresa] više nije bio bračna stečevina stranaka, jer je podjelom bračne stečevine u skladu s čl. 249. st. 1. ObZ-a pripao tuženici kao izvanknjižno vlasništvo, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava nije dopustio preinaku tužbe zatraženu u podnesku tužitelja od 17. prosinca 2024., iz razloga obrazloženih pod točkom 32. obrazloženja, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
13. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama II. i III. izreke pobijanog rješenja, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa).
14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti.
15. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer nije uspio sa svojim žalbama (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Varaždinu, 10. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
