Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-516/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoga po punomoćniku Željku Macanu, odvjetniku u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 41, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10409/2023-13 od 31. ožujka 2025., ispravljenog rješenjem toga suda poslovni broj P-10409/2023-15 od 31. ožujka 2025., 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10409/2023-13 od 31. ožujka 2025., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-10409/2023-15 od 31. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 850,58 EUR (osam stotina pedeset eura pedeset osam centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 17.912,77 EUR / 134.963,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.''

1.1. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nadležnosti prvostupanjskoga suda kao neosnovan (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Rješenjem poslovni broj P-10409/2023-15 od 31. ožujka 2025. ispravljeno je navedeno rješenje u točki II. izreke, na način da umjesto ''Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju'' pravilno treba pisati ''Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku'' te u točki 19. obrazloženja, na način da umjesto "sastava tužbe" pravilno treba stajati "odgovora na tužbu".

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 625,00 EUR za sastavljanje žalbe i trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 225,58 EUR odnosno ukupno 850,58 EUR.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

4.1. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka presuda razumljiva i neproturječna razlozima presude.

4.2. Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena ni time što je pod točkom 5. obrazloženja presude sud naveo da je tužbeni zahtjev osnovan, dok je u izreci i pod točkom 18. obrazloženja presude naveo da tužbeni zahtjev odbija jer iz izreke i cjelokupnog obrazloženja pobijane presude nedvojbeno proizlazi da je tužbeni zahtjev prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim pa presuda zbog toga nije nerazumljiva i proturječna, već je u točki 5. obrazloženja evidentno došlo do greške u pisanju, koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete (u vidu izmakle dobiti, koju čini razlika između iznosa kojeg je tužitelj platio za kupnju predmetnih nekretnina i njihove tržišne vrijednosti u vrijeme te kupnje, u iznosu od 17.912,77 EUR), za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nepravilnim i nezakonitim radom suda.

6. Polazeći od utvrđenja da su među strankama nesporne činjenice:

- da je tužitelj sudjelovao u stečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci broj St-1447/2016, kao kupac nekretnina stečajnog dužnika,

- da je Trgovački sud u Rijeci 31.8.2018. donio rješenje kojim je odredio prodaju nekretnina stečajnog dužnika i to nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. č.br. [čestica broj] Šuma površine 1576 m2 i zk.č.br. 4401 Šuma površine 2272 m2,

- da je Trgovački sud u Rijeci donio zaključak o prodaji kojim je odredio način i uvjete prodaje citiranih nekretnina četvrtom elektroničkom javnom dražbom te je taj zaključak dostavio FINI na provedbu,

- da je u to je vrijeme na snazi bio Ovršni zakon koji je propisivao mogućnost provođenja četiri takve dražbe,

- da je FINA povodom tog zahtjeva objavila poziv na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi od 1.8.2019.,

- da je u tom pozivu naznačeno da se spomenute nekretnine prodaju na četvrtoj elektroničkoj javnoj dražbi,

- da je u pozivu navedeno da se prodaju dvije nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika, da je vrijednost predmeta prodaje utvrđena u iznosu od 822.433,04 kn, da se na četvrtoj dražbi one ne mogu prodati ispod iznosa od 1,00 kn, da je početna cijena za nadmetanje 1,00 kn, a iznos dražbenog koraka 1.000,00 kn,

- da je u pozivu FINE od 1. kolovoza 2019. navedeno kako četvrta dražba počinje 1. kolovoza 2019. u 15:00 sati, a završava 23. listopada 2019. u 23:59:59 sati te da se ponuda smatra prihvaćenom kada je sustav ponuditelja obavijestio da je njegova ponuda evidentirana kao valjana, da ponuda mora biti evidentirana u sustavu prije isteka vremena koje je naznačeno kao vrijeme završetka da bi se smatrala predanom u tijeku nadmetanja,

- da je nakon provedenog postupka četvrte dražbe, FINA 6. studenoga 2019. izvijestila Trgovački sud u Rijeci da je na dražbi sudjelovalo pet ponuditelja s valjanom ponudom te da je ovdje tužitelj bio ponuditelj koji je ponudio najveću cijenu od 10.001,00 kn za dvije nekretnine koje su bile predmet prodaje,

- da je na temelju tog izvješća FINE od 6. studenoga 2019. Trgovački sud u Rijeci donio rješenje br. St-1447/2016 od 8. studenoga 2019. kojim je tužitelju dosudio obje spomenute nekretnine i ujedno brisao zabilježbe i terete na tim nekretninama,

- da je nakon toga taj sud donio i rješenje od 8. studenoga 2019. kojim je ispravio greške u pisanju iz prethodnog rješenja od 8. studenoga 2019., da je nakon donošenja tih rješenja tužitelj položio kupovninu sudu, nakon čega je 30. prosinca 2019. donesen i zaključak o predaji predmetnih nekretnina kupcu/tužitelju,

- da je trgovačko društvo InfoKAPITAL d.o.o. iz Zagreba uložilo žalbu na rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Rijeci br. St-1447/2016 od 8. studenoga 2019. u kojoj je navelo da je i njemu morao biti priznat status ponuditelja u provedenom postupku provedbe četvrte dražbe pred FINOM,

- da je povodom te žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje br. Pž-320/2020 od 21. siječnja 2020. kojim je prihvatio žalbu spomenutog trgovačkog društva, ukinuo prvostupanjsko rješenje od 8. studenoga 2019. i predmet vratio sudu na ponovni postupak,

- da je u rješenju od 21. siječnja 2020. Visoki trgovački sud RH utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te da je žalitelju trebao biti priznat status ponuditelja u provedenom postupku četvrte dražbe koji se održao pred FINOM,

- da je utvrđeno da je FINA-in server blokirao ponudu žalitelja u zadnjim sekundama dražbe pa je žalitelj bio onemogućen predati valjanu ponudu i biti ravnopravan sudionik u dražbi,

- da je iz izvještaja FINE od 6. studenoga 2019. o provedenoj dražbi proizlazilo da su i FU (kao kupac) i InfoKAPITAL d.o.o. (kao žalitelj) uplatili potrebnu jamčevinu te da je kupac/tužitelj dao svoju zadnju najvišu valjanu ponudu za kupnju u iznosu od 10.001,00 kn 23. listopada 2019. u 23:59:53 sati, a da je žalitelj podnio ponudu za kupnju u istom iznosu kao i kupac, ali 24.10.2019. u 00:00:03 sati pa u tom izvještaju FINE žalitelj nije naveden kao ponuditelj koji je dao pravovremenu ponudu,

- da je žalitelj 24. listopada 2019. podnio FINI prigovor u kojem je naveo da je sustav blokirao njegovu prijavu i da mu je onemogućeno ravnopravno sudjelovati u predmetnom nadmetanju,

- da je povodom tog prigovora žalitelja, FINA Trgovačkom sudu u Rijeci dostavila obavijest o postupanju od 5. studenoga 2019. u kojem je navela da je utvrđeno da je korisnik kasnio s predajom ponude zbog kašnjenja requesta unutar sustava e- Dražba, odnosno da je prilikom posljednjeg procesa predaje ponude tog korisnika request za potpis ponude na TSA upućen iz potpisnog modula prema PKI validacijskom serveru „zaglavio“ unutar sustava na 9 sekundi, čemu se ne zna uzrok,

- da Trgovački sud u Rijeci u obrazloženju rješenja o dosudi od 8. studenoga 2019. nije uopće naveo tu činjenicu, nego je svoju odluku temeljio na Izvješću FINE od 6.11.2019. u kojem žalitelj nije naveden kao davatelj pravovremene ponude

- da je stoga Visoki trgovački sud RH utvrdio da odluka prvostupanjskog suda nije valjana jer da u njoj uopće nije obrazložena spomenuta činjenica po kojoj je i žalitelj trebao biti tretiran kao ponuditelj s pravovremenom ponudom, uzimajući u obzir činjenice iz Obavijesti FINE od 5. studenoga 2019., koja je u neskladu s Izvješćem FINE od 6. studenoga 2019., na kojem Izvješću je Trgovački sud temeljio svoje rješenje o dosudi od 8.studenoga 2019.,

- da je nakon odluke Visokog trgovačkog suda RH od 21. siječnja 2020., Trgovački sud u Rijeci ponovio postupak prodaje spomenutih nekretnina stečajnog dužnika u kojem je rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Rijeci br. St-1447/2016 od 11. listopada 2022. te zaključkom od 11. studenoga 2022. kao vlasnik dviju predmetnih nekretnina upisan SU iz [adresa].

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je svrha stečajnog postupka namirenje vjerovnika stečajnoga dužnika, a ne stjecanje imovine, zarada ili bilo koja druga lukrativna djelatnost, da je tužitelju bilo dostavljeno rješenje o dosudi, da je imao pravo uvida u spis kao zainteresirana strana i da je mogao i sam obavijestiti podneskom viši sud o činjenicama za koje je smatrao da ih je prvostupanjski sud propustio navesti u obrazloženju rješenja, a koje bi mogle dovesti do drugačije odluke višeg suda, da je nakon provedenog postupka imovina tužitelja ista kao i prije provođenja predmetnog stečajnog postupka, odnosno, da nije umanjena te da je predmetni stečajni postupak proveden zakonito od njegovog početka do pravomoćnog okončanja, a odluka višeg suda je ispravila nepravilno donesenu nepravomoćnu odluku prvostupanjskog suda što je u skladu s odredbama Stečajnog Zakona, odnosno podredno, Zakona o parničnom postupku. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

8. Odluka prvostupanjskoga suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Prema čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje: ZS), Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

9.1. Pritom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

10. U ovom slučaju tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji, koju sada ponavlja i u žalbi:

- da u rješenju o dosudi od 8. studenoga 2019. Trgovački sud u Rijeci morao naveo bitnu činjenicu, sadržanu u obavijesti o postupanju FINA-e od 5. studenoga 2019., prema kojoj bi tužitelj bio ponuditelj s najvišom važećom (pravovremenom) ponudom za kupnju predmetnih nekretnina, a da bi žalitelj (trg. društvo InfoKAPITAL d.o.o.) bio evidentiran kao ponuditelj s nevaljanom ponudom jer je svoju ponudu predao u istom iznosu kao i tužitelj, ali jednu sekundu poslije njega, što je sud propustio učiniti te

- da bi u slučaju da je sud navedenu činjenicu naveo, žalba trgovačkog društva InfoKAPITAL d.o.o. ''sigurno bila odbijena kao neosnovana'' te bi on pravomoćno stekao vlasništvo navedenih dviju nekretnina.

10.1. Dakle, tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala jer sud u ukinutoj odluci nije naveo odlučne činjenice, a da su te činjenice navedene, da rješenje o dosudi od 8. studenoga 2019. ''sigurno'' ne bi bilo ukinuto te da bi u tom slučaju on stekao vlasništvo kupljenih nekretnina.

10.2. Točno je da odgovornost za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suca može postojati i u situaciji kada je šteta posljedica ukinutih ili preinačenih odluka odnosno odluka i radnji suca koje nisu opravdane pravomoćnom sudskom odlukom. Međutim, da bi se radilo o nezakonitom radu u smislu čl. 105. st. 1. ZS, mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, što ovdje nije slučaj niti to tužitelj tvrdi.

10.3. Za ocjenu postoji li odgovornost tuženice za štetu tužitelju u smislu navedene odredbe, mora biti riječ o:

1) nezakonitom i/ili nepravilnom radu suda,

2) šteti koja je tužitelju nastala uslijed takvog rada suda, a mora postojati i 3) uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda i nastale štete, pri čemu je potrebno da je nastala šteta neposredno posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda. Pritom se, kao pravno relevantni uzrok štete, uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je adekvatan i tipičan za nastanak određene štetne posljedice.

10.4. Međutim, i prema ocjeni ovoga suda, postupanje Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu St-1447/16 prilikom donošenja rješenja o dosudi od 8. studenoga 2019. nije bilo takvo da bi se moglo podvesti pod nepravilan rad u smislu neurednog obavljanja sudačke dužnosti, a niti je ukidanje sudske odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak takav događaj uz koji se redovito, prema životnom iskustvu, može očekivati nastupanje štetne posljedice.

10.5. Budući da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju bilo nepravilnog ili nezakonitog rada suda u smislu čl. 105. st. 1. ZS, zbog čega bi, uz ispunjenje ostalih pretpostavki, postojala odgovornost tuženice za naknadu štete, iako prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučio na temelju navedene odredbe, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen.

11. Žalbenim navodima tužitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja pa ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

13. U nepobijanom dijelu (prvostupanjsko rješenje) odluka suda prvoga stupnja nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP). Budući da rješenje o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima te kako sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, prvostupanjsko rješenje ni u tom dijelu nije ispitano (čl. 365. st. 1. i 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos