REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1834/2021

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Anamariji Pavičić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČF, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 – dalje u tekstu KZ/11- 15), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj K-DO- 527/2016, podignute kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem KO-DO- 49/2022, zaprimljena kod ovog suda dana 27. veljače 2018., nakon održane javne rasprave dana 04. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu SF, optuženog ČF i njegove braniteljice Aleksandre Vareškić Fodor, odvjetnice iz Velike Gorice, dana 09. srpnja 2025. u nenazočnosti stranaka objavio i

p r e s u d i o  j e

optuženi IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IF i Č r. S, rođ. **.**.1957. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], drž. RH, po zvanju profesionalni varioc, strojobravar - u mirovini, čeka isplatu prve mirovine, neprijavljenim radom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna, oženjen, supruga KF, nezaposlena - prijavljena na HZZ, ostvaruje naknadu s osnova nezaposlenosti, ne zna visinu, otac dvoje punoljetne djece koju ne uzdržava, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta površine 192 m[2] i okućnice 2 jutra, vlasnik vozila marke Opel Vectra ne zna godinu proizvodnje, vlasnik traktora star više od 20 godina s priključcima, završio srednju školu, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

kriv je

I. što je:

neutvrđenog dana u listopadu i studenom 2016., u [adresa], u vlastitoj kući u kojoj je udomljena HF, rođ. 1937., koja je u potpunosti lišena poslovne sposobnosti zbog duševne bolesti, u cilju zadovoljenja svojeg spolnog nagona, dolazio u njezinu sobu i prilazio joj na hodniku kuće, te joj zavlačio ruke ispod majice, hvatao za grudi i govorio joj da su joj grudi lijepe, primao ju za grudi preko spavačice i preko odjeće joj milovao grudi, čemu se ona opirala i tražila da prestane s takvim ponašanjem,

II. d a k l e , prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine duševne smetnje počinio bludne radnje,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnom radnjom - opisano u članku 155 stavak 2. u svezi članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 – dalje u tekstu KZ/11-15), a kažnjivo po članku 155. stavak 2. KZ/11-15.

III. Optuženi IF se na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11-15

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

nakon čega se prema optuženom na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11-15

i z r i č e

uvjetna osuda

na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi IF u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u nastavku ZKP/08) optuženi IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 s osnova provedenih vještačenja u iznosu od 1.902,58 € (tisuću devetsto dva eura i pedeset osam centi), te trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušalne svote sudu u iznosu od 800,00 € (osamsto eura) koje je dužan uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od izvršnosti ove presude.

Obrazloženje

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj K-DO- 527/16, podignuta pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici dana 31. kolovoza 2017. koja je potvrđena rješenjem tog suda od 16. listopada 2017., broj Kov-151/17.

Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2018., broj Su-IV-97/2018-2, na temelju članka 11. stavak 2. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16) i na temelju članka 181. i 182. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17 i 57/17) Općinski kazneni sud u Zagrebu je određen kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u predmetu protiv optuženog ČF zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. KZ/11-15 opisanog u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj K-DO-527/2016, te je spis dana 27. veljače 2018. godine dostavljen ovom sudu, kao stvarno nadležnom, na daljnji postupak.

Presudom ovog suda od 4. travnja 2019, broj K-391/18, optuženik je proglašen krivim zbog počinjenja „jedno tri kaznena djela protiv spolne slobode-bludnu radnju - opisana u članku 155. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 152. stavak 1., a uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 155. stavak 2. Kaznenog zakona (NN br.125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) , te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 5. mjeseci, dok mu je, uz primjenu odredaba o stjecaju, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti iznos od 10.608,40 kuna na ime troškova psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja te paušalnu svotu sudu u iznosu od 2.000,00 kuna.

Prihvaćanjem žalbe optuženika podnesene iz osnove članka 468. stavak 1. točke 9. i 11. ZKP/08, Županijski je sud u Zagrebu, svojim rješenjem od 26. studenog 2019., broj Kž-1083/19 ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku tužitelj je izmijenio pravnu oznaku postupanja optuženika, označivši njegove radnje kao 3 (tri) kaznena djela počinjena u stjecaju, te je sud dana 2. listopada 2020, svojom presudom broj K-2109/19, optuženika proglasio krivim zbog 3 (tri) kaznena djela bludnih radnji počinjenih u stjecaju utvrdivši mu iste pojedinačne kazne zatvora, kao i jedinstvenu, uz primjenu istog roka provjeravanja, obvezavši ga na naknadu troška kaznenog postupka, sve kao u presudi broj K-391/18.

I ta je presuda ukinuta prihvaćanjem žalbe optuženika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2021., broj Kž-630/21 zbog zabrane reformatiae in peius, te je predmet vraćen na ponovno suđenje pred drugim sucem.

U drugi puta ponovljenom suđenju optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

Iznoseći obranu tijekom postupka optuženik je u bitnom iskazao da je ogorčen, razočaran i tužan na sve ove optužbe jer se nikada ni na koji način nije ponašao tako da bilo koje od žena koje su boravile u udomiteljskoj obitelji njegove supruge i njega shvatile da ima namjeru ponašati se na takav način kao što je bludna radnja. Isto tako nikada nije dodirnuo oštećenu, a posebno ne na način kako mu je to stavljeno na teret. Budući da mu je među ostalim stavljeno na teret da je i u jutarnjim satima počinio bludnu radnju prema oštećenoj dodao je da je isto tako važno reći da nikada ujutro nije vidio oštećenu jer je rano ujutro, prije nego što bi oštećena ustala, sam ili sa suprugom odlazio na posao, pa je bilo nemoguće da se to dogodi. Nije mu jasno zašto ga je oštećena optužila, ali pretpostavlja zato što je prigovorio nešto vezano za njenu urednost, te oštećenoj ništa ne zamjera, ali joj se ne smije vjerovati zbog njene bolesti. Odgovarajući na pitanja braniteljice dodao je da bi s vremena na vrijeme znao kratko porazgovarati s oštećenom, a kada bi se vratio s posla jer mu se koji put doimala tužna i zabrinuta, pa ju je možda dva do tri puta stavio ruku na rame pitajući je zašto je tužna i loše volje. Stoga se može samo ispričati oštećenoj što joj je nehotice i bez loše namjere stavio ruku na rame. Istakao je također da je istina jednom prilikom bio bezobrazan i možda pregrub prema oštećenoj, a nakon što je ostavila WC zamazan od fekalija, rekavši joj: "Jebeš ženu koja se ne zna ni posrati kako treba!". Naglasio je također da nikada nije bio u sobi oštećene, a niti je za time imao potrebe.

Iznoseći obranu u raspravnom stadiju pred ovim sucem optuženik je iskazao da u cijelosti ostaje pri iskazanom, da je već toliko frustriran s ovim slučajem da bi želio da tome dođe kraj.

Odgovarajući na pitanja suda optuženik je iskazao da je oštećena kod njih bila par mjeseci, prema njegovom sjećanju tri do četiri. Kada je došla bila je potištena, stalno je bila u sobi, on ju je poticao da izađe na dvorište, znao joj je staviti ruku na rame, uvijek bi je pozdravljao s „bok bakica“ i jedino što može reći je da nije istina ono što je ona izjavila. Nije dolazio kod oštećene u sobu, dolazio je u sobu kod njezinog susjeda I.

Jednom je oštećena uneredila hodnik i WC, vršeći veliku nuždu, i tada joj je svašta rekao i sada mu je žao zbog toga, a to je bilo nekih 15-tak dana prije nego što ga je prijavila. Misli da ga je prijavila i iskazivala kako je kao reakciju na sve te riječi koje joj je izgovorio, jer joj je svašta izgovorio i misli da mu je jednostavno htjela napraviti neugodnost, što je uistinu i uspjela. Tada je bila uzrujana jer joj se sin ženio, a ona nije znala da li će ići na svadbu ili neće.

Nakon prijave s oštećenom ni supruga ni on nisu komunicirali.

Zaključno optuženik je iskazao kako je njegova supruga primila na skrb jednu štićenicu koja je bila traumatizirana postupanjem svog supruga kojeg je on poznavao, te je htio fizički nasrnuti na njega, jer smatra da se tako prema ženi ne postupa, no to nije učinio i čak mu je danas i žao zbog toga. Bio je sudionik Domovinskog rata 1991. do 1992. gdje je stekao i visok čin, a za što treba karakter, a Domovinski rat je morao napustiti zbog bolesti. Obitelj mu je veliki ponos i ovaj postupak mu je uistinu takva sramota, jer svi koji ga poznaju komentiraju da ne mogu vjerovati što mu se događa. Istaknuo je da su mu liječnici zabranili sekiraciju, te da se boji da mu neće pozliti. Prilikom iznošenja obrane bila je vidljiva emocionalna angažiranost optuženika i povišeno emotivno stanje.

Sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitao oštećenu HF i svjedoke CF, ĐF i JF, vještake dr. Davora Zdunića i Vesnu Matulić Karađole, dok je uz suglasnost stranaka pročitao medicinsku dokumentaciju za oštećenu (list 14 do 25, 39, 51, 54, 100 do 105, 318 do 323, 336), potvrdnicu CZSS Velika Gorica (list 27, 28), ugovor o međusobnim pravima i obvezama (list 29 do 31), rješenje CZSS Velika Gorica od 03. kolovoza 2012. uz prilog (list 32, 33), zapisnik ZSS od 03. travnja 2012. s očevida (list 34, 35), rješenje CZSS od 20. siječnja 1997. (list 38), rješenja (list 40, 41), podneske (list 42, 43), rješenje CZSS Velika Gorica o prestanka smještaja oštećene u udomiteljsku obitelj JF (list 44), nalaz i mišljenje psihijatra i psihologa (list 82 do 97), evidencija radnog vremena za optuženog (list 147, 148), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Darka Marčinka (list 188 do 197), rješenje CZSS Velika Gorica od 10. veljače 2022. (list 290) i od 18. veljače 2022. (list 295), izvješće CZSS Velika Gorica za oštećenu (list 290, 300) uz priloge (list 301 do 305), očitovanje dr. VF uz medicinsku dokumentaciju za oštećenu (list 317 do 393), psihijatrijski nalaz Caritasove kuće za starije i nemoćne (list 336), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine uz medicinsku dokumentaciju (list 407 do 415), zapisnici ovog suda o ispitivanju svjedoka DF i LF, te KF, te izvatke iz PE i KE za optuženika.

Tijekom dokaznog postupka kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi obrane:

- za ponovnim ispitivanjem u svojstvu svjedoka DF i LF budući su isti ispitani kontradiktorno i dali opsežne iskaze.

- za ispitivanje u svojstvu svjedoka GF s obzirom da iz podataka spisa i činjeničnog opisa djela, ne proizlazi da bi treća osoba nazočila samoj inkriminaciji, a na okolnosti međusobnih odnosa oštećene i optuženog i na okolnost ponašanja oštećene su već ispitani svjedoci obrane,

- ispitivanje u svojstvu svjedoka dr. EF jer njegov podnesak kojim se očitovao na psihofizički status oštećene prileži spisu, a iz podataka spisa ne proizlazi da bi imao neposredna ili posredna saznanja o događaju, dok je vezano za utvrđivanje psihičkog statusa oštećene tempore criminis provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje, te su vještaci i višekratno ispitivani,

- za pribavljanjem socioanamnestičke anamneze CZSS Velika Gorica za LF i DF, jer obiteljske i osobne okolnosti tih svjedoka, pa i okolnost njihove ovisnosti na koju je ukazivala obrana, nisu relevantne u ovom predmetu,

- također, odbija se i prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ĆF, jer postupanje LF vezano za njezin osobni život sud cijeni nevažnim, a vjerodostojnost iskaza LF će se cijeniti kroz analizu svih dokaza dovodeći ih u međusobnu svezu,

- pribaviti očitovanje od Klinike za psihijatriju Sv. Ivan u vezi obavljenog razgovora i dobivenih informacija o oštećenoj od tadašnje udomiteljice JF jer o navedenom pregledu postoji medicinska dokumentacija, te je na iste okolnosti ispitivana i svjedokinja JF, a anamneza se notorno postavlja u razgovoru s pacijentom što je u konkretnom slučaju bila ovdje oštećena,

- prijedlog obrane za pribavom cjelokupne dokumentacije CZSS Vrbovec u vezi udomiteljstva oštećene, jer okolnosti prekida udomiteljstva u obitelji JF, nisu relevantne te su u potrebnoj mjeri utvrđene iskazom svjedokinje JF.

Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja oštećene, jer sud nalazi da je kako u pisanom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra i psihologa, tako i u iskazima istih, stručno, objektivno i nepristrano izložen psihički status oštećene tempore criminis koji s izvedenim materijalnim dokazima nije doveden u sumnju i u odnosu na koju vjerodostojnost kombiniranog psihijatrijskopsihologijskog vještačenja ne postoje razlozi zbog kojih bi bilo nužno naložiti novo kombinirano psihijatrijskopsihologijsko vještačenje, jer su vještaci odgovorili na sve, za ovaj kazneni postupak, odlučne okolnosti.

Ocjenjujući vjerodostojnost provedenih dokaza, sud poklanja vjeru materijalnim dokazima provedenim tijekom postupka jer potječu od nadležnih institucija, te su sačinjeni sukladno njihovim ovlastima, u zakonito provedenom postupku, a što ih čini objektivnim i nepristranim.

Također se vjerodostojnim cijeni nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Davora Zdunića i psihologinje Vesne Matulić Karađole, kao i njihovi iskazi jer su dani stručno, objektivno, primjenjujući sva pravila znanosti, te su detaljno, argumentirano i stručno odgovorili na sva pitanja stranaka i suda.

Stručnim i nepristranim se cijeni i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Darka Marčinka.

Iskazi oštećene i svjedoka cijene se vjerodostojnim u svim dijelovima u kojima su iskazivali međusobno suglasno, te suglasno materijalnim dokazima, dakle u nespornim okolnostima koje će se nastavno izložiti dok će ocjena vjerodostojnosti njihovih iskaza glede sporne okolnosti biti dana pri analizi zaključka suda o toj spornoj okolnosti.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz za sebe i dovodeći ih u međusobnu svezu, sud nalazi dokazanim da je optuženi IF, postupivši na način činjenično opisan u izreci, počinio kazneno djelo bludne radnje na štetu HF s izravnom namjerom.

U ovom kaznenom postupku je nesporno da je oštećena HF u listopadu i studenom 2016. bila udomljena u udomiteljskoj obitelji KF u [adresa], gdje je živio i optuženik, kao suprug udomiteljice, kao i da je prije inkriminiranog vremena dulji niz godina bila u udomiteljskoj obitelji JF. Nesporno je i da je oštećena tempore criminis u potpunosti lišena poslovne sposobnosti, zbog duševne bolesti s brojnim (preko 30 puta) hospitalizacijama.

S obzirom na iskaz oštećene, te tom iskazu protivnu obranu optuženika, u ovom je postupku bilo sporno da li je optuženik poduzeo radnje opisane u izreci na štetu HF.

U svojim iskazima oštećena HF u bitnom je iskazala da je listopadu 2016. sjedila na krevetu u svojoj sobi kada je došao optuženik i obje ruke zavukao ispod njene majice govoreći joj da ih želi malo popipati, komentirajući pri tom njene grudi, a sve je trajalo oko pet minuta. Drugom prilikom kad je izlazila iz WC-a s obje ruke ju je primio preko spavaćice za grudi rekavši da su ujutro najljepše, nakon čega je otišao na posao. Zadnji put u popodnevnim satima dok je obučena u majicu i donji dio trenirke ležala na krevetu ušao joj je u sobu te je s obje ruke, preko majice, uhvatio za grudi, a potom jednom rukom za međunožje tj. spolovilo. U sva tri navrata odgurnula ga je od sebe govoreći mu da je prestane dirati, s time da mu je nakon zadnjeg puta rekla da će morati otići odavde. Niti u jednom od ta tri navrata u blizini nije bila optuženikova supruga. U kući se nalazio još jedan štićenik, koji je bio u svojoj sobi iza zatvorenih vrata. Svaki put kad ju je optuženik dirao bila je izrazito uznemirena te je plakala nakon što se udaljio, svjesna da će morati otići kao i da će se te stvari ponavljati. Nakon zadnjeg događaja istog dana kasnije došao je njen unuk svjedok ŠF donoseći novce za smještaj, te mu je ona tada sve to ispričala, pa je poslije toga navečer došao po nju sa suprugom LF te su je odveli, da bi sutradan s unukom i djelatnicom Centra za socijalnu skrb otišla to prijaviti u policiju u Veliku Goricu. Supruzi okrivljenika ništa nije pričala jer je bila sigurna da joj ne bi vjerovala, a isto tako nije nikome drugome pričala, a posebno ne spomenutom štićeniku, budući nisu bili u dobrim odnosima. Bila je tužna i uznemirena zbog tih događaja, no u cjelini se ipak osjećala dobro, tj. nije bila u bilo kakvoj depresiji.

Vezano za inkriminirano ponašanje optuženika, dodala da je u prvom i trećem navratu bio pod utjecajem alkohola s time da ju je puno puta navečer nevezano za te događaja, a prije spavanja znao u prolazu pomilovati po ramenima govoreći: "Draga baka, lijepa baka". Nakon trećeg puta rekla mu je da već jednom prestane, jer da će morati otići, a na što joj je on obećao da je nikada više neće dirati. Sve što se dogodilo rekla je svom unuku nakon trećeg događaja, s time da prije toga ništa unuku nije govorila misleći da će optuženik prestati.

Iz iskaza oštećene nadalje proizlazi da se sjeća kako je opisivala postupanje optuženika, da je u njenu sobu došao IF, uhvatio ju je za grudi i rekao „da si bu malo popipal“, na što mu je rekla da je ne dira, da je nju opasno pipati. Tako je dva postupio u njenoj sobi, a treći puta joj je pristupio kada je išla iz WC-a, kada ju je također uhvatio za grudi i rekao da su najljepše ujutro. Tada se osjećala jako loše, poniženo, a bojala se i da optuženikova žena, ako joj kaže, neće vjerovati. O tome je ispričala unuku kada je došao u posjetu, jer je neposredno prije plakala jer se to dogodilo i tada mu je to rekla. Kad se sve ovo pokrenulo nitko od obitelji optuženog, pa ni optuženik, nije je pokušao kontaktirati.

Odgovarajući na pitanje braniteljice da li ju je optuženik, osim po grudima, pipao još negdje drugdje oštećena je odgovorila da je posegnuo rukom prema međunožju, ruka je zastala na trbuhu zato što ga je ona odgurnula. To se zbilo jedan puta, u njezinoj sobi, to je bilo drugi puta od događaja u njenoj sobi.

S obzirom da je iz iskaza oštećene proizlazilo da se o predmetu inkriminacije povjerila unuku, to je isti ispitan, kao i njegova supruga.

Iz iskaza unuka oštećene DF proizlazi da je u udomiteljskoj obitelji IF jednom mjesečno posjećivao baku koja je u međuvremenu u dva navrata bila kod njega na vikendu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je s bakom živio sedam godina, da je dobro poznaje, posebno njena raspoloženja i stanja, znala je imati halucinacija i izmišljati događaje, ali nikada nije imala priviđanja seksualnog karaktera. Jednom mu se baka povjerila da ju je optuženik dirao po ramenima govoreći joj da je lijepa i draga baka, ali on tome tada nije pridao veću važnost misleći da se optuženik napio te pričao gluposti. Početkom studenog otišao je supruzi optuženog platiti smještaj no nije je zatekao, pa je novac dao oštećenoj koja je u tom trenutku počela plakati rekavši mu da ju je optuženik opet pipkao, pa je shvatio da je to sve ozbiljnije. Pitao je baku kako ju je dirao, a ona mu je, sva pod stresom i plačući, odgovorila po grudima te da je to radio svaki put kada bi ulovio priliku da su sami. Rekla mu je da je optuženik jednom prilikom dok ju je dirao po grudima rekao da su joj ujutro najljepše. Rekao je oštećenoj da će o tome obavijestiti suprugu optuženika, na što se oštećena sva uspaničila protiveći se tome jer da joj ona sigurno neće vjerovati, a kako je na kraju i bilo.

Napomenuo je da nije znao kako na sve to reagirati, sve je ispričao svojoj supruzi LF, nazvao majku u SR Njemačku, koja mu je pak rekla da oštećenu odvede iz obitelji IF. Majka mu je rekla da ne zove suprugu optuženika jer je bila mišljenja da optuženikova supruga u to neće vjerovati, no on ju je nazvao. Optuženikova supruga je bila šokirana, rekla je da će saznati cijelu istinu i da će supruga razbiti ili ubiti K u njemu, te je po takvoj reakciji iste shvatio da je optuženik u stanju to napraviti. Nakon te reakcije "okrenula je ploču", govoreći da oštećena laže pa je on završio razgovor i otišao po oštećenu. Došavši po oštećenu na cesti je zatekao teturajućeg optuženika, a na dvorištu sina koji mu je rekao da oprosti, da će ubiti K u njemu. Odvodeći baku prišla mu je supruga optuženika, nervozno ga pitajući zašto baka to prije njoj nije rekla. Na to ju je pitao da li je moguće da je optuženik to napravio, a na što je supruga optuženika ljutito povikala da je to moguće. Nakon takve njene reakcije bio je siguran da se sve to zaista tako dogodilo, a posebno i s obzirom na reakciju sina optuženika. Takvo postupanje je prijavio Centru za socijalnu skrb, a zatim po njihovoj uputi otišao u policiju.

U svojstvu svjedoka ispitana je i supruga ŠF, LF iz čijeg iskaza proizlazi da joj se oštećena povremeno znala požaliti da je optuženik često pod utjecajem alkohola, da njegova supruga i on nedovoljno brinu o njoj, a prilikom jedne posjete je unuku rekla da ju je optuženik jednom prilikom podragao po ramenu i da je često alkoholiziran. Po pričanju supruga zna da je isti u studenom 2016. otišao platiti smještaj, te da mu je tada baka rekla da ju je optuženik dirao, i to u nekoliko navrata po grudima i tijelu, te jednom prilikom i po međunožju, zbog čega su je istog dana odvezli kući. Dok su preuzimali oštećenu čula je kako je supruga optuženika među ostalim rekla da je moguće da je optuženik dirao oštećenu. Tijekom vožnje kući oštećena im je ispričala da ju je tog dana optuženik dirao po grudima i međunožju, te da mu je rekla da je više ne dira na što joj je optuženik rekao da je više neće dirati. Oštećena inače svjedokinji nije pričala da bi joj se nešto slično prije dogodilo s drugim ljudima. I ta se svjedokinja pozitivno očitovala da je oštećena znala imati halucinacije.

Tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi ispitivanjem svjedoka i na okolnosti ličnosti optuženika, ličnosti oštećene i njezinog funkcioniranja u udomiteljskim obiteljima.

Tako je u svojstvu svjedoka ispitana supruga optuženika KF iz čijeg iskaza proizlazi da je njezin suprug svaki dan, osim nedjelje, od kuće odlazio u 07,00 sati, te se vraćao nakon 16,00 sati, a ona ga je vozila na posao i išla po njega. O oštećenoj se brinula samo ona, suprug prema oštećenoj nije imao nikakvih obaveza, nije boravio u sobi oštećene, niti ju je vodio u šetnju ili provodio vrijeme, osim eventualno kad ju je u nekoliko navrata u prolazu potapšao po ramenu pitajući je kako je, napomenuvši da suprug posebno ne voli komunicirati sa ženama. Iskazala je da je od početka primijetila da oštećena iznosi neistine, kao i da smatra da je incident s fekalijama razlog zašto ga je oštećena prijavila.

Nikada nije vidjela oštećenu uplakanu, oštećena joj se nije povjerila da bi je njezin suprug dirao. Nakon događaja ju je upitala zašto joj to nije govorila, a na što joj je oštećena odgovorila da joj to nije rekla jer bi ispalo da je zavela optuženog, pa ju je on dirao. Zbog svega toga je bila mišljenja da je oštećena sklona lažima, a radi se i o osobi više puta liječenoj od psihičkih bolesti i alkohola, halucinirala je, pa se tako koji put uopće nije mogla sjetiti što je tog dana jela. Istakla je da je s optuženim u braku 35 godina, da je i ranije udomljavala i mlađe ženske osobe, pa se nikada nitko nije požalio na suprugovo ponašanje, a prema navodima svjedokinje oštećena je bila oduševljena njihovim ponašanjem.

Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je oštećena dosta vremena provodila u njihovom zajedničkom boravku gledajući televiziju, a kojom prilikom bi se susrela s optuženikom.

Iskaz svjedokinje KF se cijeni vjerodostojnim u dijelu da joj se oštećena nije povjerila vezano za optuženiku inkriminirano postupanje jer je njezin iskaz u tom dijelu suglasan iskazima oštećene i svjedoka LF, čiji iskazi su ocijenjeni vjerodostojnim iz već izloženih razloga. Iskaz svjedokinje KF da je od početka primijetila da oštećena iznosi neistine nije obrazložen niti jednim daljnjim navodom tj. primjerom, a okolnost da je mišljenja da oštećena laže jer je nije vidjela uplakanu, jer joj se oštećena nije povjerila, jer prije nisu imali primjedbe štićenika, kao što je to sama svjedokinja iskazala, predstavlja njezino mišljenje, osnovanost kojeg međutim nije potkrijepljena dokazima izvedenim u ovom postupku, prvenstveno rezultatima psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, kao i iskaza svjedokinje JF, dugogodišnje udomiteljice oštećene.

Što se tiče iskaza svjedokinje ĐF proizlazi da je bila u svakodnevnom kontaktu s oštećenom za vrijeme njezinog udomiteljstva kod KF. Naime, svjedokinja je iskazala da je oštećena, svaki dan, oko godinu, do godinu i pol dana dok je bila u udomiteljstvu kod gospođe KF dolazila k njoj dok je KF hranila životinje i zadržala se oko tri sata. Dolazila je svaki dan, osim vikendima. Za to je vrijeme pričala s HF, te je u komunikaciji s njom zaključila da ima psihičkih problema jer joj je govorila neke stvari o svom intimnom dijelu koje za mene nisu bile normalne da se govore osobi mlađoj 20 godina koju se površno poznaje. Naime, govorila joj je da je svaki posao u životu dobivala preko seksa, te da je sve zapravo na taj način rješavala, što nije povjerovala i zato je pitala KF o psihičkom statusu HF, te joj je KF rekla da je ona psihički bolesna. Rekla je HF da joj nije normalno ni ugodno da joj priča o seksualnim iskustvima na što joj je oštećena rekla da je to njoj normalno i da muškarac kojeg je ona poželjela je onda bio njen. Detalje o svojim seksualnim iskustvima joj nije pričala, niti joj je govorila o optuženom.

IF i HF nije neposredno uočavala, a HF joj se nikada nije pritužila na bilo što vezano uz udomiteljstvo, jako je hvalila KF s kojom je imala normalan odnos, dok IF nije spominjala.

Optuženika je opisala kao uistinu prosječnu normalnu osobu koja je u uredu odnosima sa svim susjedima, nije konfliktan. Poznaje ga preko trideset godina i nikada u njegovom ponašanju nije primijetila seksualne konotacije. Prije oštećene su u obitelji KF bile udomljene četiri ženske osobe i nema saznanja da bi, sve do ovih događaja, bile naznake problema u odnosu štićenika i obitelji KF seksualne prirode, pa tako ni u odnosu na optuženog.

Vezano za odnos oštećene i njezinog unuka iskazala je da joj je oštećena pričala kako su joj uzeli sobu, pa je u konačnici morala otići u udomiteljstvo kako bi oni tu sobu iznajmili, te da nije voljela snahu od unuka dok je voljela unuka.

Svjedokinja ĐF je iskazala kako je s optuženim znala, tri do četiri puta mjesečno, odlaziti u 06,45, te ih je vozila KF, za koju zna da je svaki dan odvozila i išla po optuženika na posao. Optuženik je radio do 15,00, vraćali bi se kući oko 16,00, a KF je već s HF bila kod nje oko 16,30. HF je u pravilu spavala do nekih 07,00-07,30-08,00.

Odgovarajući na pitanje obrane iskazala je da prema njenim saznanjima optuženik nije ručao ili konzumirao obroke u istoj prostoriji gdje i oštećena, već je s gospodinom H, također štićenikom, konzumirao obrok u odvojenoj prostoriji. Pitana da li su u obitelji KF muški štićenici konzumirali obrok odvojeno od ženskih štićenika svjedokinja je odgovorila da ne, nakon čega joj je predočeno da je iskazala da je optuženik sa štićenikom H konzumirao obrok u odvojenoj prostoriji odgovorila je da ona to nije iskazala, nadodavši da IF nije nikada jeo zajedno sa štićenicima, primarno iz razloga što je tada bio na poslu kada su oni jeli. Vikendima nije odlazila kod obitelji IF.

Odgovarajući o mogućnosti kretanja obitelji IF prostorom koji su koristili štićenici iskazala je da je gospođa KF morala tamo ići, jer je čistila, dok na pitanje o mogućnosti kretanja tim prostorom od strane optuženika svjedokinja je odgovorila da nije on tamo što imao za ići. Prostorije nisu bile zaključane. Prostorije štićenika bile su odvojene prostorija koje je koristila obitelj IF. Prostorije štićenika a prostorom dnevnog boravka obitelji IF povezuje hodnik iz kojeg se ulazi u prostor kuhinje, špajze i kupaonice, a te prostore su mogli koristiti i štićenici. Spavaći dio obitelji IF je bio na katu.

Zaključno, svjedokinja je napomenula kako smatra da bi joj HF rekla da joj je optuženik nešto radio, a to stoga što joj je sve svoje doživljaje ispričala.

U svojstvu svjedoka je ispitan i prijatelj optuženika, CF, koji je iskazao da je jedno jutro, nekih tjedan dva prije nego što je HF optužila C, došao kod istog gdje je vidio tadašnjeg štićenika Đ i HF koju je oslovio bakica, na što mu je ona rekla da neka joj se tako ne obraća, da je još dosta mlada. Komentirala je da joj je tu noć bilo hladno na što joj je štićenik J rekao da je to zato što nije htjela upaliti peć ili otvoriti vrata pa da dobi toplinu iz njegove sobe. Tada je IF prošao kroz hodnik, HF ga je vidjela i rekla je da kako bi J nju grijao, da je on star, da njoj treba čovjek kao ovaj koji ide van, a IF je išao van. Samo je tada razgovarao s oštećenom. Kada je čuo da je HF prijavila IF, ostao je u šoku. Zna da su imali u udomiteljstvu dosta žena pa i jednu njegovu poznanicu i da nikada nije bilo nikakvih problema. IF mu nikada nije pričao o HF, pa ni da bi imao neku simpatiju prema njoj, a nije uočio ni da bi HF bilo šta drugo rekla u odnosu na IF od prethodno rečenog.

Rekao je KF da je HF rekla da si baš želi tog čovjeka koji izlazi van, misleći na IF, a KF mu je rekla da neka je pusti, da ona svašta priča KF kroz dan. Sa KF je pričao i kada je čuo oko tužbe, jer je svjestan da to može biti i razlog za rastavu braka, no KF mu je rekla da ona u to ne vjeruje i da stoga ostaje s IF.

Na okolnosti ličnosti oštećene i njezinog ponašanja u udomiteljskoj obitelji JF, gdje je provela dulji niz godina, ispitana je i svjedokinja JF koja je iskazala da je oštećena bila kod nje u udomiteljskoj obitelji oko 9 godina, a udomljenje je prestalo jer su je djeca uzela k sebi kući.

Kada je došla kod nje, nekih 6 do 7 mjeseci, oštećena je iskazivala nezadovoljstvo smještajem u udomiteljsku obitelj, što je činila kroz telefonske razgovore s obitelji, a i njima se znala požaliti. Na drugi način nije manifestirala nezadovoljstvo u toj adaptacijskoj fazi.

Što se tiče oštećene, s njom nije bilo problema, uvijek je bila suradljiva. S njom nikada nisu imali problema u funkcioniranju, redovito je uzimala terapiju, a ako bi uočili pogoršavanje stanja zatražili bi liječničku pomoć.

Na daljnje pitanje braniteljice odgovorila je da je kroz povišeno raspoloženje u smislu aktivnosti, točnije hiperaktivnosti zaključila da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja oštećene. Oštećena nije imala učestale promjene raspoloženja jer je bila pod terapijom, a nikada nije primijetila da bi razgovarala sama sa sobom. Ona je vodila oštećenu liječnicima, sve prema uputama specijalista.

Nikada kod oštećene nije uočila da bi govorila neistinitu ili pričala o nečemu što se nije dogodilo kao što nije uočila da bi i u lošijem stanju imala halucinacije. Ona je bila, za vrijeme boravka kod njih, vrlo druželjubiva osoba koja je s njima često putovala i uvijek je bila vesela i voljela kontakt s ljudima.

Na daljnje pitanje braniteljice da li je oštećena ulazila u konflikte s drugim korisnicima svjedokinja se nasmijala, odgovorivši dapače, uvijek je bila vesela. Alkohol nije nikada konzumirala, jer alkohola kod njih nema, znala je verbalizirati kako bi joj dobro došla piva.

Na posebno pitanje suca da li je tijekom boravka kod nje u udomiteljskoj obitelji oštećena dolazila u kontaktu s osobama muškog spola svjedokinja je odgovorila da za vrijeme udomiteljstva oštećene nisu imali muške korisnike, ali su znali odlaziti na izlete, u pravilu dva manja autobusa oko 40 do 50 osoba među kojima su bili i djeca i odrasli, uključujući i osobe muškog spola, te na tim izletima nije nikada bilo problema između HF i osoba muškog spola, a niti joj se ikada poslije požalila na postupanje muškarca prema njoj. Išli su na dulje putovanje, ljetovanja koja su uključivali boravak na plaži u kupaćim kostimima. Posjećivali su ih i prijatelji, te su se korisnici s istima družili, uključujući i prijatelje muškog roda, a i u njezinoj obitelji postoje osobe muškog roda, te nije nikada primijetila da bi postojao neki problem niti joj se HF na nešto žalila vezano uz neprimjereno ponašanje muškaraca u odnosu na nju.

Vezano za otpusno pismo PB Sv. Ivan od 23. prosinca 2005. u kojem se navodi „da na liječenje dolazi u pratnji udomiteljice koja navodi da unatoč tome što redovito uzima terapiju, u posljednje vrijeme ne funkcionira adekvatno. Ne spava i ne jede, razgovara sama sa sobom, boji se“ svjedokinja je pojasnila da je to upravo vrijeme kada je HF zaprimljena u njihovu udomiteljsku obitelj i kada je iskazivala te određene probleme u prilagodbi. Ne sjeća se da bi rekla liječniku da oštećena razgovara sama sa sobom, a kada bi HF odlazila na razgovore s psihijatrom, čekala bi je vani pa ne zna što je oštećena rekla.

Iskaz svjedokinje JF se cijeni u potpunosti vjerodostojnim jer je nepristran, životno logičan i konzistentan.

Tijekom dokaznog postupka pročitani su nalazi i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa, koji su višekratno i ispitivani, a iz kojih dokaza proizlazi da je oštećena, s obzirom na visoku životnu dobu i psihoorganska oštećenja, prosječne inteligencije uz nešto slabije pamćenje, bez bitnih ispada mentalnog funkcioniranja. Radi se o osobi koja 30 godina boluje od shizoafektivne psihoze depresivnog tipa, pri tom 34 puta psihijatrijski hospitalizirana. Oštećena je iskrena u rješavanju psiholoških testova ličnosti, a u vrijeme događaja kao i davanja iskaza u prethodnom postupku duševna bolest joj je bila u stanju dobre remisije pa nema pokazatelja koji bi govorili da bi zbog svoje duševne bolesti i/ili psihoorganskih oštećenja i/ili crta ličnosti bila sklona izmišljanju kakvih nepostojećih pa i opisanih događaja. Zaključak je vještaka da nema dokaza da bi njene optužbe bile proizvod teške duševne bolesti, psihopatoloških fenomena krivog doživljavanja, tj. zaključivanja ili kakvog krivog testiranja realnosti. Njena paranoidnost nikada do sada nije imala jasno sistematizirane ideje odnosa usmjerene prema nekoj konkretnoj osobi, a niti su seksualne konotacije ikad spominjane u njenim psihopatološkim fenomenima. U stanju remisije bolesti, oštećena je sposobna dati vjerodostojan iskaz pred pravosudnim tijelima.

Odgovarajući na pitanja na raspravi od 21. svibnja 2018. vještak psihijatar je iskazao da je bolest kod oštećene u stanju remisije, da je uredne orijentacije i svijesti, adekvatne komunikacije za dob, te dobrog sjećanja i da je raspravno sposobna. Odgovarajući na pitanja obrane potvrdio je da su kod oštećene halucinacije bile višekratno opisivane, ali ne u doba kritičnih događaja budući da to, za inkriminirano vrijeme, ambulantni nalazi ne potvrđuju, pa nije vjerojatno da bi u kritično doba imala vidne i slušne halucinacije, nešto krivo čula, vidjela ili zaključila. Upravo suprotno, nalazi ukazuju na to da u kritično vrijeme nije halucinirala, da nije bila teško depresivna te da nije bila u irealnim strahovima. U liječničkoj dokumentaciji nigdje nije navedeno da bi u odnosu na optuženika bila paranoidna, a niti je njena pretjerana sumnjičavost ili paranoidnost ikada imala takve seksualne konotacije. Odgovarajući na pitanja na ročištu 13. veljače 2019. vezano za mišljenje Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan o paranoidnim interpretacijama stvarnosti, halucinacijama i sumanutosti vještak je potvrdio da je oštećena imala takve smetnje, ali su po njegovom mišljenju one isključene neposredno prije inkriminiranih događaja te par mjeseci nakon njih, pa po mišljenju vještaka takva simptomatologija nije postojala u vrijeme kritičnog događaja. Duševna bolest oštećene karakterizirana je promjenama raspoloženja uvijek u depresivnom pomaku i elementima nalik shizofreniji, s time da nije nikada zabilježena kakva manična epizoda. Oštećena, osim što je depresivna i snižene energije bez ikakvih drugih interesa ili motiva s dubokim osjećajem krivnje i mogućih suicidalnih poriva može imati sumanutih ideja, halucinacija i paranoidno obrađivati stvarnost. Kad su ti simptomi zamjetni i jako izraženi bolest je u pogoršanju, a kad su slabi ili ih nema onda je bolest u stanju mirovanja ili remisije, kada su isključene halucinacije, dublja depresija, teži poremećaji shvaćanja, razumijevanja ili tumačenja stvari. Tijekom nekoliko posjeta psihijatru upravo u pratnji supruge optuženika vidljivo je da je oštećena tada bila zadovoljna sa smještajem, da se dobro osjećala, da je lijekove uzimala, dobro spavala i jela, a što je psihijatar zapisao da je prisvjesna, orijentirana prema sebi, drugima, vremenu i prostoru, pri tom urednog razgovora, mirna, niti depresivna niti manična, bez izmišljanja, paranoidnih misli i obmana osjetila . Osvrćući se na primjedbe braniteljice da je moguće da je kritične zgode oštećena skrivala svoju patologiju, da nije govorila da halucinira, da nije pokazivala nekakva uznemirena ponašanja, da je bila paranoidna, vještak je iskazao da je to vrlo malo moguće, gotovo i nevjerojatno upravo analizom medicinske dokumentacije. Nadalje, okolnost što je oštećenoj oduzeta poslovna sposobnost i što nije sposobna brinuti o sebi, ne znači da nije bila u stanju nešto ružno upamtiti i reproducirati to. Dapače neugodni događaji događaju se i metalno retardiranima, duševno bolesnima te djeci, pa dakle i osobama s težim oštećenjem duševnog zdravlja, ali upravo zbog komponente neugodnosti osjećaja oni ostaju bolje upamćeni i kod takvih osoba.

I u drugi puta ponovljenom postupku sud je ispitao vještaka psihijatra Davora Zdunića koji je iskazao da je prije početka rasprave obavio razgovor s oštećenom, te izvršio uvid u naknadno pristiglu medicinsku dokumentaciju, koju nije imao na uvidu ni kod pisanog nalaza ni kod prethodnog usmenog iskazivanja, te na temelju svega mišljenja je da je oštećena raspravno sposobna uz preduvjete pojednostavljenja postupka. Orijentirana je u pravcima, u vremenu, prostoru i prema sebi i prema drugima osim možda neprecizno u vremenu. Senilne je životne dobi i slabije čuje, razmišlja na jednostavan način. Kaže da se sjeća nemilih događaja, da joj je u novom domu dobro. Ne zna navesti koje sve lijekove pije. Nema halucinacija i nema jasne paranoidnosti. Psihoorganskih je oštećenih mentalnih sposobnosti, ali još uvijek nije dementa. Dakle, pamćenje za svježije događaje joj je slabije nego za ono prošle, od nekih 10 godina, pa i davno prošle događaje. Medicinska dokumentacija govori da je i nakon nemilog događaja nastavila svoje psihijatrijsko liječenje i na kontrolama u 2018. godini također se ne opisuje sumanutosti koje bi bile evidentne niti gubitka kakvog testiranja stvarnosti. Oštećena je u petom mjesecu 2021. bila u postupku po pitanjima poslovne sposobnosti vještačena kod dr. V kada je i njemu tada bila u svim spomenutim pravcima orijentirana, kontaktibilna, kao i danas blaže povišenog raspoloženja, nešto slabije distanciranosti, bez halucinacija i bez otvorenih sumanutih ideja, urednog testiranja stvarnosti. Njezin tadašnji intelektualni kapacitet sukladno dobi i izobrazbi je kolega cijenio prosječnim. Na medicinskoj dokumentaciji iz 2022. uložen je nalaz od prije četiri mjeseca u kojem piše da je isto pri svijesti, suradljiva, orijentirana, da nije ni suicidalna ni agresivna i da nema produktivne psihopatologije, što znači da ne iznosi kakve bizarne ideje, sumanute misli ili da halucinira.

Vještaku je po obrani predočena potvrda dugogodišnjeg psihijatra oštećene dr. EF od 25. studenog 2016., što je 15 dana nakon inkriminacije, na što je iskazao da je to samo potvrda koja opisuje njezinu psihijatrijsku dijagnozu koja je potvrđena i od njega i od dr. V i zove se shizoafektivni poremećaj. Nakon toga dr. EF tumači dijagnostičke kriterije koji se trebaju zadovoljiti da bi se ta dijagnoza postavila, a to su paranoidne ili sumanute interpretacije realiteta, halucinacije i ideje odnosa koje uz ostale simptome nije imala izražene po mojem vještačenju i par mjeseci prije i prema nastavnoj medicinskoj dokumentaciji i par godina kasnije. Ona je te smetnje imala na početku svoje bolesti i tijekom pogoršanja i višestrukih bolničkih liječenja što je bilo verificirano višekratno, ali ne sigurno u inkriminirano doba. Pola godine prije inkriminacije je imala halucinacije i bila u bolnici gdje je otpuštena 18. svibnja 2016. urednog kontakta i orijentacije, urednog raspoloženja, suvislih i spontanih odgovora bez halucinacija i bez paranoidnosti. Također, ponavljam 4 mjesec prije inkriminacije i pred početak inkriminacije na kontrolama opet bila pri svijesti, orijentirana, mirna, urednog mišljenja i raspoloženja, urednog bioritma, bez sumanutosti i halucinacija.

Predočeno zadnje 34 bolničko liječenje u Jankomiru od 27. veljače do 21. ožujka 2017. je realizirano radi strahova pa po noći nije spavala bojeći se da joj tko ne uđe u sobu i nešto ne napravi i sama je željela doći u bolnicu. Kod prijema psihijatar verificira da nema halucinacija, da je depresivna, bezvoljna i da se želi liječiti. Dakle, ovo zadnje bolničko liječenje je realizirano radi depresivnog dijela shizoafektivne psihoze, bolesti kod koje, osim halucinacija i patoloških ideja, mora paralelno doći i do značajnijeg otklona u raspoloženju, bilo depresivno, bilo povišenog ili maničnog raspoloženja.

Psihološka vještakinja dr. Vesna Matulić Karađole kao važno je istaknula da se radi o osobi sa smetnjama s vidom, prosječnog intelektualnog funkcioniranja na donjoj granici prosjeka s obzirom na dob i ispodprosječnim mnestičkim funkcioniranjem. U upitnicima o osobnosti dobiveni profil upućuje na iskren način odgovaranja, a rezultati govore o hipersenzitivnoj osobi, s naglašenim crtama infantilnosti, egocentričnosti, te sklonosti paranoidnim interpretacijama.

Odgovarajući na pitanja vještakinja je izjavila da te crte osobnosti nisu nužno znak da bi iskaz bio nevjerodostojan, s time da u prilog vjerodostojnosti govore skale i testovi, skala laganja, skala kontrole i skala rijetkih odgovora koji upućuju na iskren način odgovora na pitanja u testovima, a što upućuje da kontrolne skale ne pokazuju iskrivljavanje odgovora. S obzirom na sve rečeno to ne znači da je oštećena nužno akutno paranoidna, a o procijeni stanja bolesti mišljenje može dati psihijatrijski, a ne psihološki vještak, pa prema tome psihološki vještak procjenjuje strukturu ličnosti i sposobnosti, a ne psihičko stanje i bolest ispitanika.

Sud je pročitao psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku dr. Darku Marčinku koji je kao bitno istaknuo da kod optuženika postoji prisutan psihički poremećaj u vidu alkoholizma i PTSP-a, s time da doprinos alkohola mogućem počinjenju djela kod optuženika nije postojao pa je vještak bio mišljenja da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio ubrojiv. Vještak nije našao postojanje seksualnih sklonosti optuženika prema starijim i nemoćnim osobama, a niti potrebe za primjenom sigurnosne mjere obveznog liječenja uz zaključak da je optuženik raspravno sposoban.

Nalaze i mišljenja vještaka Zdunića, Matulić Karađole, te Marčinka sud cijeni vjerodostojnim jer su dani po stručnim osobama, nepristrano i primjenom stručnog znanja prema svim pravilima znanosti, pri čemu je vještak Zdunić, u svojim višekratnim iskazima, jasno i razložno odgovorio na sva pitanja stranaka i suda, stručno i nepristrano ukazujući i na sadržaje medicinske dokumentacije za oštećenu, koju je i analizirao, te pojasnio, a koja je suglasna i potkrepljuje njegovo mišljenje, očitovavši se tako i na primjedbe obrane.

Što se tiče iskaza svjedoka LF, oboje svjedoka su, glede sporne okolnosti, svjedoci po čuvenju po oštećenoj, te se njihovi iskazi, kako glede vjernog prenošenja onog što su čuli o samoj inkriminaciji, tako i glede okolnosti koje su neposredno uočavali, cijene vjerodostojnim. Naime, iako je riječ o bliskim osobama oštećenoj, u iskazima tih svjedoka nije uočena tendencioznost, nelogičnost, kontradiktornost bilo samim sebi bilo iskazu oštećene, a čiji je iskaz sud ocijenio vjerodostojnim, posebno imajući na umu rezultate psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećene.

Naime iz psihijatrijsko psihologijskog vještačenja i iskaza vještaka psihijatra koji je tijekom postupaka dan višekratno, konzistentno, životno i logično te potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom proizlazi da je oštećena pri otpustu iz bolnice, dana 18 svibnja 2016., urednog kontakta i orijentacije, urednog raspoloženja, suvislih i spontanih odgovor, bez halucinacija i paranoidnosti, dok jednako tako iz medicinske dokumentacije proizlazi da u kritično vrijeme nije halucinirala da nije bila teško depresivno niti da je imala irealne strahove. Ocjenjujući vjerodostojnosti iskaza oštećene sud je imao na umu da se u liječničkoj dokumentaciji ne navodi da bi bila paranoidna u odnosu na optuženika ili iskazivala pretjerano sumnjičavost i paranoidnost vezano uz seksualne konotacije. Nadalje, iz medicinske dokumentacije proizlazi i da je oštećena, u pratnji supruge optuženika tijekom posjeta psihijatru, bila uredno orijentirana, uzimala lijekove, mirna, nije depresivna niti manična, bez izmišljanja i paranoidnih misli i/ili obmana osjetila zbog čega je vještak zaključio da je gotovo i nevjerojatno da bi oštećena kritične zgode skrivala svoju patologiju, ponovivši da je oštećena, kritične zgode te u razdoblju prije iste i nakon, bila urednog mišljenja i raspoloženja bez sumanutosti i halucinacija i bez paranoidnosti. Kako je sud iz već izloženih razloga ocijenio vjerodostojnim psihijatrijsko psihologijskog vještačenja koje je dano stručno objektivno i nepristrano, to sud nalazi da je oštećena i tempore criminis i prilikom davanja svjedočkih iskaza bila bez sumanutosti, bez paranoidnih obrada realiteta, s očuvanom mogućnošću uočavanja, zapamćivanja i reproduciranja, posebno prema mišljenjima vještaka glede, po nju, neugodnih događaja, a što bludna radnja nesporno jest.

Iz ukupnosti izloženih razloga sud iskaz oštećene cijeni vjerodostojnim.

Kako iz iskaza oštećene koji ovaj sud cijeni vjerodostojnim proizlazi da je optuženik prema istoj, svjestan da je posebno ranjiva zbog duševnih smetnji, počinio bludne radnje na način da joj je zavlačio ruke ispod majce, hvatao je za grudi, milovao joj grudi, unatoč njenom protivljenju, a kao prosječna, odrasla ubrojiva osoba bio je svjestan da je takvo ponašanje protivno zakonu, to je isti ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela s izravnom namjerom.

Iz izloženih je razloga ovaj sud optuženog ČF proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. KZ/11-15, osudivši ga po zakonu. Sud je, prilikom presuđenja, precizirao izvor prava glede materijalnog zakona, budući je ovlašteni tužitelj to propustio učiniti, a sve radi potpuno određene optužbe, pa je stoga pri presuđenju, a uvažavajući načelo vremenskog važenja materijalnog zakona, te da kasnije izmjene i dopune nisu blaže za optuženog, kazneni zakon koji je primijenjen određen navođenjem brojeva Narodnih novina kao izvora prava u kojem je objavljen.

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne kojom će se izraziti potrebna osuda društva optuženom zbog činjenja kaznenog djela na štetu HF, sud je imao na umu sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11-15 od utjecaja na proces individualizacije kazne.

Tako mu je olakotnim cijenjena dugotrajnost kaznenog postupka kojoj optuženik nije pridonio te okolnost da je isti u vrijeme ovog presuđenja u dobi od 68 godina, a u kojoj zreloj životnoj dobi je neosuđivana osoba što ukazuje da se počinjenja ovog kaznenog djela može razmatrati kao eksces u njegovom, do tada, sa svim propisima usuglašenom postupanju. Optuženiku je olakotnim cijenjeno i da je bio sudionik Domovinskog rata i to odmah u njegovom početku što ukazuje na pozitivne karakteristike ličnosti optuženika koji je bio spreman svoj život, kao jenu od najvećih vrijednosti, izložiti u cilju osiguranja slobode i neovisnosti za svoj narod i svoju državu. Prema iskazima svjedoka obrane optuženik je bio i jest uredno socijalno integriran bez ekscesa u ponašanju. Otegotnim je sud optuženiku cijenio posljedice koje su nastupile po oštećenu u vidu pogoršanja psihičkog statusa kroz hospitalizaciju za što je priložena medicinska dokumentacija u ovom ponovljenom postupku.

Cijeneći gore izložene okolnosti, te imajući na umu vrijednost zaštitnog dobra, duljinu inkriminacije, okolnost da iz iskaza oštećene proizlazi poduzimanja 3 bludne radnje kao i strukturu ličnosti optuženika kako ona proizlazi iz njegovog psihijatrijskog vještačenja, te oblik krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, tada sud nalazi da je pravilna vrsta i visina kazne kojom će se izraziti potrebna osuda društva optuženom zbog počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koju sud međutim, cijeneći neosuđivanost optuženika u zreloj životnoj dobi i njegove dosadašnje u skladu sa zakonima usuglašeno funkcioniranje, ne nalazi nužnom izvršiti već cijeni da je moguće utjecati na optuženika da se ubuduće suzdrži činjenja kaznenih djela, da uvidi neprihvatljivost takvog ponašanja i pravednost kažnjavanja počinitelja i kroz prijetnju izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen, dakle kroz mjeru uvjetne osude s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Takva kaznenopravna sankcija se nalazi primjerenom mjerom utjecaja na sve građane da uvide pravednost kažnjavanja počinitelja i suzdrže se od činjenja istog.

Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka, sud je imao na umu da je optuženik počinjenjem kaznenog djela prouzročio troškove ovog kaznenog postupka, te je stoga pravično, budući sud nalazi da je to u mogućnosti učiniti, da iste snosi , s obzirom da je riječ o osobi koja je koja ostvaruje prihode, te je vlasnik nekretnine i pokretnine i nije u obvezi uzdržavanja trećih. Stoga je obvezan naknaditi trošak nastao u dosadašnjem tijeku postupka, u visinama odmjerenim odlukama suda, kao i paušalnu svotu u iznosu od 800,00 eura, s obzirom na brojnost radnji, težinu predmeta i raspon određen u točci 1. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11).

Sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 optuženik je ovlašten, ako će njegovo imovinsko stanje u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka biti takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, podnijeti obrazloženi zahtjev sudu za oslobođenjem od dužnosti naknade tih troškova, a kada ga sud može osloboditi od te dužnosti.

U Zagrebu, 09. srpnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Ljiljana Hrastović

Anamarija Pavičić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.