Poslovni broj: Usž-3367/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Rumat d.o.o., OIB: 79513253561, Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, koje zastupa opunomoćenica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, OIB: 54382731928, Rijeka, Korzo 16, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1094/2023-9 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1094/2023-9 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-04/19-01/272, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 27. ožujka 2023. i rješenja Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/10- 01/17, URBROJ: 2170-05-02/5-19-70 od 15. svibnja 2019. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 15. svibnja 2019., kojim je, točkom 1. utvrđen interes Republike Hrvatske za uređenje pješačkog prolaza planske oznake PP-59 (produžetak Ulice P.R. Vitezovića na Ulicu žrtava fašizma). Prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe za potpuno izvlaštenje nekretnina u k. o. [katastarska općina], radi uređenja pješačkog prolaza planske oznake PP-59 te se u korist predlagatelja potpuno izvlašćuje: nadstrešnica u Ulici Fiumara, dio poslovnog prostora br. 2, ukupne korisne površine 12 m2, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja te je tužitelju određena naknada za izvlaštenje u iznosu od 329.434,00 kn (točke 1., 2. i 3.). Točkom 4. odbijen je zahtjev tužitelja za izvlaštenjem preostalog dijela poslovnog prostora koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne korisne površine od 95 m2, a točkom 5. utvrđena je naknada za umanjenu vrijednost preostalog dijela poslovnog prostora iz točke 4. izreke u iznosu od 103. 952,00 kuna, u ostala utvrđenja precizirana točkama 6.-11. izreke.

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu, osporavajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da sud nije proveo niti jedan dokazni prijedlog koji je tužitelj predložio u tužbi, a čime je došlo do povrede odredbe članka 49. Zakona o upravnim sporovima i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da je predložio saslušanje zakonskih zastupnika, a koje je sud odbio saslušati na okolnosti gospodarskog interesa iskorištavanja preostalog prostora, jednako kao što je odbio i saslušanje vještaka. Smatra da je takvim postupanjem došlo do povrede prava na pravično suđenje i načela "jednakosti oružja" te da je sud, pri donošenju pobijane presude, postupio suprotno dosadašnjim presudama Europskog suda za ljudska prava (Bistrović protiv Hrvatske) i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

2.1. Pojašnjava da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi kako je prostor, koji je predmet izvlaštenja, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezan s prostorom koji je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je sud u pobijanoj odluci zanemario činjenicu da se radi o povezanim prostorima, koji su takvi desetljećima prije pokrenutog postupka izvlaštenja. Naglašava da je i vještak naveo kako je prostor na k. č. br. [katastarska čestica] funkcionalno povezan s poslovnim prostorom na k. č. br. [katastarska čestica] i zajedno čine jednu cjelinu te kako je prostor na k. č. br. [katastarska čestica], unutarnjim stepenicama povezan s poslovnim prostorom koji se nalazi na katu, također u vlasništvu istog vlasnika, unutar istog poslovanja kao jedan ured. Slijedom takvog utvrđenja, smatra da se izvlaštenjem jednog prostora značajno narušava ravnoteža poslovanja tužitelja u preostalim dijelovima prostora, koji su svi funkcionalno povezani. Tvrdi da je sud bio dužan prilikom odlučivanja uzeti u obzir sve aspekte nekretnine, vidjeti prednosti koje ona ima te tek tada odlučiti o naknadi za izvlaštenje.

2.2. Navodi da se više puta obraćao zainteresiranoj osobi sa zahtjevom za zamjenu nekretnina, međutim ista, unatoč zakonskoj obvezi, nije bila voljna ponuditi tužitelju nekretninu s kojima bi on imao jednaku mogućnost korištenja kakvu je imao do tada.

2.3. Tvrdi da je do pogrešne primjene materijalnog prava došlo time što je u pobijanoj presudi navedeno kako se vrijednost nekretnine u postupku izvlaštenja utvrđuje s obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Pojašnjava da naknada, koja je bitno niža od tržišne vrijednosti, predstavlja prekomjeran individualni teret, uslijed čega se to smatra povredom prava na mirno uživanje vlasništva, zaštićeno člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukazuje na činjenicu da je od izrade procjene tržišne vrijednosti prostora do donošenja drugostupanjskog rješenja prošlo pet godina te da su cijene nekretnine u tom periodu porasle za 62% i iz kojeg razloga je i predlagao novo vještačenje. Iako je Europski sud u nizu svojih odluka utvrdio kako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne može biti stavljen u lošiji položaj od onog u kojem je bio prije izvlaštenja. Mišljenja je da je u konkretnom slučaju, time što mu je izvlašten samo dio prostora, doveden u takvu situaciju jer mu je stvoren nerazmjeran teret i nije postignuta ravnoteža potreba javnog interesa i temeljnih prava tužitelja. Slijedom svega navedenog predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno, poništiti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja obzirom da je postupak proveden sukladno članku 7. Zakona o izvlaštenju, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja. Ističe da tužitelj može nesmetano, uz potrebne preinake, na preostaloj površini poslovnog prostora od 95 m2, za iznos koji mu je utvrđen kao naknada za posljedične gubitke i dalje nesmetano obavljati gospodarsku djelatnost. Ukazuje na to da je, suprotno žalbenim navodima, tijekom postupka, zainteresirana osoba tužitelju kao zamjensku nekretninu ponudila niz poslovnih prostora, a da tužitelj niti jedan od ponuđenih zamjenskih poslovnih prostora nije prihvatio. Zaključno navodi da je odredba članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju jasna i nedvosmislena te slijedom iste ne postoji pravni temelj za provođenje novog vještačenja. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prvostupanjski je sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, a nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, dalje: Zakon o izvlaštenju), osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izvlaštenjem poslovnog prostor sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o izvlaštenju propisano je da ako se prilikom potpunog izvlaštenja dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gospodarskog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev izvlastit će se i taj dio.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem prijedloga zainteresirane osobe od 1. travnja 2010. za potpunim izvlaštenjem nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi uređenja pješačkog prolaza planske oznake PP-59 sukladno Detaljnom planu uređenja "Stari grad" (Službene novine Primorsko- goranske županije, broj 26/08).

9.1. Prilikom odlučivanja o navedenom prijedlogu, a sukladno uputi tuženika izraženoj u rješenju KLASA: UP/II-943-04/13-01/12 URBROJ: 514-04/01-15-03 od 31. srpnja 2015., u ponovljenom postupku je pred prvostupanjskim tijelom održano sedam rasprava te je utvrđeno da je zainteresirana osoba dostavila u spis popis zamjenskih nekretnina - poslovnih prostora na adresama [adresa] (pov 30m2), Frana Kureleca 4/C (pov 57 m2), Pomerio 2/A, (pov 40 m2) i Zagrebačka 6/B, (pov 56 m2), međutim, međutim da, unatoč dostavljenom, nije postignut dogovor s tužiteljem.

9.2. Zaključkom od 3. kolovoza 2018. prvostupanjsko je tijelo odredilo izvođenje dokaza vještačenjem po trgovačkom društvu Proving d.o.o. radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine i to dijela poslovnog prostora br. 2. ukupne površine 12 m2 izgrađenog na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i poslovnog prostora sagrađenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji prostori čine cjelinu. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja proizlazi da se poslovni prostor sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nakon izvlaštenja prostora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], može samostalno funkcionirati te da vlasnik nije izgubio gospodarski interes za njegovo daljnje korištenje i to osobito s obzirom na njegovu znatnu površinu, dok je za posljedične gubitke vlasniku određena pravična naknada. Vještak je, također, pojasnio da navedene nekretnine imaju zasebne katastarske oznake te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao nadstrešnica, izlazi izvan gabarita zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se poslovni prostor nalazi unutar gabarita zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao takav zasigurno može samostalno funkcionirati.

10. Razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda, kao i spisu predmeta priležuće dokumentacije, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem upravnih tijela i prvostupanjskog suda, da unatoč tome što je riječ o povezanim prostorima, u konkretnom predmetu nije bilo mjesta udovoljavanju zahtjevu tužitelja za izvlaštenjem preostalog dijela nekretnine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, osim očitog nesrazmjera površina prostora (k. č. [katastarska čestica] od 12 m2 i 648/3 od 95 m2), u samom nalazu i mišljenju vještaka detaljno je pojašnjeno koje (manje) preinake je potrebno izvršiti da bi se predmetni prostori koji, iako čine funkcionalnu cjelinu, mogli razdvojiti i funkcionirati jedan bez drugoga (preseljenje elektro-ormara te izgradnja novog wc-a u prostoru na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Obzirom da nakon izvršenih preinaka poslovni prostor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može funkcionirati, a po navodu vještaka i dobiti dozvolu za uporabu, to i po ocjeni ovog Suda nisu ispunjene pretpostavke za izvlaštenje u smislu odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o izvlaštenju, jer osim što je tužitelju utvrđena naknada za umanjenu vrijednost preostalog dijela poslovnog prostora, isti i nakon izvlaštenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ima i daljnju mogućnost gospodarskog iskorištavanja preostalog dijela poslovnog prostora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što to pravilno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude.

11. Neosnovan je prigovor tužitelja da zainteresirana osoba nije bila voljna ponuditi tužitelju nekretninu s kojima bi on imao jednaku mogućnost korištenja kakvu je imao do tada, obzirom da je zainteresirana osoba dostavila u spis popis zamjenskih nekretnina - poslovnih prostora (na adresama [adresa], Frana Kureleca 4/C, Pomerio 2/A i Zagrebačka 6/B), koje tužitelj nije prihvatio, kao što nije ni dokazao da bi zainteresirana osoba, osim ponuđenih, raspolagala drugom odgovarajućom nekretninom koju je odbila dati tužitelju, što je sve pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. U odnosu na procesni prigovor dan u smjeru neprovođenja dokaza od strane prvostupanjskog upravnog suda, valja pojasniti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavka 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Naime, osnovno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, jer kraj činjenice da se sukladno odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju, vrijednost nekretnine u postupka izvlaštenja utvrđuje s obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja to ponovno provođenje vještačenja na tu okolnost, ne bi imalo utjecaja na donošenje drukčije odluke u odnosu na već utvrđenu vrijednost predmetne nekretnine.

12.1. Osim navedenog, neosnovano tužitelj upire i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja novog vještačenja, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi. Ovo tim više što je tužitelj aktivno sudjelovao kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora, a čime mu je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.

13. Zaključno, a u odnosu na prigovore o povredi prava na mirno uživanje vlasništva vezano uz članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.) treba reći da to pravo nije apsolutno već je podložno ograničenju koje može propisati država radi zaštite javnog interesa, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno mjerodavnim odredbama Zakona o izvlaštenju. Naime, prema članku 1. stavku 2. Protokola br. 1 prethodne odredbe ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom. I Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (članak 50. stavak 1.), a kako je u konkretnom predmetu i postupljeno.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić