Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AP, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika AP, kojeg brani odvjetnik Davor Ćavar iz Vukovara, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 21. prosinca 2022., Klasa: 413-01/22-26/253, Ur.broj: 513-02-7002/16-22-17, na sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AP i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
-
II Okrivljenik AP je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik AP je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.600,00 kn (šesttisućašesto kuna) / 875,97 eura, zbog prekršaja iz članka 63. stavak 1. točka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Navedenim rješenjem o prekršaju, temeljem članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i članka 76.a stavak 3. Prekršajnog zakona, oduzeta je od okrivljenika roba, i to: rakija domaća, 6,750 l, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju, broj: Klasa: 471-01/22-16/288, Ur.broj: 513-02-7030/183-22-2.
3. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna) / 13,27 eura.
4. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik AP je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluci o oduzimanju robe, navodeći u bitnome da je strani državljanin i da mu tijekom prvostupanjskog postupka nije omogućeno da se služi svojim jezikom i pismom, čime su povrijeđene odredbe članka 87. stavka 2. Prekršajnog zakona. Ističe da izreka pobijanog rješenja ne odgovara zakonskom opisu koji mu se stavlja na teret jer u konkretnom slučaju se ne radi o robi komercijalne naravi niti o robi za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu u smislu Uredbe 952/2013. Smatra da je izrečena novčana kazna previsoka.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz predmetnog članka, nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovano okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret izrekom pobijanog rješenja, jer je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, našao da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na glavnoj raspravi, na kojoj su provedeni svi dokazi, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, opravdano moglo zaključiti da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj na način opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
9. Dakle, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da okrivljenik nije dana 15. siječnja 2022. godine u 12,45 sati prilikom ulaska u RH i carinsko područje EU preko RGP Bajakovo kao vozač osobnog vozila marke VW, reg. oznaka [registarska oznaka] podnio carinsku deklaraciju za robu za koju su propisana ograničenja pri uvozu, a koja je pronađena u prtljažniku vozila, i to: rakija domaća – 6,75 litara (9 boca 0,75 lit), kažnjivo po članku 63. stavak 1. točka 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
10. Naime, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 63. stavak 1. točka 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kojim je u vrijeme počinjenja djela, kao i u vrijeme donošenja pobijane odluke bilo propisano da će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit za prekršaj počinitelj fizička osoba koji, prilikom unosa robe u carinsko područje Unije ili iznošenja robe iz carinskog područja Unije, ne podnese carinsku deklaraciju za robu ili dio robe, ako se radi o robi komercijalne naravi ili robi za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu (članak 134. I članak 158. Uredbe (EU) br. 952/2013).
11. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radilo o robi za koju su propisana ograničenja pri uvozu za koju je ulazni putnik dužan podnijeti carinsku deklaraciju, pa je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva obilježja predmetnog prekršaja jer je propustio podnijeti carinsku deklaraciju za predmetnu robu, odnosno konkretno 6,75 litara (9 boca po 0,75 litara) domaće rakije.
12. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da je strani državljanin i da nije od početka postupka sudjelovao ovlašteni tumač valja navesti da je neosnovan jer iz stanja spisa, odnosno preslike putovnice okrivljenika, proizlazi da isti ima prebivalište prijavljeno u [adresa], Republika Srbija, te suprotno navodima žalbe nije talijanski državljanin.
13. Slijedom navedenog, ovaj je sud zaključio da okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenika proglasio krivim i kaznio, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dao za to valjane razloge.
14. Nadalje, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 100.000,00 kuna, odnosno preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,534,50 – sada je ta kazna propisana u iznosu od 398,17 do 13.272,28 eura, te je prilikom odlučivanja o visini novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u smislu članka 36. Prekršajnog zakona cijenilo okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne. Okrivljeniku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo olakotnim da do sada nije kažnjavan za ovakve prekršaje i da je prekršaj počinjen s najblažim oblikom krivnje, a otegotnim da je okrivljenik narušio sustav provedbe mjera graničnog carinskog nadzora i carinskih provjera prilikom unosa robe koja podliježe strogim carinskim procedurama, kao i sam karakter i količinu robe, a za koju zakon propisuje ograničenje uvoza u EU, pa je okrivljeniku za predmetni prekršaj izrečena novčana kazna bliže zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Po mišljenju ovog suda izrečena novčana kazna je primjerena počinjenom prekršaju i stupnju njegove odgovornosti, te se ne nalazi zakonska osnova za eventualnim smanjenjem novčane kazne.
1. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.
2. Nadalje, odluka o oduzimanju predmeta, koja je kao mjera propisana članka 76.a Prekršajnog zakona, na zakonu je osnovana i valjano obrazložena, te opravdano primijenjena. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o rakiji domaćoj, 6,750 l, za koje je, sukladno važećem pravnom uređenju, propisana zabrana i ograničenje pri unošenju iz zemalja izvan Europske unije na područje Europske unije, dakle iz trećih zemalja, konkretno iz Republike Srbije, pa sukladno odredbi članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona, sukladno kojoj predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen, oduzet će se, trebalo je iste oduzeti okrivljeniku.
17. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
18. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u ovoj presudi.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
