REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr 1-186/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Slavku Pavkoviću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Credo banka d.d. u stečaju, Split, Bihaćka 2, OIB 94141384086 zastupanog po stečajnog upraviteljici Ankici Čenić iz Splita, Pupačićeva 1/6, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika Stečajna masa iza stečajnog dužnika NOVOPLAST d.o.o. u stečaju, Nova Gradiška, Željeznička bb, OIB 28850912645, zastupana po stečajnoj upraviteljici Ani Ikić iz Zagreba, Brazilska 3, OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskoga suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovnog broja Ovr-302/2018-59 od 12. listopada 2023. i Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj St- 516/2013-88 od 11. travnja 2024., 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Za suđenje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan je Trgovački sud u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu.

Obrazloženje

1. Rješenjem pod gornjim poslovnim brojem Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški je u točki 1. izreke utvrdio prekid postupka u ovršnoj stvari poslovnog broja tog suda Ovr-302/2018, u točki 2. izreke se oglasio stvarno nenadležnim te je u točki 3. izreke riješio da će se prije pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, pred kojim se vodi stečajni postupak nad ovršenikom pod poslovnim brojem St -516/2013, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, radi nastavka postupka, sve pozivom na odredbu članka 289. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ , broj 71/15, 104/17 i 36/22 - dalje: SZ), u bitnom, zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom.

2. Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu otklanja svoju nadležnost pozivom na odredbu čl. 441. st. 1. i 2. i čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 36/22 - dalje: ZIDSZ/22), u vezi s člankom 98. stavkom 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 33/12 - dalje: SZ/96) cijeneći pritom da su ovršne radnje u konkretnom slučaju započele prije 1. rujna 2015., odnosno prije stupanja na snagu SZ.

3. Za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno je nadležan Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu.

4. Predmetni je postupak radi ovrhe na nekretnini ovršenika pokrenut 21. rujna 2012. pred navedenim općinskim sudom koji je 21. rujna 2012. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-1072/2012, kojim je određena predložena ovrha. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj St-516/2013-25 od 16. veljače 2017. otvoren je stečajni postupak nad ovršenikom. Taj je stečajni postupak obustavljen i zaključen rješenjem poslovni broj St-516/2013-64 od 3. siječnja 2020. jer stečajna masa nije dostatna niti za namirenje troškova stečajnog postupka te je određeno da je stečajna upraviteljica dužna i nakon obustave i zaključenja stečajnog postupka u ime stečajnog dužnika a za račun stečajne mase nastaviti sa unovčenjem imovine dužnika (nekretnina opterećenih razlučnim pravom u ovršnom postupku) te tako nastaviti ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-302/2018 i s ostvarenim sredstvima namiriti troškove stečajnog postupka (…) te je odlučeno da će se u sudski registar izvršiti brisanje stečajnog dužnika po pravomoćnošću tog rješenja i upisati Stečajna masa iza stečajnog dužnika Novoplast d.o.o. u stečaju (…).

5. Odredbom članka 169.a stavka 6. SZ/15 je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka, razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja, dok se, u skladu sa stavkom 6. istoga članka, postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika time da će prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastaviti sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.

5.1. Na temelju odredbe članka 169. stavka 7. SZ, sud koji vodi postupak dužan je u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnog postupka utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak. U konkretnom je slučaju ovrhovoditelj razlučni vjerovnik, u smislu odredbe članka 149. stavka 1. SZ/15, uslijed čega ima pravo odvojenog namirenja jer je pravo na namirenje

- založno pravo - na svim nekretninama koje su predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari stekao prije otvaranja stečajnog postupka.

6. Predmetni se ovršni postupak nalazi u stadiju prodaje nekretnine. Iako je u ovršnom postupku rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika doneseno, ono je ukinuto, pa je postupak u stadiju izjednačenom sa pravnom situacijom kao da takvog rješenja nema.

7. U primjeni odredbe čl. 169. SZ valja posebno istaći da je ova odredba novelirana odredbom čl. 68. ZID SZ/22 u st. 6. u prvoj rečenici iza riječi: »prekidaju se« stavljen je zarez te su dodane riječi: „bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Ova je novela stupila na snagu 31. ožujka 2022., u skladu s odredbom članka 117. ZIDZPP. Prijelazna i završna odredba članka 115. stavka 2. ZID ZPP/22, pak, propisuje retroaktivnu primjenu novelirane odredbe članka 169. SZ zato što određuje da se primjenjuje na sve postupke u tijeku.

8. Kako je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe pokrenutom 2012. u tijeku kojeg je nad stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak u kojem, pak, nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika (v. toč. 6. ovoga obrazloženja), a tu ulogu u tom postupku ima ovrhovoditelj, kako nadalje novelirana odredba članka 169. stavka 6. SZ propisuje prekid postupaka ovrhe i osiguranja koji su u tijeku bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, to, na temelju odredbe članka 169. stavka 6 SZ, prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavlja sud koji vodi stečajni postupak. To je konkretno Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu.

9. Ovaj sud nije ispustio iz vida činjenicu da je stečajni postupak obustavljen i zaključen; međutim, također je određeno da je stečajna upraviteljica dužna i dalje nastaviti sa unovčenjem imovine dužnika (nekretnina opterećenih razlučnim pravom u ovršnom postupku) te tako nastaviti ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-302/18 (itd., sve v. toč. 4. ovoga obrazloženja). Odredbom čl. 169. st. 6. SZ je određeno da će se prekinuti postupci ovrhe i osiguranja nastaviti pred sudom koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku. Dakle, iako je u konkretnom slučaju stečajni postupak obustavljen i zaključen, dalje će se radnje nastaviti primjenom pravila o unovčenju koja se vežu za stečajni postupak, pa se čl. 169. st. 6. SZ mora smisleno tumačiti na način da (u tim slučajevima) i nakon obustave i zaključenja stečajnog postupka, u primjeni čl. 169. st. 6. SZ, za taj daljnji postupak postoji nadležnost istog suda kao i kad se stečajni postupak vodi.

10. Razlozi koje navodi specijalizirani sud pri otklanjaju svoje nadležnosti nisu prihvatljivi zato što zaobilaze primjenu prijelaznih i završnih odredbi ZIDSZ/22 i pozivaju se na primjenu prijelaznih i završnih odredbi izvornog, nenoveliranog Stečajnog zakona u vezi s člankom 98. stavkom 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 33/12). Takvo je postupanje protivno općem pravnom načelu “lex posterior derogat legi priori“ prema kojem pravni akt odnosno pravna norma donesena kasnije, ukida pravni akt odnosno normu donesenu ranije ako imaju istu pravnu snagu i uređuju isti sadržaj, ali na različit način, a primjenjuje se ako važećim pravnim pravilima nije propisano što drugo (u konkretnom slučaju nije).

11. Iz istih razloga ovaj sud odstupa i od svoje dosadašnje prakse koja je, u bitnom, podudarna s razlozima otklanjanja nadležnosti specijaliziranog suda, a sadržana je primjerice u rješenjima broj Gr 1-300/2022-2 od 16. svibnja 2023., Gr 1-288/2022-2 od 25. svibnja 2023. i Gr 1-86/2022-2 od 7. studenoga 2022., i to zbog potrebe poboljšanja tumačenja u primjeni prava.

12. Naime, odstupanje od sudske prakse zbog potrebe poboljšanja nekog tumačenja u primjeni prava i inače je prihvatljivo ukoliko se argumentirano obrazloži. Na to štoviše ukazuje i domaći Ustavni sud (primjerice, U-III-271/2021 od 21. prosinca 2021., U-III- 1862/2013 od 18. prosinca 2015.) ističući da je "mogućnost odstupanja u sudskoj praksi inherentna posljedica svakog sudbenog sustava" jer bi "nepostojanje dinamičkog i razvojnog pristupa moglo spriječiti reforme i poboljšanje" tim više što, prema stajalištu Ustavnog suda, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) ne jamče stečeno pravo na dosljednost sudske prakse. Ova se praksa Ustavnog suda naslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetu Najedet Şahin i Perihan Şahin protiv Turske, zahtjev broj 13279/05, presuda od 20. listopada 2011. prema kojoj „zahtjevi pravne sigurnosti i zaštite legitimnog povjerenja javnosti nemaju značaj stečenog prava na nepromjenjivost sudske prakse jer razvoj prava nije, sam po sebi, u suprotnosti s načelom dobrog sudovanja zato što bi u suprotnom propust održavanja dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao priječiti reforme ili poboljšanja“ (odjeljak 58.).

13. U konkretnom slučaju ovaj sud nalazi da je odstupanje od ranije prakse u tumačenju prijelaznih i završnih odredbi predmetnog Stečajnog zakona nužno upravo zbog potrebe razvoja prava poboljšanjem prijašnjeg tumačenja zakona zato što tumačenje propisa protivno općim pravnim načelima predstavlja ozbiljan razlog za odstupanje od prijašnje prakse jer doprinosi osiguranju većeg stupnja pravne predvidljivosti i pravne sigurnosti što je temeljni aspekt vladavine prava.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju odredbi članka 23. stavaka 2. i 3.

ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Sudac

Slavko Pavković