REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2047/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Dražana Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Megrad nekretnine d.o.o. u stečaju, Zagreb, B. Adžije 19, OIB 75927053478, zastupanog po punomoćnicima Draženu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu i Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Dini Miljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko i Knežević d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Glogovšek, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-199/2025-2 od 29. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2996/2014-98 od 20. listopada 2023., na sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-199/2025-2 od 29. siječnja 2025. zbog povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku o bitnom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-199/2025-2 od 29. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2996/2014-98 od 20. listopada 2023. iz razloga određenog u čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) i to zbog „osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u toj mjeri da je posljedično drugostupanjskom odlukom došlo do povrede tužiteljevog zajamčenog ustavnog prava na pravično suđenje“.
2. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije predlažući da se odbije.
3. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Postupajući u skladu s citiranom čl. 385.a st. 2. ZPP, revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tužitelj navodima prijedloga učinio vjerojatnim da je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke - konkretno navodima i zahtjevima tužitelja iznesenima tijekom postupka.
5. Tužitelj je učinio vjerojatnim da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o činjenicama koje su odlučne za ishod spora – a na koje je već ukazano i odlukom ovog suda poslovni broj Rev-1416/2024 od 27. studenoga 2024.
6. Naime, za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zauzeo stav da je tužitelj podneskom od 26. travnja 2022. preinačio tužbu jer je zatražio „isplatu naknade štete u iznosu od 20.552,954, 00 eura (154.856.232,06 kn)“, a tužbom od 31. ožujka 31. ožujka 2011. je „predložio uz deklaratorni zahtjev u vezi raskida ugovora i zahtjeve za isplatu s iste osnove (izmakle dobiti) naknadu štete u iznosu od 24.825.195,76 kn“. Budući da je drugostupanjski sud donio presudu na temelju odredbe čl. 277.a ZPP nije dan jasan odgovor na pitanje je li tužba preinačena ili nije jer se odgovor na to pitanje ne nalazi u činjenicama o kojima je riječ u tom članku, već u izjavi tužitelja da preinačuje tužbu; u ovom slučaju očito povećanjem tužbenog zahtjeva. Kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva niti ga je povećao jer je od početka postupka zahtjev postavljen na isplatu ukupnog iznosa od 212.603.516, 53 kn dok drugostupanjski sud navodi da je do te svote prvostupanjski sud došao zbrajanjem više tužbenih zahtjeva po različitim osnovama, ali nije određeno naveo koji su to zahtjevi, nije moguće ocijeniti pravilnost tog navoda. Pritom, tužitelj za te ostale zahtjeve nije povukao tužbu (a o njima nije odlučeno meritorno). U podnesku od 26. travnja 2022. tužitelj je zatražio isplatu 20.522.954,01 eura (usklađivanje s nalazom vještaka) ali je predložio da se prihvati zahtjev istaknut prvotno u tužbi ako sud nađe da ovaj zahtjev nije osnovan.
7. Sve što je rečeno o preinaci tužbe odnosi se i na zastaru u smislu da je zastarni rok istekao do 22. travnja 2022. u pogledu dijela zahtjeva za koji je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare, ako tužba jest preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva (i ako nije bilo prekida zastare, ne postoje pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP, odnosno ne radi se o tzv. nepravoj preinaci), a o tome su također izostali valjani razlozi u obrazloženju pobijane presude.
8. Konačno, drugostupanjski sud je odbio i „preostali dio“ tužbenog zahtjeva (bez navođena koliko iznosi taj preostali dio i je li to preostali dio iz tužbe ili iz podneska od 26. travnja 2022.) pri čemu u suštini nije ocijenio isprave u spisu, dva nalaza vještaka te iskaze saslušanih svjedoka, odnosno učinio je to djelomično i sasvim površno, dok je sud prvog stupnja detaljno analizirao sve izvedene dokaze. Drugostupanjski sud ističe da „prema sklopljenim ugovorima nije postojala bezuvjetna obveza tuženika financirati predmetni projekt pa tako tuženik nije povrijedio niti jednu ugovornu odredbu“. Sud se pritom u bitnom poziva na Okvirni ugovor (čl. 1.1. zatim 2.1. i 2.2.). To je samo po sebi nedostatno, jer i Okvirni ugovor stvara određena prava i obveze za ugovorne strane, konkretno obvezu da će pristupiti sklapanju posebnih ugovora. U konkretnom slučaju stranke su i sklopile veći broj posebnih ugovora (pravnih poslova) pa je za ishod spora bilo odlučno utvrditi i u presudi obrazložiti je li tuženik ispunio preuzete obveze iz posebnih ugovora.
9. Budući da u obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud nije iznio o tim navodima relevantne, dostatne, jasne i neproturječne razloge, ili su izneseni razlozi nedostatni, nelogični i kontradiktorni, tužitelj je učinio vjerojatnim da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja i određeno je u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava je dopušteno podnošenje revizije.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
