Poslovni broj: Usž-1386/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća , te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Zagrebačkog električnog tramvaja doo OIB: 82031999604 , Zagreb , Ozaljska 105 , kojeg zastupa odvjetnica Željka Karlović , Zagreb , Šoštarićeva 10 , protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , OIB: 72910430276 , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , klasa: UP/II-943-03/22-01/15 , urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 8. studenoga 2023. , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj Us I-6173/2023-8 od 19. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj Us I- 6173/2023-8 od 19. veljače 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , klasa: UP/II-943- 03/22-01/15 , urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-4 od 8. studenoga 2023.

III. Odbija se žalba zainteresiranih osoba protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove , Sektora za upravno-pravne poslove , Odjela za naknade i izvlaštenja , klasa: UP/I-943-05/21-001/17 , urbroj: 251-19-11/001-21-10 od 3. prosinca 2021. , dok se točka II. i III. izreke istog rješenja poništavaju i odbijaju zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.968,75 € (tisućudevetstošezdesetosameuraisedamdesetpetcenti) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-03/22-01/15, urbroj: 514- 04-02-01-01/08-23-4 od 8. studenoga 2023., kojim je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, klasa: UP/I-943-05/21-001/17, urbroj: 251-19-11/001-21-10 od 3. prosinca 2021., te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pod točkom II. izreke osporene presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja (točka I. izreke) odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za određivanje naknade za z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 116. čhv. Naloženo je zainteresiranoj osobi naknaditi tužitelju troškove odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn te odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za naknadu troškova odvjetničkog zastupanja u iznosu od 937,50 kn (točka II. i III. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da je u prvostupanjskom postupku pokrenutom na zahtjev pravnih sljednika prijašnjih vlasnika utvrđeno da je predmetna cesta eksproprirana 1957. godine na temelju odredaba Zakona o eksproprijaciji (Sl. list FNRJ, broj: 12/57.), nakon čega je u smislu članka 65. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i primjenom članka 124. Zakona o općem upravnom postupku nadležni organ po službenoj dužnosti pokrenuo postupak određivanja naknade za tu nekretninu. U tom upravnom postupku u korist prijašnjeg vlasnika zemljišta određena je naknada koju je na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Medvešćak - Zagreb, Odjela za financije, broj: 04-RNH-4.122/1-63 od 29. svibnja 1963. bio dužan isplatiti pravni prednik ovdje tužitelja. Tuženik pogrešno smatra da prvostupanjsko tijelo nije na nedvojben način utvrdilo da je predmetno rješenje postalo pravomoćno. Naime, prema točki 3. izreke rješenja o naknadi to rješenje je imalo snagu izvršnog naslova, a kako se u skladu s odredbom članka 60. ZON-a protiv rješenja o naknadi nije mogla izjaviti žalba niti voditi upravni spor to se isto na temelju odredaba članka 11. i 11.a ZUP/56 ima smatrati pravomoćnim i konačnim. Tuženik nije u pravu kad tumači doseg pravne norme sadržane u članku 62. stavku 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 obzirom da bi u skladu s tumačenjem tuženika prijašnji vlasnik oduzetog zemljišta mogao zahtijevati ponovno određivanje naknade unatoč tome što je u korist prijašnjeg vlasnika već u provedenom postupku ta naknada bila određena. Skreće pozornost na prijelazne i završne odredbe Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12. - dalje ZOI/94) konkretno odredbu članka 47. tog Zakona koja je sadržavala pravilo o odgovarajućoj primjeni odredaba tog Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine za koje je naknada već određena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. za slučaj da nije dokazano da je naknada do stupanja na snagu ovog Zakona isplaćena, sve s ograničenim rokom u kojem je stranka mogla podnijeti odgovarajući zahtjev za naknadu. Stupanjem na snagu ZOI/94 (18. veljače 1994.) dana je mogućnost prijašnjem vlasniku ekspropriranog i deposediranog zemljišta da zahtjeva ponovno određivanje naknade za pravomoćno oduzete nekretnine za koje je doneseno i pravomoćno rješenje o naknadi. Međutim, u tom slučaju zakonodavac je propisao prekluzivni rok od godinu dana od dana stupanja na snagu ZOI/94 u kojem je prijašnji vlasnik i njegov pravni sljednik mogao podnijeti zahtjev za ponovno određivanje naknade, dakle, postojalo je propisano vremensko ograničenje za podnošenje takvog zahtjeva. Nadalje, čak i kad bi bila točna tvrdnja da prijašnjem vlasniku nije isplaćena naknada, to ne može biti od utjecaja na donošenje rješenja u ovoj upravnoj stvari, jer je pravni prednik podnositelja zahtjeva mogao pokrenuti postupak prisilne naplate sukladno rješenju o naknadi koje predstavlja izvršnu ispravu. Suprotno navodima tuženika postupak određivanja naknade u ovoj upravnoj stvari nije nastavak ranijeg vođenja postupka o eksproprijaciji, a u postojećim zakonskim propisima postoji valjana osnova za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova. Smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Ističe da odredba članka 38. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 izričito ne uređuje naknadu troškova postupka izvlaštenja koji je pokrenut primjenom odredbe članka 28. istog Zakona pa treba primijeniti opći postupovni propis. Samo pod uvjetom da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti odluka o troškovima postupka mogla bi se temeljiti na odredbi članka 161. stavak 1. ZUP-a pa stranke ne bi imale pravo na naknadu troškova zastupanja, što ovdje nije slučaj. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda, kao i rješenje tuženika te potražuje troškove upravnog spora kao i troškove sastava žalbe, sa zateznom kamatom.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti te navodi da njena prednica nije primila rješenje o naknadi zbog čega je ovaj postupak i pokrenula.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Ovo iz razloga jer ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika i prvostupanjskog suda izneseno u vezi primjene članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17., 98/19. - dalje ZION), a prema kojoj odredbi će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati odredbe ovog Zakona.

8. Naime, tuženik je u osporenom rješenju zauzeo stajalište, koje je ocijenio pravilnim i prvostupanjski sud, prema kojem u situacijama kada postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima nije pokrenut te nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi za iste, postupak koji se provodi sukladno ZION-u samo je nastavak postupka eksproprijacije ili deposedacije koji su vođeni ranije, ali nisu nikad okončani odlukom ili sporazumom o naknadi, obzirom na to da je postupak određivanja naknade upravno tijelo bilo dužno provesti po službenoj dužnosti.

9. Takvo je stajalište, međutim, upravo suprotno izričitoj odredbi članka 62. stavka 2. ZION-a, iz koje proizlazi da se taj Zakon primjenjuje samo na slučajeve eksproprijacije, odnosno deposedacije u kojima nije pokrenut postupak određivanja naknade do stupanja na snagu citiranog Zakona, što ovdje nije slučaj, čemu tužitelj osnovano prigovara i u tužbi i u žalbi. S obzirom na izloženo, ovaj Sud prihvaća ispravnim razloge prvostupanjskog upravnog tijela, koje je osnovano odbilo zahtjev zainteresirane osobe za određivanje zatražene naknade uz obrazloženje da u konkretnom slučaju do stupanja na snagu ZION-a (26. lipnja 2014.) nije pokrenut postupak određivanja naknade za opisane nekretnine, već je postupak naknade dovršen rješenjem NO Grada Zagreba, Općine Medvešćak, Odjela za financije broj:

04-RNH-4.122/1-1963 od 29. svibnja 1963. kojim je prijašnjim vlasnicima određena naknada za predmetne nekretnine eksproprirane rješenjem NOO Grada Zagreba, broj: 10759-VII-5-1954 od 20. rujna 1954. u korist pravnog prednika tužitelja.

10. Stoga okolnost na koju upućuje zainteresirana osoba da rješenje iz 1963. nije dostavljeno prijašnjim vlasnicima te da zbog toga nije postalo pravomoćno, nije relevantna za donošenje odluke u ovoj stvari, niti se u ovom postupku uopće može utvrđivati valjanost dostave tog rješenja, a time ni pravomoćnosti istog, jer za takvo postupanje nema temelja u članku 62. stavku 2. ZION-a, čemu osnovano prigovara i tužitelj, slijedom čega je valjalo usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresirane osobe protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je pravilno odbijen zahtjev zainteresirane osobe za određivanje zatražene naknade.

11. Zainteresirana osoba, međutim, osnovano osporava pravilnost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, jer razlozi dani u odnosu na troškove upravnog postupka nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni članka 38. stavka 1. ZION-a kao ni članka 161. i članka 162. ZUP-a, što je sve pravno relevantnim razlozima obrazložio već i tuženik, osnovano zaključivši da zainteresirana osoba nije u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak odvjetničkih usluga, jer se u konkretnom slučaju radi o postupku izvlaštenja pa stranka nema pravo na troškove pravnog zastupanja po osnovi posebnog propisa (ZION-a), a niti naknada za rad odvjetnika ulazi u troškove na koje bi stranka koja bi uspjela u postupku imala pravo temeljem općeg postupovnog propisa (ZUP-a).

11.1. Naime, troškovi upravnog postupka stranaka uređeni su odredbom članka 161. ZUP-a, kojom je u stavku 1., propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, dok, sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Stoga proizlazi da troškovi zastupanja stranke po odvjetniku nisu troškovi upravnog postupka kakve ima u vidu citirana zakonska odredba, jer je plaćanje istih utemeljeno na posebnim propisima (Zakon o odvjetništvu i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i u obvezi je prvenstveno stranke koja se koristi odvjetničkim uslugama. Troškovi odvjetničkih usluga nisu obuhvaćeni ni odredbom članka 162. ZUP-a, koja se odnosi na nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku (svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici), a koje osobe imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom, s tim da protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

12. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je ocijenio osnovanom žalbu zainteresirane osobe u odnosu na trošak upravnog postupka, slijedom čega je, nakon što je poništio osporenu presudu i rješenje tuženika te točku II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku.

13. Imajući u vidu ishod rješavanja ove upravne stvari koja je riješena na način da je tužitelj uspio u meritumu, ali ne iu akcesornom zahtjevu Sud primjenom odredbe članka 147. stavka 2. ZUS-a , s obzirom na postignuti uspjeh, tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) priznaje 70% traženih troškova i to za sastav tužbe ( Tbr. 27.1 alineja 2. ) i za sastavljanje žalbe protiv presude ( Tbr. 27.3 ) u ukupnom iznosu od 1.968,75 € s pripadajućim kamatom.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I., II. i III. izreke, a odluka o troškovima spora (točka IV. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 2. istog Zakona.

U Zagrebu , 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić