REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4022/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LM iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenica Maja Vukelić-Brčić, odvjetnica u u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UM, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Miroslava Turnšek, odvjetnica u Rijeci, Ulica Fiorello la Guardia 23, radi utvrđivanja povrede prava za zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-791/2024-13 od 9. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-791/2024-13 od 9. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-009-01/24-06/15, urbroj: 567-04-01-07-24-1 od 8.ožujka 2024., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. Izreke). Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 8. ožujka 2024. utvrđeno je da je zahtjev zainteresirane osobe UM iz [adresa], za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka osnovan, (točka 1. izreke), te je u točki 2. izreke utvrđeno da je tužiteljica bez potrebne suglasnosti suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova uspostavila video nadzorni sustav na adresi [adresa] čime je povrijeđen članak 31. stavak 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj 42/18). Točkom 3. izreke zabranjuje se tužiteljici obrada osobnih podataka putem videonadzornog sustava postavljenog na adresi [adresa], te je u točki 4. izreke tužiteljici naloženo brisanje (uništavanje) snimaka učinjenih predmetnim videonadzornim sustavom, dok je u točki 5. izreke određen rok od 15 dana od primitka rješenja za poduzimanje naloženih mjera iz točke 3. i 4. izreke rješenja.
3. Tužiteljica podnosi žalbu zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da UM nije legitimirana za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, jer nije upisana u zemljišne knjige niti posjedovni list nekretnine na kojima su postavljene video nadzorne kamere. Navodi da su obiteljski odnosi na predmetnoj nekretnini izrazito narušeni te da je u tijeku kazneni postupak protiv okrivljenika ĐM na štetu tužiteljice i da je Općinski sud u Rijeci donio rješenje 19. listopada 2021., poslovni broj Kov-687/21 i K-629/21, kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj Kov-DO-725/2021 od 19. kolovoza 2021. protiv okrivljenika ĐM, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona KZ/11. Smatra da je postavljeni video nadzor nužan radi zaštite njene osobne imovine i njezine obitelji, te da tuženik nije dokazao da suvlasnici predmetne nekretnine nisu dali suglasnost, budući da takvo saznanje crpi isključivo iz jednostrane izjave zainteresirane osobe kao podnositeljice zahtjeva. Ističe da su ona i njezin suprug ĆM naručili postavljanje video nadzornog sustava radi zaštite imovine i osoba, a video nadzorni sustav da je postavila za to ovlaštena pravna osoba Plane-Tehnika d.o.o. i da su navedene kamere postavljene upravo na srednjoj etaži obiteljske kuće u kojoj boravi s suprugom i to u nazočnosti i u znanju svih članova obitelji i ukućana, od kojih nitko nije prigovorio postavljanju video nadzora. Smatra da je povrijeđeno načelo materijalne istine, da joj nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, kao i da rješenje tuženika nije obrazloženo u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je sud neosnovano odbio provesti dokazne prijedloge jer je predložila svoje saslušanje, saslušanje svjedoka te provođenje očevida na licu mjesta, te se poziva i na odredbe Zakona o parničnom postupku. Smatra da nije pravilno odmjeren trošak zainteresiranoj osobi, jer radnje poduzete po opunomoćenici u vidu zastupanja zainteresirane osobe (podnošenje odgovora na tužbu i pristup na ročište) nisu radnje koje su neophodno poduzete, te se ne radi o opravdanim troškovima. Predlaže Sudu da preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je u postupku utvrđeno da zainteresirana osoba UM ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] te nije sporno kako se predmetnim video nadzornim sustavom obrađuju između ostalog i njezini osobni podaci, iz kojih razloga se ista ima smatrati ispitanikom, sukladno odredbi članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka. Navodi da je video nadzorni sustav uspostavljen bez suglasnosti suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, čime je postupljeno protivno članku 31. stavku 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Smatra da u predmetnom postupku ne bi bila donesena drugačija odluka i da je sud prihvatio dokazne prijedloge, jer je prilikom očevida na licu mjesta, koji je proveden u upravnom postupku, tužiteljica navela da nikada nije zatražena suglasnost suvlasnika. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je zainteresirana osoba UM zatražila od tuženika da utvrdi povredu prava na zaštitu osobnih podataka, jer je smatrala da joj je to pravo povrijeđeno postavljanjem videonadzornog sustava od tužiteljice na obiteljskoj kući na adresi [adresa], koja je u suvlasništvu IM i ŠM, a bez njihove suglasnosti kao suvlasnika predmetne nekretnine
8. U postupku je utvrđeno da su tužiteljica i njezin suprug (LM i ĆM) na stambenom objektu na adresi [adresa], u suvlasništvu IM i ŠM, na vanjskoj strani pročelja u visini gornjeg ruba središnje etaže koju koriste, putem ovlaštenog društva Plane-Tehnika d.o.o., postavili video nadzorni sustav, a da pritom nisu imali zakonsku osnovu za postavljanje istog propisanu odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (“Narodne novine”, broj: 42/18. - dalje: Zakon) prema kojoj je za uspostavu videonadzora u stambeno, odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost 2/3 suvlasničkih dijelova.
9. Budući da navedena zakonska pretpostavka nije zadovoljena, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka zainteresirane osobe. Pritom, treba reći da tužiteljica i njezin suprug nisu upisani kao suvlasnici nekretnine na kojoj je postavljen videonadzor, jer kuća nije etažirana, te da je prilikom obavljenog očevida na licu mjesta (zapisnik od 8. veljače 2024.), tužiteljica izjavila da nije zatražena pisana suglasnost suvlasnika.
10. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je zainteresirana osoba ovlaštena osoba za pokretanje postupka prema članku 34. stavku 1. Zakona, kojim se osigurava provedba Uredbe EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te stavljanju izvan snage Direktive 94/46/EZ (Službeni list Europske unije L 119), a koji članak propisuje da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Iz navedenog proizlazi da preduvjet za podnošenje zahtjeva nije vlasništvo nad nekretninom nad kojom je uspostavljen video nadzorni sustav, već da obrada osobnih podataka koji se odnose na njega krši tu uredbu. Ujedno, u odnosu na ostale navode koje je tužiteljica iznosila tijekom spora, a koje ponavlja u žalbi, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo argumentirane i dostatne razloge za ocjenu istih neosnovanima, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
11. Prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice i nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.
12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je tužiteljica izgubila spor, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška, te naloženo da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak spora na temelju istog članka ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u sveukupnom iznosu od 2.500,00 eura (za dani odgovor na tužbu koji je dostavljen na poziv suda za sudjelovanjem u sporu na temelju rješenja, poslovni broj: UsI- 791/2024-4 od 2. srpnja 2024., te zastupanje na ročištu od 5. rujna 2024.). S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, te je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
