REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-517/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FANOS d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 48, OIB: 68945711747, zastupanog po punomoćnici Sandri Folnegović Skačej, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gjanković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika LUKOIL Croatia d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 84740716328, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupecu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1597/2019 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. i II. izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

II. O troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1597/2019 od 17. svibnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) istaknuo da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), potom pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 18. Ustava i čl. 13. Konvencije, pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, te pravo na jednaki pravni položaj na tržištu svim poduzetnicima zajamčeno čl. 49. Ustava.

3. Tužitelj je ujedno u pravovremeno podnesenoj dopuni prijedloga za dopuštenje revizije naznačio više pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„Može li se utvrđenje određene sporne činjenice od strane vještaka zanemariti zato što je vještak naveo da je istu utvrdio s vjerojatnošću ili velikom vjerojatnošću, a ne sa stupnjem izvjesnosti koji nadilazi vjerojatnost?

Ima li sud ovlaštenja utvrđivati da je prijevremeni raskid ugovora dopušten iz razloga koji nije propisan niti Zakonom o obveznim odnosima, niti odredbama konkretnog ugovora između stranaka?“.

4. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbiti, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, te u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 532.767,07 EUR na ime naknade za usluge pružene na temelju Ugovora o održavanju informatičke opreme na Lukoil prodajnim mjestima broj 01/12/15, koji su tužitelj i tuženik sklopili 2. studenog 2015.

7. Sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući kako je navedeni ugovor između stranaka u spornom razdoblju bio na snazi, te da izjava o raskidu ugovora koju je tuženik tužitelju uputio 10. svibnja 2016. nije imala pravni učinak, dok je tužitelj ujedno u utuženom razdoblju ispunjavao ugovorom preuzete obveze.

8. Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku, uz obrazloženje kako jedna ugovorna strana ne može jednostranom voljom prisiliti drugu stranu da ostane u ugovornom odnosu, da okolnost kako veći dio utuženih računa nije knjigovodstveno zaveden upućuje na njihovu fiktivnost, te da nalaz i mišljenje vještaka ne predstavlja oslonac za meritornu odluku sa dostatnim stupnjem izvjesnosti u odnosu na okolnost je li tužitelj izvršavao svoje ugovorne obveze prema tuženiku.

9. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe kako se dio utuženih računa odnosi na razdoblje kada ugovorni odnos između stranaka nesporno nije bio raskinut, da je tuženik po jednom od utuženih računa iskoristio pravo na odbitak pretporeza, da je između stranaka nesporno kako je i nakon tuženikove izjave o raskidu ugovora isti ugovor ostao na snazi za obavljanje usluga tužitelja u odnosu na BP Jurovski Brod, te da u tijeku postupka niti jedna od stranaka nije ukazivala na fiktivnost utuženih računa.

10. Imajući u vidu iznesena utvrđenja i pravni pristup drugostupanjskog suda, ocijenjeno je kako je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer pobijana odluka nema dostatnih i relevantnih razloga u odnosu na okolnosti na koje je tužitelj ukazao u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao ni u odnosu na primjenu materijalnog prava u pogledu prava tuženika kao ugovorne strane na raskid predmetnog ugovora.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP valjalo je riješiti kao u toč. I. izreke, dok se u svezi pravnih pitanja i ostalih povreda temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.

12. O troškovima nastalim povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci (toč. II. izreke).

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić