98. Povrv-1382/21

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROTEHNIKA PAVIĆ d.o.o., Zagreb, Vrapčanska putina 9, OIB 91975472524, zastupana po punomoćnici Koraljki Tomašić, odvjetnici u Zagrebu, Bulićeva 6, protiv tuženika LANIŠTE REAL ESTATE d.o.o., Zagreb, Plehanov put 21, OIB 77623167551, zastupano po punomoćniku Borisu Trgovcu, odvjetniku Odvjetničkom društvu Trgovec & Valenčak, u Zagrebu, Savska Opatovina 36, radi isplate iznosa od 36.729,71 €, zaključio je glavnu i javnu raspravu 28. svibnja 2025., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ŠR, zamjenice punomoćnice tužitelja Jasne Matičević, odvjetnice i u nazočnosti zastupnika po zakonu tuženika HR i punomoćnika tuženika Borisa Trgovca, odvjetnika, donio i objavio 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43a, od 26. travnja 2021., poslovni broj: Ovrv-611/21, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 36.463,31 €, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.834,23 € od 01.04.2020.g.,

- 32.467,03 € od 31.10.2020.g.

- 672,90 € od 22.10.2020.g.,

- 1.489,15 € od 22.10.2020.g.

do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju ovršne troškove u iznosu od 1.238,86 € sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31.

Stranica 1 od 19

prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 15.240,98 €.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.501,25 €.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43a, od 26. travnja 2021., poslovni broj: Ovrv- 611/21, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 266,39 € sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2020., do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te se u utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a, izdao je u povodu tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-611/21 od 26. travnja 2021.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući da nije razvidno o kojoj vrsti posla se radi te da tužitelj nije dokazao postojanje ni visinu svoje tražbine. Također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, promašene pasivne legitimacije tuženika, te prigovor zastare i ispunjenja navodnog potraživanja tužitelja.

Stranica 2 od 19

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-1382/21-4 od 15. rujna 2021., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je činjenično obrazložio svoj zahtjev navodeći da je tužitelj s ranijim osnivačem i direktorom tuženika g. SR, koji je u poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom PL Super d.o.o. Zagreb (sada PL Grupa d.o.o. Zagreb) želio angažirati tužitelja radi izvođenja elektroinstalacijskih radova na 7 stambenih objekata na lokaciji u Zagrebu, Put Loparica, a sve prema elektrotehničkim projektima izrađenima za te objekte po Vukušić projekti d.o.o. Velika Gorica. Međutim, navedenu gradnju je u konačnici kao investitor preuzeo i poduzeo tuženik, te da se konačno sklopljeni dogovor i usmeni ugovor stranaka odnosio isključivo na 4 (četiri) stambena objekta na predmetnoj lokaciji za razmjerno ugovoreni ukupni iznos od 877.000,00 kn, i to: - Stambenu zgradu «C» na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Put Loparice 6, - Stambenu zgradu «D», na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Put Loparice 4a, - Stambenu zgradu «E», na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Put Loparice 4, - Stambenu zgradu «F», na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Put Loparice 2a, a sve prema izvedbenim Elektrotehničkim projektima jake i slabe struje i sustava za zaštitu od djelovanja munje na građevine oznaka: TD: 57/17-C, 57/17-D, 57/17-E, 57/17-F, sačinjenima po Vukušić projekti d.o.o. Velika Gorica, dana 02.10.2018.g. Navodi da je sukladno ugovoru, tužitelj započeo s radovima u veljači 2020.g., iste izvršavao u skladu s ugovorom i u koordinaciji s tuženikom i ostalim sudionicima u gradnji, posebice s nadzornim inženjerom za elektro radove g. DR, dovršio radove potrebne za tehnički pregled, te pripremio i predao HEP-u svu potrebnu dokumentaciju za elektrotehnički pregled i priključenje objekata na elektroenergetsku mrežu a što je potvrđeno dopisom HEP-a od 14.07.2020.g., kojim je tuženik ujedno pozvan na uplatu sukladno ponudama o priključenju. Ističe da je tužitelj potom nastavio sa završnim radovima do kraja rujna 2020.g. kada mu je od strane tuženika zabranjen i onemogućen pristup na gradilište, nakon čega je tuženiku izdao obračunsku situaciju koja mu nije plaćena sve do danas. Ukazuje da je tužitelj tuženiku izdao četiri računa i to račune 10/P1/1 na iznos od 498.820,00 kn i 39/P1/1 na iznos od 246.630,00 kn, odnosno ukupno iznos od 745.450,00 kn, za inicijalno ugovorene radove i u cijelosti izvedene i obračunate radove, od kojeg mu je tuženik podmirio samo iznos od 485.000,00 kn, te račune 43/P1/1 na iznos od 35.070,00 kn i 49/P1/1 na iznos od 11.220,00 kn za odobrene vantroškovničke radove, odnosno ukupno iznos od 46.290,00 kn, od kojeg mu je tuženik podmirio samo iznos od 30.000,00 kn. Ukazuje da tuženik nije prigovorio računima niti je imao primjedbi na izvedene radove.

5. U nastavku postupka tuženik je naveo da ne postoji pisani ugovor između tužitelja i tuženika, kojim bi isti detaljno regulirali svoje odnose, budući da je tužitelj odbijao potpisati isti, usprkos traženjima zastupnika po zakonu tuženika ali da postoji usmeni sporazum između tužitelja i tuženika, a što ujedno predstavlja valjani dogovor/ugovor između parničnih strana. Nadalje je naveo da je tužitelj trebao izvesti elektro-instalaterske radove na lokaciji Zagreb, Puta Lopatica (dalje: „Lokacija“), i to radove tzv. jake i slabe struje, na ukupno 7 (sedam) stambenih zgrada, a što uključuje i sve grube radove provođenja struje i strujnih kablova na svih 7 zgrada, spajanja strujnih krugova, spajanja krugova na vanjski izvor napona, kao i svu montažu svih dogovorenih dijelova, te ugradnju opreme – portafona isl. i

Stranica 3 od 19

to po sistemu ključ u ruke. Za tako ugovorene radove tuženik i tužitelj dogovorili su ukupnu cijenu od HRK 1.425.000,00, a što predstavlja iznos od HRK 203.571,00 po zgradi. Parnične strane dogovorile su plaćanje ukupnog iznosa po principu 65%- 35% gdje se 65% od ukupnog iznosa otpada na plaćanje svih grubih radova, a 35% otpada na fine i završne radove instalacija. Rok dovršetka svih radova bio je predviđen za prosinac 2020 za grube radove te ožujak 2021 za fine radove. Tuženik ističe da tužitelj nije izveo dogovorene radove, kako u ugovorenim rokovima, tako niti u ugovorenom opsegu te da radove koje je tužitelj i izveo, su izvedeni izvan svih pravila struke i to na način koji evidentno ugrožava život i zdravlje ljudi, te umanjuje tržišnu vrijednost nekretnina u vlasništvu tuženika na predmetnoj Lokaciji. Isto tako, tuženik ističe kako je tužitelj samovoljno i bez ikakvog razloga napustio gradilište navodeći pri tome kako je:“…dao prenisku cijenu za radove, te da se njemu ne isplati raditi za tuženika na lokaciji…te da ide dalje raditi u Šibenik….“. Uslijed navedenog, tuženik je bio primoran angažirati drugog izvođača radova, konkretno društvo Pametni popravci d.o.o. Novi izvođač radova je učio razne nedostatke na radovima izvedenim od strane tužitelja te je o istima odmah obavijestio z.z. tuženika (koji je pak isto komunicirao sa tuženikom). Navodi da je tuženik potrošio više od HRK 400.000,00 na otklanjanja nedostatka i dovršetak svih ugovorenih radova koje je tužitelj samoinicijativno i bez ikakvog razloga odbio izvesti. Nadalje je naveo da potvrde o uporabljivosti izvedene električne instalacije datirane 10.07.2020., osim pečata tužitelja i (vjerojatno) potpisa zz tužitelja ne sadrže i ovjeru – investitora i/ili HEP-a. Predmetne potvrde ne dokazuju da je tužitelj izvršio radove u skladu s projektom, građevinskom dozvolom i dogovorom s tuženikom, već da onaj manji dio radova i materijala koje je izveo i ugradio ima ograničenu funkcionalnost. Ističe da tužitelj nije dostavio projekt izvedenog stanja koji bi bio ovjerene od strane nadzornog inženjera i koji bi potvrdio kakvoću radova i količinu ugrađenog materijala. Tuženik ukazuje da je tužitelj radove koje je izveo, izvršio loše i mimo pravila struke, a o čemu je pravovremeno obavješten od strane zz tuženika, HR te da nije došlo do prekluzije prava na isticanje predmetnih nedostataka. Nadalje ukazuje da ponuda br. 73/2019 koju je dostavio tužitelj ne sadrži prihvat ponude od strane tuženika i da stoga ista nema dokaznu snagu. Zaključno je u odnosu na račune naveo da se u odnosu na račune br. 49/P1/1, 44/P1/1 i 43/P1/1 nije moguće utvrditi na što se odnose vantroškovnički radovi niti njihova vrijednost te u odnosu na račun br. 39/P1/1 i 10/P1/1 da privremena situacija nije ovjerena od strane nadzornog inženjera niti od strane tuženika i da tuženik nije izdao dokaznicu izvedenog stanja niti je nadzorni inženjer potvrdio izvedene radove već samo deklaratorno navodi izvršenje prema ponudi. Tuženik navodi i da je platio tužitelju iznos od 534.115,00 kn bez da je tužitelj dostavio i jedan relevantan dokaz o kvaliteti izvršenih radova i ugrađenim količinama materijala.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: račun od 8. listopada 2020. (list 30. spisa), račun od 8. lipnja 2020. (list 31. spisa), račun od 15. srpnja 2021. (list 32. spisa), račun br. 10/p1/1 od 31. ožujka 2020. (list 34. spisa), račun br. 39/P1/1 od 30. rujna 2020. (list 35. spisa), račun br. 43/P1/1 (list br. 36. spisa), račun br. 44/P1/1 (list 38. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 58. - 66. spisa), zapisnik od 11. ožujka 2020. (list 70. - 72. spisa), potvrda o uporabljivosti izvedene električne instalacije (list 111. spisa), izjava o završnom pregledu i ispitivanju električne instalacije (list 112. spisa).

Stranica 4 od 19

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 36.463,31 € (274.732,82 kuna) temeljem četiri računa i to br. 10/P1/1, 39/P1/1, 43/P1/1 i 49/P1/1 za radove pobliže navedene u utuženim računima.

9. Pri tome se ukazuje da je račun br. 10/P1/1 izdan na iznos od 498.820,00 kn i da je djelomično podmiren u iznosu od 485.000,00 kn pa po njemu tužitelj potražuje preostali iznos od 13.820,00 kn, zatim račun br. 39/P1/1 je izdan na ukupan iznos od 246.630,00 kn i po njemu tužitelj potražuje iznos od 244.622,82 kn (nakon djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 2.007,18 kn), zatim račun br. 43/P1/1 koji je izdan na iznos od 35.070,00 kn i isti je djelomično podmiren za iznos od 30.000,00 kn i temeljem njega tužitelj potražuje preostali iznos od 5.070,00 kn i račun br. 49/P1/1 koji je izdan na iznos od 11.220,00 kn i po njemu tužitelj potražuje upravo taj iznos.

10. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o djelu, te je sud i motrio prijeporni poslovni i pravni odnos kroz odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, –dalje ZOO) koje uređuju ugovor o djelu.

11. Člankom 590. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Prvenstveno se ukazuje da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu ali je sporno kakav dogovor su stranke postigle vezano uz radove na predmetnim zgradama, zatim je sporno je li tužitelj izveo utužene radove, sporna je visina tužbenog zahtjeva, te je sporno je su li postojali nedostaci u izvedenim radovima, je li tuženik pravodobno prigovorio istima i je li dao tužitelju primjeren rok za otklanjanje eventualnih nedostataka.

13. Na okolnost ugovaranja utuženih radova, izvođenja utuženih radova te nedostataka u izvedenim radovima i prigovora tuženika na izvedene radove te poziva tužitelju da otkloni nedostatke sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i to zz tužitelja ŠR i zz tuženika HR te saslušanje svjedoka DR dok je na okolnost utvrđenja je li tužitelj izveo utužene radove te na okolnost vrijednosti izvedenih radova po utuženim računima sud izveo dokaz građevinskim vještačenjem.

14. Zastupnik po zakonu tužitelja ŠR je u svom iskazu naveo da je osobno sa zz tuženikom HR oko Božića 2019. dogovorio izvođenje radova sa rokom lipanj 2020., te da je s radovima počeo negdje u veljači 2020. i da je suglasno u travnju 2020. dogovoreno da će se izvoditi 4 objekta umjesto prvotno dogovorenih 7, te je dogovoren novi rok završetka radova za rujan 2020. Naveo je da su u

Stranica 5 od 19

utuženim računima obračunati samo radovi koji su izvedeni, budući da tužitelj nije izveo sve dogovorene radove jer je u siječnju 2021. tužitelj onemogućen od strane tuženika u završetku ugovorenih radova te da tuženik nikada nije prigovorio izvedenim radovima, već je po njegovom saznanju angažirao treću osobu koja je izvodila preostale radove. U odnosu na vantroškovničke radove je naveo da je od strane HR bilo rečeno da navedeni radovi neće biti plaćeni dok ih ne pregleda nadzorni inženjer DR, te da je navedene radove DR i pregledao i potvrdio da su izvedeni ali da koliko je njemu poznato ni DR nije imao odluku o imenovanju nadzornim inženjerom na navedenim objektima. Nadalje je naveo da je točno da je ugovorena cijena za sporna 4 objekta bila 876.000,00 kn ali da su utuženim računima fakturirani samo izvedeni radovi sukladno Ugovoru te vantroškovnički radovi pa se tako račun broj 10/P1/1 na iznos od 498.820,00 kn kao i račun na iznos od 246.630,00 kn odnosi na radove izvedene sukladno Ugovoru, dok se računi 43/P1/1 na iznos od 35.070,00 kn te račun br. 44/P1/1 na iznos od 19.115,00 kn i račun br. 49/P/1 na iznos od 11.220,00 kn odnose na vantroškovničke radove te da je do utuženog iznosa došao na način da su obračunati samo izvedeni radovi a kako je to navedeno u dokumentu na listu 195-228 spisa gdje je za svaku stavku u koloni F.G odnosno faktor gotovosti navedeno u kojem stupnju odnosno obujmu je svaki ugovoreni rad izveden te da je nadzorni inženjer DR potvrdio da su radovi iz dokumenta na listu 195- 228 spisa doista i izvedeni slijedom čega je te radove i fakturirao, te da je HR osobno rekao da će radovi biti plaćeni kada DR potvrdi da su izvedeni.

15. Zastupnik po zakonu tuženika HR je u svom iskazu u bitnome naveo da je pred Božić 2019. bio samo razgovor sa tužiteljem kao i sa ostalim ponuđačima i da je tek u veljači 2020. postignut dogovor za 7 zgrada u iznosu od 1.425.000,00 kn te da su potom dogovorili da se radovi izvode samo na 4 objekta a da se na preostala 3 izvode samo radovi koji su potrebni kako bi drugi izvođači mogli izvoditi svoje radove. Naveo je da ne može trenutno reći jesu li radovi koje tužitelj navodi kao vantroškovničke svi radovi koje je izveo sukladno tom dogovoru ili se dio radova odnosi na radove izvedene po zahtjevu kupaca pojedinih stanova. Naveo je da je zbog korone i općeg stanja dogovoren novi rok dovršetka radova za rujan 2020. te da je dogovoreno da se radovi fakturiraju na način da 65% iznose grubi radovi a 35% fini radovi uključujući i opremu. U rujnu 2020. tužitelj je pristupio i rekao da odustaje od izvođenja radova na preostale tri zgrade jer ima ugovoren posao u Šibeniku i jer mu je ugovorena cijena preniska te je i napustio gradilište. Naveo je da je bio primoran angažirati novog izvođača koji je otkrio nedostatke u izvedenim radovima tužitelja kao npr. manji broj strujnih krugova, te da je tada pod pritiskom predaje stanova krajnjim kupcima zatražio od novog izvođača da on odmah otkloni nedostatke bez da je pozvao tužitelja. Naveo je da je tražio tužitelja da se dogovore na način da se utvrdi točno koje radove je izveo i u kojoj vrijednosti a sve imajući u vidu da nisu izvedeni svi ugovoreni radovi i da su radovi imali nedostataka. Također je naveo da je nakon svega održao dva sastanka sa zz tužiteljem te da ga nije pozivao da dovrši radove niti da otkloni nedostatke budući da je jasno dao do znanja da nema namjeru dovršiti ugovorene radove, te je stoga pokušao na navedenim sastancima dogovoriti konačan obračun kako bi utvrdili što je izvedeno i u kojoj vrijednosti. Nadalje je iskazao da je DR trebao raditi kao nadzorni inženjer i da je radio ali da nije radio u obujmu kako je trebao pa su stoga sve

Stranica 6 od 19

dogovarali on i zz tužitelja. Iskazao je da se zz tužitelja osobno našao sa novim izvođačem i uveo ga u posao kako bi on mogao dovršiti predmetne radove.

16. Svjedok DR u svom iskazu je naveo da je vezano uz predmetni poslovni odnos bio angažiran kao nadzorni inženjer za elektrotehničke radove, i to od strane investitora odnosno ovdje tuženika, te da je njegov angažman počeo nakon što je poslao pisanu ponudu tuženiku koju ponudu je tuženik usmeno prihvatio. Naveo je da predmetno gradilište nije pratila nikakva formalno dokumentacija ali da je on defakto obavljao nadzor vezano uz elektrotehničke radove na način da je utvrđivao jesu li radovi izvedeni te jesu li ispravno izveden. Naveo je da je on izradio projektnu dokumentaciju za elektrotehničke radove na objektima tuženika, i to na način da je već postojeća dokumentacija dorađena i usklađena sa tadašnjim stanjem, te je na temelju tako dorađene projektne dokumentacije izrađen i troškovnik a koji je korišten za prikupljanje ponuda. Nakon što mu je predočena dokumentacija na listu 195-232 spisa, naveo je da se na prvi pogled, radi o upravo troškovnicima koji su izrađeni na temelju projektne dokumentacija i koji su korišteni za prikupljanje ponuda, pri čemu navodi da ne može ovako utvrditi jesu li tu navedene upravo sve stavke iz predmetnog troškovnika. Nadalje je na pitanje je li tužitelj izveo radova sukladno shemama s lista 73-80 spisa odgovorio da se radilo o vantroškovničkim radovima koji nisu bili obuhvaćeni troškovnikom i da trenutno zbog proteka vremena ne može odgovoriti jesu li ti radovi bili izvedeni ili ne. Također je naveo da je traženo odobrenje za izvođenje navedenih radova po shemama s lista 73-80 spisa ali da on ne zna tko je i jeli itko odobrio izvođenje tih radova, ali da je on kao nadzorni inženjer tražio da se ti radovi izvedu jer ih je trebalo izvesti. Nadalje je naveo da on ne zna na koji način je prestao poslovni odnosno između tužitelja i tuženika te da je po prestanku poziva gosp. ŠR i on prestao dolaziti na gradilište, te da je to bilo kad su radovi na objektima bili u visokoj fazi gotovosti.

17. Vještak Mirjana Padovan je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj izveo sve radove po utuženim računima i da vrijednost tako izvedenih radova koji nisu plaćeni iznosi 274.732,82 kn te je navela da je u 2. privremenoj situaciji učinjena greška tako da istu treba umanjiti za iznos od 2.007,18 kn. Nadalje je navela da je usmeno s investitorom dogovorena ukupna cijena od 1.425.000,00 kn za 7 zgrada tj. 203.571,00 kn po zgradi, te da je u veljači 2020. postignut konačan dogovor na samo 4 stambena objekta (C, D, E i F) za iznos od 877.000,00 kn prema elektrotehničkim projektima oznaka TD 57/17-C, 57/17-D, 57/17-E i 57/17-F izrađenim po Vukušić projekti od 02.10.2018. Navela je da je tužitelj pristupio izvođenju radova u 02/2020 i da je tužitelj mailom od 27.03.2020., poslao SR, UR i ČR novi prijedlog Ugovora br. 01/2020 o izvođenju elektroinstalacijskih radova te je u odnosu na raniji ugovor, promijenjen naziv investitora na Lanište Real Estate d.o.o. te je ugovor ograničen na samo 4 zgrade, a ugovorena cijena iznosi 877.000,00 kn + PDV. Dana 18.03.2020. koordinator MR (predstavnik investitora) poslao je svim sudionicima u gradnji mail u kojem je navedeno kako se, zbog korona virusa, od 18.03.2020. odgađaju sve koordinacije, a problematiku na gradilištu rješavat će svaki izvođač posebno u dogovoru s koordinatorom te da je tužitelj nastavio sa završnim radovima do kraja 12/2020. da bi potom u siječnju 2021. tužitelj prestao raditi na gradilištu i izdao obračunsku situaciju. Navela je da nadzorni inženjer nije zaprimio nikakve primjedbe nad izvođenjem radova tužitelja od strane tuženika. Vještak je također naveo da sam uviđaj na terenu ne bi utjecao na mišljenje budući uviđajem ne bilo

Stranica 7 od 19

bilo moguće točno utvrditi što je koji izvođač radio na zgradama C, D, E i F. Nadalje je navela da je nakon preuzimanja spisa, i tužitelju i tuženiku uputila zahtjev za dostavom dodatne dokumentacije radi utvrđivanja što točnijeg stanja vezano uz izvođenje niskonaponske instalacije na predmetnim objektima ali da tuženik nije dostavio ništa već je telefonskom razgovoru izjavio kako se radi o zgradama kupljenim na javnoj dražbi, kako se radi o legaliziranim objektima za koje ne postoje građevinske dozvole i projekti, kako je izvođač/tužitelj naprasno napustio gradilište, kako nije izvršena primopredaja između tužitelja i novog izvođača. U odnosu na te navode je navela da navodi o nepostojanju građevinskih dozvola nisu istiniti budući su građevinske dozvole izdane 2007. godine za investitora Stella gradnja d.o.o., a 2020. izmijenjene na način da je investitor postao Lanište real estate d.o.o. Dio građevinskih dozvola su i glavni elektrotehnički projekti pa tvrdnja da projekti ne postoje također nije točna. Navela je da građevinska knjiga u konkretnom slučaju nije vođena. Navela je da količine ugrađenog materijala predstavlja ponuda br. 73/2019 – 2. obračunata situacija u kojoj su faktorom gotovosti izražene količine u odnosu na ugovorene te je navela da ponude koje prethode izdanim računima točno opisuju o kojim materijalima i radovima se radi pa je jasno na koje radove se računi odnose. Navodi da obračunom 2. situacije tužitelj točno navodi koje sve radove nije dovršio i koju opremu nije ugradio. Oprema i radovi koji nisu dovršeni i ugrađeni nisu niti obračunati. Također je ukazala da Investitor tvrdi da je novi izvođač Pametni popravci d.o.o. angažiran za dovršetak radova i otklanjanje nedostataka na 4 zgrade te za radove na preostale 3 zgrade, da je novog izvođača u posao uveo tužitelj te da je za taj posao Pametnim popravcima d.o.o. platio ukupno oko 1.000.000,00 kn od čega više od 400.000,00 kn za one radove koje je trebao odraditi i nedostatke otkloniti tužitelj. Kad bi to bilo točno, izvođenje radova po svakoj od preostale 3 zgrade bilo bi ispod 200.000,00 kn, što nije realno za 2021. godinu. Jednako tako je navela da po njenom mišljenju, upravo izjavom da su stanovi priključeni u 12/2020, do kada je radio tužitelj, tuženik pobija sve svoje izjave o nedovršenosti i neispravnosti instalacije. Ako je priključak stanova izveden u 12/2020, tada je instalacija stanova bila gotova i to od strane tužitelja, a njena ispravnost dokazana je ispitivanjem.

18. Tužitelj je podneskom od 29. prosinca 2023. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje te je uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 36.463,31 € (274.732,82 kuna) sukladno nalazu i mišljenju vještaka kojom procesnom dispozicijom je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 266,40 € (2.007,18 kn)

19. Budući se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je ovaj sud sukladno odredbi čl. 193. ZPP-a, odlučio kao u izreci rješenja.

20. Tuženik je s druge strane prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak u svojem Nalazu polazi od ponude broj 73/2019 od koja se odnosi na instalacije jake i slabe struje te sustava za zaštitu od djelovanja munje na građevinama na jednoj stambeno-poslovnoj (na ponudi stoji zgrada A) kao referentnoj ponudi za izvođenje radova, a što je krajnje pogrešno te da je ista odbačena od strane tuženika i da je konačno ugovorena cijena za navedenu zgradu A bila 164.422,50 kn. Tuženik u tom podnesku navodi da je sporazum stranaka izražen kroz matematički princip izgledao da su za zgradu A i G obje sa 6 funkcionalnih jedinica ugovorili iznos od 164.422,50 kn za svaku od zgrada te za zgrade B, C, D, E, i F, svaka s 8 funkcionalnih jedinica, cijenu od 219.231,00 kn po pojedinoj zgradi. Tuženik se poziva na ugovor br.

Stranica 8 od 19

01/2020 kojim su bili definirani radovi na svih 7 zgrada te ukazuje da članak 4. i 7. tog ugovora. Navodi da je ukupna vrijednost navedenih radova iznosila HRK 876.924,00 odnosno HRK 877.000,00. Po obostranom završetku radova, stranke su se usuglasile da će se zamijenit pozicije izvođača te će se potom izvesti elektro- radovi i na objektima A, B i G. Sukladno članku 3. ugovora, prva skupina objekata, tj. C, D, E i F parcijalno će se obračunavati do iznosa od 877.000,00 kn, a objekti A, G i B, do iznosa od 548.000,00 kn, a što sveukupno iznosi HRK 1.425.000,00. Nadalje ukazuje da se u prvoj elektroničkoj poruci od 13:14 sati, koju je tužitelj izostavio poslati vještaku na uvid, tužitelj jasno poziva na ugovor poslan 17. siječnja 2020. koji obuhvaća 7 zgrada za ukupnu cijenu od HRK 1.425.000,00. S druge strane, ZZ tužitelja 16 minuta kasnije šalje drugu e-poruku, u kojoj jednostrano mijenja dogovorene uvjete i smanjuje obujam prethodno dogovorenog posla na 4 zgrade. Stoga tuženik navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o dogovoru stranka, već o jednostranom činu tužitelja. Iz svega iznesenog jasno je da u prvoj e- poruci tuženik objašnjava da je njegov ugovor kvalitetnije koncipiran te da je on pod zaštitom tog ugovora (ugovora o 7 zgrada s ugovorenom cijenom od 1.452.000,00) obavio radove u 60%, dok je na preostalim zgradama izveo nužne radove.

21. U podnesku od 3. ožujka 2025. vještakinja je navela da osim ponude br. 73/19 ne postoji drugi troškovnik i da su drugi radovi izvedeni preko VTR za što su izdani računi te je navela da u spisu ne prileži isprava iz koje bi proizlazilo da je tuženik nadzornom inženjeru uputio 2. privremenu situaciju na ovjeru ali da niti račun po 1. privremenoj situaciji koji je skoro u potpunosti plaćen, također nije ovjerio nadzorni inženjer. Nadalje je navela da ponudom nije bila obuhvaćena demontaža i zbrinjavanje uništenih etažnih mjernih razdjelnika niti izmještanje EMO ormara s projektom utvrđene pozicije te da radovi vezani uz izmještanje ormara nisu obuhvaćeni troškovnikom i predstavljaju VTR te je navela da su VTR za izmještanje ormara i svjetiljke za četiri zgrade iskazani u računu br. 43/P1/1 i to 30.000,00 za izmicanje ormara i 5.070,00 kn za svjetiljke, dok je dio računa koji se odnosi na izmicanje ormara zajedno s računom br. 44/P1/1 za VTR zgrada A, B i G tuženik platio 8. listopada 2020.

22. Sudski vještak Mirjana Padovan je na ročištu održanom 8. ožujka 2024. usmeno iznijela nalaz i mišljenje te je navela da u odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 17. siječnja 2024. da je vještak odgovore na navedena pitanja dao već u nalazu i mišljenju te se dodatno očitovala na način da je navela da je nadzorni inženjer na ročištu održanom 23. veljače 2023. naveo da je projekt izrađen na temelju postojećeg projekta, te da je na temelju njega izrađen tipski troškovnik temeljem kojeg je potom i napravljena ponuda br. 73/2019, te da na navedenom troškovniku doista stoji da se odnosi na zgradu A ali da je očito da se odnosi i na zgrade C,D,E,F, budući da je očito omaškom ostalo oznaka samo zgrade A. Nadalje navodi vezano uz prigovore tuženika na stranici 2 podneska vezano uz prikaz cijena po pojedinoj zgradi, da izvođenje radova na zgradi A nije predmet ovoga spora i da vrijednosti radova za predmetne zgrade C, D, E , F, odgovaraju dostavljenoj tablici tuženika, pa je temeljem ove tablice vrijednost ugovorenih radova po drugom ugovoru 877,000,00 kn. Nadalje, vezano uz valjanost ugovora navodi da su se stranke usuglasile da je prvo dostavljen ugovor koji se odnosi na 7 zgrada i vrijednost je 1.425.000,00 kn a drugi ugovor se odnosi na novog investitora za radove na 4 zgrade i iznosi od 887.000,00 kn, dakle ugovori nisu nikad potpisani ali je nakon dostave drugog ugovora plaćen dio ispostavljenih računa. Budući da ugovor nije

Stranica 9 od 19

vraćen, a da je značajan iznos od gotovo 500,000.00 kn plaćen može se zaključiti da je dogovor postignut. Nadalje, na stranici 3 podneska, tuženik navodi opće uvjete ugovaranja na koje se tuženik poziva na str. 3 podneska nije utvrdila da se nalaze ni u izvedbenom projektu niti u pratećem troškovniku. Izvedeni projekt nije klasični projekt već sa samo sastoji od tlocrta prizemlja, i I ii kata i potkrovlja u koji su unijete izmjene i dopune koje je potrebno izvesti. U odnosu na navode sa str. 3 zadnji pasus vještak navodi da su navodi iz tog pasusa u suprotnosti s navodima zz tuženika koje je iznio na ročištu 13. srpnja 2022. odnosno da u ovom podnesku navodi da su bili ugovoreni radovi za svih 7 zgrada u punom opsegu dok je na predmetnom ročištu iskazao da će radovi u punom opsegu biti izvedeni na četiri zgrade a na preostale tri samo radovi koji su nužni da bi drugi izvođači mogli izvoditi svoje radove. U odnosu na e-mail poruke na stranici 4 podneska, vještak navodi da iz e-mail poruke od 27.3.2020. koja je navedena na predmetnoj stranici. također proizlazi da se radilo o dogovoru za 4 zgrade u punom opsegu posla a da je na 3 zgrade izvršen maji dio radova te da se za preostale radove na tri zgrade tek treba sklopiti dogovor. Nadalje je navela da je da je točno da je vještak izračun vrijednosti radova po utuženim računima utvrdio polazeći od ponude br. 73/19 a prema kojoj je vrijednost radova 270.189,50 kn, a ne polazeći od cijene od 219.231,00 kn za koju tuženik tvrdi a je dogovorena vrijednost radova po pojedinoj zgradi oznake C D E F. te da je vrijednost navedenih utuženih radova koje je utvrdila u nalazu i mišljenju u iznosu od 274.732,82 kn predstavlja tržišnu vrijednost izvedenih radova. Navela je da je vrijednost izvedenih radova utvrđena na temelju dostavljene projektne, izvedbene i gradilišne dokumentacije izvođača radova i da je nadzorni inženjer u svom iskazu na ročištu samo doprinio utvrđivanju vjerodostojnosti navedene dokumentacije.

23. Na ročištu održanom 16. svibnja 2024. vještak je navela da su prihvaćane jedinične cijene radova iz ponude izvođača broj 73/2019. i da su predmetne cijene iz ponude 73/2019 bile u to doba čak i ispod tržišnih cijena za navedene radove te je navela da je sam tuženik u podnesku od 17. siječnja 2024. dostavio tablicu koja predstavlja sporazumnu vrijednost radova na pojedinim zgradama a iz koje proizlazi da je ugovorena vrijednost radova za zgrade B, C, D, E i F iznosi cca 220.000 kn, slijedom čega navedeno i odgovara postignutom dogovoru četiri zgrade i to C D E i F, u ukupnom iznosu od 876.924 kn, te navodi da je tužitelj sukladno tim cijenama i fakturirao za izvedene radove dok u navedene cijene i radove nisu uključeni VTR. Nadalje je navela da je ugrađene količine utvrdila na temelju njoj dostupne dokumentacije, odnosno radne dokumentacije izvođača radova i obračuna troškova izvođača radova prema kojem je izvršeno za jednu zgradu 84,77% radova te je navela da je predmetna radna dokumentacija na temelju koje je to utvrdila, e-mailovi između DR projekti i svih ostalih sudionika u gradnji, MR i svi ostali sudionici u gradnji, ČR i svi ostali sudionici u gradnji, Zapisnik o koordinaciji gradilišta od 4. ožujka 2020., e-mail DR i Elektrotehnike Pavić, Zapisnik druge koordinacije gradilišta od 11. ožujka 2020. i nadopuna zapisnika koordinacije zapisnika od 4. ožujka 2020., privremene situacije, računi, otpremnice, obračuni, računi za VTR, račun za drugu privremenu situaciju, izvodi otvorenih stavki iz siječnja 2021., očitovanje tužitelja na dopis tuženika od 27. siječnja 2021, te ponuda 73/2019, upravna dokumentacija građevinske dokumentacije iz 2007. godine, prijava nastavka građenja, rješenja o izmjeni građevinske dozvole, obavijesti Gradskog ureda za prostorno uređenje iz 2020., izvadci iz ZK iz kojih proizlazi da su izdane uporabne dozvole te fotografije gradilišta od 29. listopada 2020, građevinski dnevnici izvođača radova za zgrade C D E i F, a koji nisu potpisani

Stranica 10 od 19

od strane nadzornog inženjera, glavni projekat za izvođenje elektroinstalacije iz 2006., Vukušić projekti d.o.o. za zgrade C, D i F, izvedbeni projekat Vukušić projekata d.o.o. s izmjenama i dopunama, gradilišna dokumentacija s izmjenama i dopunama za svih 7 zgrada. Dodatno je navela da je u odnosu na VTR radove da je količinu izvedenih radova utvrdila iz radne dokumentacije odnosno izvedbene dokumentacije izvođača radova na kojoj je detaljno navedeno koji radovi su izvedeni, te druge privremene situacije VTR radova. Navela je da u spisu nema potpisanih isprava od strane obje strane glede radova te da nadzorni inžinjer nije ovjeravao građevinske dnevnike već je samo u svom iskazu naveo da nije imao primjedbi na izvedene radove te da je cjelokupni odnos glede izvođenja predmetnih radova rađen suprotno osnovnih pravilima struke jer stranke nisu potpisale ugovor niti je nadzorni inženjer ovjeravao građevinski dnevnik. Nadalje je navela da je kod izračuna vrijednosti izvedenih radova ona pošla od toga da je u veljači 2020. dogovoreno između stranaka da je vrijednost za zgrade C D E i F, 878.000 kn ukupno, odnosno cca 220.000 kn po pojedinoj zgradi. Također je navela da mjerni ormari jesu bili navedeni u Vukušič projektu, ali da nisu bili navedeni u ponudi, pa s toga i predstavljaju VTR radove te da da lampe jesu navedene u Vukušić projektu ali nisu navedene u ponudi već da je ponuđen samo rad na spajanje lampi, te da je tužitelj i fakturirao posebnim računom tuženiku predmetne lampe, te je s toga i utvrdila da lampe predstavljaju VTR. Jednako tako je navela da tuženik za potrebe vještačenja nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koje radove je izvodio novi izvođač elektroinstalacijskih radova, te da tuženik nije dostavio vještakinji nikakvu dokumentaciju.

24. Na ročištu održanom 22. siječnja 2025. vještakinja je navela da u građevinskom dnevniku nisu evidentirane količine radova već samo vrsta radova, te da se tako uobičajeno vodi građevinski dnevnik i da je količine radova koje je tužitelj izveo utvrdila iz radne dokumentacije koju je vodio tužitelj, a koja ubiti čini građevinsku knjigu, a što je potvrdio i nadzorni inženjer. Također je navela da je iz prvotne ponude tužitelja vidljivo koje su jedinične cijene, pa s obzirom da ponuda nije bila prihvaćena na iznos koji je glasila već na manji iznos, da je ona stoga uzimajući u obzir omjer početne ponude i dogovorenog iznosa i utvrdila ukupnu vrijednost radova pa slijedom toga i jedinične cijene.

25. Zaključno na ročištu održanom 28. svibnja 2025. vještakinja je navela u odnosu na pitanje pod brojem 1. iz podneska tuženika od 15.05.2025. da na stranici 7 nalaza vještačenja, tužitelj u podnesku od 20.04.2022. navodi kako je sukladno usmenom ugovoru započeo s radovima u 2. mj 2020. te nastavio s radovima do kraja 12. mj 2020. kada mu je od strane tuženika zabranjen pristup na gradilište, te da je sam tuženik u podnesku od 09.03.2022. iskazao da je rok završetka svih radova bio predviđen za 12. mj 2020. za grube radove i ožujka 2021. za fine radove, te da druge dokumentacije vezano uz navedeno pitanje nema u spisu. U odnosu na pitanje pod brojem 2. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da u spisu postoji mail tuženika od 17.10.2020. u kojem tuženik zahvaljuje na poslanoj dokumentaciji a to je račun za drugu privremenu situaciju i obračun druge privremene situacije, te ujedno moli izvođača da ne izdaje i ne šalje račun dok nadzor ne provjeri obračun druge privremene situacije i istu prihvati, te da smatra da time postoji praksa odobravanja ugrađenih količina i izvedenih radova od strane neovisnog sudionika u gradnji. Kako je tuženik djelomično platio predmetne situacije i sam je potvrdio ugrađene količine i materijale, te da neka druga dokumentacija vezano uz navedeno

Stranica 11 od 19

pitanje, ne postoji u spisu. U odnosu na pitanje pod brojem 3. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da plafonjera nije dio troškovnika na str 25. nalaza kao sastavni dio troškovnika pod točkom 3. je spajanje plafonjere za lođu odnosno samo radovi. Svjetiljke su prema računu 43/P1/1 od 07.10.2020. dio VTR-a. Pod točkom 8. na istoj stranici navedene su priključnice koje su prikladne za vanjski prostor i dio su troškovnika. Priključnice koje nisu dio troškovnika su vanjske utičnice za zgrade A, B i G prema obračunu od 24.09.2020. i dio su VTR-a ali ne za objekte C, D, E i F koje su predmet spora. U odnosu na pitanje pod brojem 4. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da na stranici 10 nalaza nisu navedena ispitivanja izvođača već izjave o završnom pregledu i ispitivanju elektr. instalacije. te izjave su šprance HEP-a, ona je pod brojem 2. priloga sastavni dio potvrde o uporabljivosti izvedene elektr. instalacije koju potpisuje izvođač i ta potvrda je špranca HEP-a. Nju je potrebno dostaviti HEP-u pri zahtjevu za priključenje. Izvješća o ispitivanju instalacije se ne generiraju i ne dostavljaju HEP-u samo navedena izjava. Ispitivanja beznaponskom stanju prije priključenja vrši izvođač tijekom izvođenja radova za svoje potrebe kako bi utvrdio ispravnosti instalacije i mogućnost priključka. Naponska ispitivanja koja se rade nakon priključenja po zakonu ne smije raditi sam izvođač. Za ispitivanje je potrebna projektna dokumentacija izvedenog stanja koja uključuje jednopolne sheme. Jednopolne sheme postojale su u glavnim projektima iz 2006. g. ali ne u izvedbenom projektu iz 2018. koje je izradio g DR. U odnosu na pitanje pod brojem 5. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da ako se misli na nadzornog inženjera, formalno nadzorni inž. nije postojao pa nije imao tko ovjeriti količine, međutim kao što je odgovorila na pitanje 2. tuženik je potvrdio da je g DR koji je obavljao posao nadz. inž. prihvaćao iskazane količine a tuženik ih ovjeravao djelomičnim prihvaćanjem računa. U odnosu na pitanje pod brojem 6. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da općenito postoje dvije vrste nadzora i to stručni i projektantski nadzor a Zakon o gradnji poznaje samo stručni nadzor kojeg je dužan osigurat investitor. Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređ. i gradnje definira da različite sve struke u obavljanju poslova stručnog nadzora građenja provodi nadzor nad izvođenjem radova kojeg prema ovom zakonu ovlaštena projektirat. Navodi u konkretnom slučaju projektantski nadzor nije ugovoren ali je projektant ujedno bio i nadzor pa se može govorit o projektantskom nadzoru. Projektantski nadzor nije bio dio troškovnika jer njega ugovara investitor s projektantom. Poslove tog nadzora ne može obavljati sam investitor osim ako nema odgovarajuću struku i uvjete prema Zakonu o gradnji. U ovakvoj vrsti radova potrebno je imenovati i glavnog nadzornog inženjera. U odnosu na pitanje pod brojem 7. iz podneska tuženika od 15.05.2025. je navela da se radi o hipotetičkom pitanju. U odnosu na pitanje pod brojem 8. iz podneska tuženika od 15.05.2025. navodi da su uporabne dozvole za zgrade C, D, E i F bile izdane 10.06.2020. što znači da su zgrade uglavnom bile građevinski dovršene. Kako je izvođač radio i nakon 10.6.2020. slijedi da je radio u građ. dovršenim prostorijama, te da ne može tvrditi jesu li te prostorije bile do kraja građevinski dovršene. Na izravan upit zz tuženika a kada isti ukazuje na str 11 nalaza u kojoj se navodi da je potvrdom od 10.07.2020. izvođač izjavio da je ugrađeni materijal i oprema odgovarajuće kvalitete, dok iz građ. dnevnika proizlazi da je izvođač predmetne radove radio u rujnu 2020., kako je moguće da u srpnju potvrđuje da su radovi gotovi iste je izvodio kako sam tvrdi u rujnu tek vještak navodi da je u praksi uobičajeno da izvođači predmetne potvrde predaju ranije budući se na navedeno čeka pa je tako i u konkretnoj situaciji ispitivanje bilo u prosincu 2020. ali da nije iz navedene potvrde zaključivala jesu li radovi izvedeni ili ne.

Stranica 12 od 19

26. Ovdje se ukazuje da je zz tuženika na navedenom ročištu postavio pitanje vještaku na način da je pokazao vještaku troškovnik i specifikaciju opreme i radova te da je sud uvidom u spis utvrdio da navedene isprave (troškovnik i specifikacija opreme i radova) uopće ne prileže spisu, a niti je tuženik iste bio dostavio vještaku kod izrade nalaza i mišljenja slijedom čega sud nije mogao uzeti u obzir predmetne isprave jer ih tuženik prvenstveno nije niti predao u spis, već ih je samo pokazao vještaku kod postavljanja pitanja a s druge strane i da ih je predao u spis, sud ih ne bi mogao uzeti u obzir jer bi isto bilo u suprotnosti s odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a, budući da tuženik nije uopće niti naveo iz kojih razloga bi bio eventualno spriječen dostaviti navedene isprave prije zaključenja prethodnog postupka.

27. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.

28. Slijedom navedenog, budući su stranke bile u poslovnom odnosu na način da su stranke ugovorile izvođenje elektroinstalacijskih radova na 4 objekta: C, D, E i F, te na preostala tri objekta, A, B i G, samo neophodne radove kojima će se drugim izvođačima omogućiti da neometano izvode svoje radove, svi na lokaciji u Zagrebu, Put Loparica, te budući je sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj izveo utužene radove te budući je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da prigovori nedostataka od strane tuženika nisu uopće dani te slijedom toga nisu dani niti u roku iz čl. 604. ZOO-a, te čak i kada bi bili dani u roku da tuženik nije sukladno odredbi čl. 608. ZOO-a, pozvao tužitelja da otkloni nedostatke (kao što je to sve potvrdio i sam zz tuženika u svom iskazu) te budući da tuženik nije ni tvrdio da je utuženo potraživanje podmirio to je tuženik sukladno odredbi čl. 590. ZOO-a, dužan platiti tužitelju iznos od 36.463,31 €, slijedom čega je u tom dijelu sud i ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. U odnosu na prigovore tuženika vezano u sam ugovor između stranka ukazuje se slijedeće. Naime, tuženik u podnesku od 17. siječnja 2024. i tijekom postupka tvrdi da je između stranaka dogovoreno izvođenje elektro-monterskih radova po principu ključ u ruke, i to da je neto iznos vrijednosti svih radova bila HRK 1.425.000,00 za svih 7 objekata te se poziva na prijedlog Ugovora br. 01/2020 i odredbe čl. 4. i 7. Ugovora. Jednako tako tvrdi da nije postignut dogovor naknadno da će se raditi samo 4 zgrade, već da je terminskim planom odlučeno da se elektro-radovi izvode na 4 objekta: C, D, E i F, dok će se na preostala tri objekta, A, B i G, izvesti samo neophodni radovi kojima će se drugim izvođačima omogućiti da neometano izvode svoje radove, odnosno tuženik tvrdi da je dogovoreno izvođenje radova na svih 7 zgrada u jednakom obujmu ali na način da se prvo izvode svi radovi na zgradama C, D, E i F te nužni radovi na zgradama A, B i G da bi se potom zamijenile pozicije te bi tužitelj nastavio izvoditi radove na zgradama A, B i G do jednakog opsega kao i na zgradama C, D, E i F. Tuženik navodi da je ukupna vrijednost navedenih radova na 4 zgrade iznosila HRK 876.924,00 odnosno HRK 877.000,00 te da su se po obostranom završetku radova, stranke usuglasile da će se zamijenit pozicije izvođača te će se potom izvesti elektro-radovi i na objektima A, B i G. Sukladno članku 3. ugovora, prva skupina objekata, tj. C, D, E i F parcijalno će se obračunavati do iznosa od 877.000,00 kn, a objekti A, G i B, do iznosa od 548.000,00 kn, a što sveukupno iznosi HRK 1.425.000,00.

Stranica 13 od 19

30. U odnosu na te navode, prvotno treba ukazati da se tuženik, kada mu to odgovara, poziva na Ugovor br. 01/2020 iako ga nije potpisao dok s druge strane tijekom postupka u više navrata ističe da ne postoji pisani ugovor između stranaka, pa stoga budući da predmetni ugovor nije potpisan to Ugovor br. 01/2020 niti ne obvezuje stranke u tom tekstu i sadržaju, već je ovaj sud upravo iz razloga što je nesporno da su stranke bile u ugovornom odnosu (to potvrđuju i tužitelj i tuženik) ali budući da ne postoji pisani ugovor između stranaka (kako to uporno navodi i sam tuženik u više podnesaka) i morao iz svih isprava koje prileže spisu i izvedenih dokaza utvrđivati što su točno stranke dogovorile i u kojem obujmu. Upravo stoga i iz prethodno iznesenih navoda tuženika, kao i navoda tužitelja iz tužbe i tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da nesporno vrijednost radova za predmetne zgrade C, D, E i F (a što je predmet ovog postupka) iznosi upravo kako je to priznao i sam tuženik tijekom postupka, 877.000,00 kn a što je tuženik i potvrdio i u podnesku od 17. siječnja 2024. U odnosu na navod da je i dalje na snazi bio usmeni ugovor za preostale tri zgrade A, B i G, ovaj sud smatra da navedeno utvrđenje nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer se utuženi računi ne odnose na te zgrade već na zgrade C, D, E i F.

31. Pri tome se ukazuje da je zastupnik po zakonu tuženika HR u svom iskazu naveo da je u veljači 2020. postignut dogovor za 7 zgrada u iznosu od 1.425.000,00 kn (što je tvrdio i tužitelj) te da su potom dogovorili da se radovi izvode samo na 4 objekta a da se na preostala 3 izvode samo radovi koji su potrebni kako bi drugi izvođači mogli izvoditi svoje radove (što je također tvrdio i tužitelj), a koji navod odstupa od navoda tuženika iz predmetnog podneska od 17. siječnja 2024., kojim podneskom tuženik naknadno objašnjava svoj raniji iskaz dan na sudu dajući navedenom iskazu tumačenje da se isti dogovor u odnosu na 4 zgrade odnosio samo na „dinamiku“ te da nije bilo odustajanja od radova i na preostale 3 zgrade odnosno da nije bilo mijenjanja ranijeg ugovora koji se odnosio na 7 zgrada u punom opsegu. Ovaj sud, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, takve navode iz podneska od 17. siječnja 2024., nije prihvatio, već je sukladno odredbi čl. 221. st. 2. ZPP-a, sud ocijenio da je tuženik svojim iskaznom danim na sudu, priznao da su stranke u konačnici dogovorile izvođenje radova na 4 zgrade, a na preostale 3 samo one radove koji su bili potrebni da drugi izvođači mogu izvoditi svoje radove.

32. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika da su stranke bile ugovorile radove po principu „ključ u ruke“ ovaj sud je takve navode ocijenio nedokazanim i neosnovanim. Naime, niti sam zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu nije naveo da bi stranke bile ugovorile radove po principu ključ u ruke. Pri tome je potrebno ukazati da takva tvrdnja nije osnovana niti iz razloga što sama činjenica da je tuženik djelomično plaćano račune (račun br. 44/P1/1 za koji sam tuženik navodi da se radi o VTR-ovima – list 229 spisa, plaćen je od strane tuženika u cijelosti te račun br. 43/P1/1 za koji također sam tuženik navodi da se radi o VTR - list 229 spisa, djelomično je plaćen od strane tuženika u dijelu za iznos od 30.000,00 kn) a koji računi upravo obuhvaćaju VTR-ove, nesporno pokazuje da radovi nisu bili ugovoreni po principu „ključ u ruke“ jer nije životno niti logično da bi tuženik plaćao račune koji se odnose na VTR-ove ukoliko je ugovoreno izvođenje radova po principu „ključ u ruke“. Dodatno se ukazuje da je nije odlučna činjenica što su mjerni ormari i lampe navedene u Vukušić projektu kada iste stavke nisu bile navedene u ponudama tužitelja a temeljem kojih ponuda je tužitelj ispostavio račune od koji su neki u cijelosti plaćeni a neki djelomično plaćeni, što ukazuje da nije postojao

Stranica 14 od 19

dogovor da su sve stavke iz predmetnog Vukušića projekta uključeni u dogovor već upravo suprotno, plaćanjem po računima koji su izdani na temelju ponuda, tuženik je sam potvrdio da nije ugovoreno izvođenje radova po principu „ključ u ruke“ . Nadalje i svjedok DR je u svom iskazu naveo vezano uz sheme na listu 73-80 spisa da se radilo o VTR-ovim koji nisu bili obuhvaćeni troškovnikom i da je on tražio da se isti izvedu jer iz je trebalo izvesti, što također pobija navode tuženika da su predmetni radovi bilo obuhvaćeni osnovnim dogovorom i da nisu trebali biti obračunati kao VTR-ovi. Također je u odnosu na električne ormariće naveo da su prema prvotnom projektu isti bili u koliziji s ostalim komunalnim priključcima pa ih je stoga trebalo izmjestiti te da nije sporno da su navedeni ormarići bili potrebni i predviđeni već je njihovim izmještanjem bilo potrebno izvesti određene dodatne radove, što također potvrđuje da se radilo o vantroškovničkim radovima.

33. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije izveo sve radove navedene u utuženim računima ukazuje se da tuženik osim takvog paušalnog navoda nije točno ukazao koji od utuženih radova iz utuženih računa nije izveden a niti je na traženje vještaka dostavio isprave i dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi koje radove je izveo novi izvođač, pa da bi se na tako posredan način eventualno utvrdilo da tužitelj neke od utuženih radove nije izveo. Jednako tako sud je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj izveo sve utužene radove. Slijedom navedenog, ovaj sud je takve prigovore tuženika ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

34. U odnosu na tuženikov prigovor postojanja nedostatak treba ukazati da je odredbom čl. 604. ZOO-a, propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok je odredbom čl. 605. ZOO-a, propisano da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Nadalje, odredbom čl. 608. st. 1. ZOO-a je propisano da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. Tek u slučaju da izvođač ne otkloni nedostatak u ostavljenom roku, tada se naručitelj može koristiti i drugim pravima kao otklanjanje nedostataka po trećoj osobi ili sniženjem cijene ili u konačnici raskidom ugovora.

35. U svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika HR je sam naveo da je zatražio od novog izvođača da on (novi izvođač) odmah otkloni nedostatke bez da je pozvao tužitelja te je također naveo da nije pozivao tužitelja da dovrši radove niti da otkloni nedostatke budući da je tužitelj dao do znanja da nema namjeru dovršiti ugovorene radove. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije uopće obavijestio tužitelja o nedostacima (niti u spisu prileže isprave koje bi dokazivale suprotno) te da ga nije niti pozvao sukladno odredbi čl. 608. ZOO-a da eventualne nedostatke otkloni, slijedom čega je tuženik izgubio prava koja bi mu pripadala s osnova odgovornosti za nedostatke čak i da su isti postojali. Jednako tako se ukazuje da je sam tuženik u podnesku od 30. listopada 2024. također naveo i potvrdio da je tužitelj „dio radova izveo u smanjenom obujmu i kvaliteti, pri čemu treba reći, da iako su po uvođenju novog izvođača uočeni navedeni nedostaci, isti nisu dovoljno jasno dokumentirani, prvenstveno zbog pritiska rokova jer se kasnilo sa završetkom

Stranica 15 od 19

projekta i plaćali su se penali kupcima stanova“, kojim navodom tuženik opet potvrđuje navedeni zaključak suda da nije postupio sukladno odredbi čl. 608. ZOO- a.

36. Dodatno se ukazuje da je svjedok DR koji je angažiran od strane tuženika u svom iskazu naveo da je u odnosu na radove koje je on kontrolirao da su izvedeni sukladno njegovoj dokumentaciji te da on nema saznanja o bilo kakvim preinakama kao i da mu nije poznato da su pojedinim stanovima bitno smanjena količina strujnih krugova u odnosu na njegov projekt, što također potvrđuje da nije bilo nedostataka u radovima tužitelja, a kako je to potvrdio i sam vještak u svom nalazu i mišljenju.

37. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka UR na okolnost da je do suradnje došlo zahvaljujući poznanstvu g. UR i zakonskog zastupnika tužitelja (ŠR), i to u siječnju 2020. kada je organiziran sastanak između UR, ŠR i zakonskog zastupnika tuženika HR na kojemu je postignut dogovor o poslovnoj suradnji i prihvaćanju tužitelja kao izvođača radova za elektro segment na tuženikovom projektu Blato, budući da navedena okolnost nije sporna kao i njegovo saslušanje i saslušanje svjedoka AR, oba na okolnost obavještavanja tužitelja o nedostacima budući da je sam zz tuženika priznao da nije pozvao tužitelja na otklanjanje nedostataka slijedom čega je navedena okolnost eventualnog postojanja nedostataka postala irelevantna, budući tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 608. ZOO-a. Jednako tako sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza provođenjem informatičkog vještačenja na okolnost vjerodostojnosti e-mail poruka budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da navedena okolnost na koju je taj dokaz predložen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari a niti je bila sporna. Također, sud je odbio i prijedlog tuženika za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost nedostataka u izvedenim radovima jer tuženik nije bio dokazao da je prigovorio nedostacima niti da je dao tužitelju primjeren rok za otklanjanje eventualnih nedostataka pa je izvođenje navedenog dokaza bilo nepotrebno. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika za provođenjem novog građevinskog vještačenja budući da nalaz vještaka Mirjane Padovan nije bio nejasan, nepotpun niti proturječan sam sa sobom, niti je imao nedostataka a sud nije utvrdio da bi postojala sumnja u pravilnost danog mišljenja, već upravo suprotno vještak je odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve prigovore tuženika, slijedom čega nisu postojali razlozi iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

38. Zaključno se ukazuje da tuženikovi navodi kojima on u biti ukazuje na propuste prilikom ugovaranja i izvršenja ugovorenog posla kao što su, da je tužitelj trebao i morao dostaviti tuženiku dokaznicu izvedenog stanja s potvrdama o izvedenim količinama i radovima koje je izveo te da je dokaznicu tužitelj morao dostaviti i nadzornom inženjeru na potpis, a što je također propustio učiniti, zatim ukazivanja što sve ponuda br. 73/2019 ne sadrži, te ukazivanje da nije moguće utvrditi na što se odnose VTR-ovim, zatim da tužitelj nije dostavio projekt izvedenog stanja, niti građevinski dnevnik, ni građevinsku knjigu te da nadzorni inženjer nije ovjerio te dokumente (sve iz podneska od 13. svibnja 2022.) te da između stranaka ne postoji pisani ugovor (podnesak od 3. rujna 2022.), da je nadzorni inženjer DR bio možda desetak puta na gradilištu a što je protivno ulozi nadzornog inženjera

Stranica 16 od 19

(podnesak od 17. siječnja 2024.), da svi ti navodi u svojoj biti, a polazeći od nesporne činjenice da je tuženik kako to sam navodi, unatoč svemu navedenom ostao u ugovornom odnosu s tužiteljem (nije čak ni tvrdio da je ugovor raskinuo) te da je tuženik unatoč svemu navedenom, ne samo ostao u ugovornom odnosu već i plaćao tužitelju po ispostavljenim računima te mu tako i platio preko 500.000,00 kn (kako to tvrdi sam tuženik), predstavljaju u osnovi isključivo navode kojima se pokušava umanjiti odgovornost samog tuženika koji je, ako se uzme u obzir da su svi navedeni navodi tuženika točni, unatoč svemu tome te unatoč čak i tome što nadzorni inženjer (koji u biti nije nadzorni inženjer) nije ovjerio takve račune/situacije od kojih je tuženik neke ipak plaćao bez da su ovjereni od nadzornog inženjera, ostao u ugovornom odnosu s tužiteljem i obavljao čak i plaćanja po izdanim računima i to unatoč svemu navedenom. Tuženik pri tome zanemaruje da svi navedeni propusti za koje on smatra da su propusti tužitelja u biti predstavljaju ujedno i njegov propust jer je pod uvjetom da su svi ti navodi točni, tuženik je pristao na takav poslovni odnos čija vrijednost prelazi 100.000,00 eura odnosno i tuženik je pristao na takav poslovni odnos bez pisanog ugovora, zatim bez da je imenovao nadzornog inženjera sukladno pozitivnim propisima, bez da je osigurao da osoba koju je sam tuženik angažirao za „nadzor“ DR doista redovito dokazi na gradilište i obavlja svoj posao te bez da je, ako je i bilo nedostataka, pozvao tužitelja da ih otkloni prije korištenja drugih prava odnosno prije otklanjanja nedostataka po trećoj osobi. Stoga prema ocjeni ovog suda, predmetni propusti predstavljaju u jednakoj mjeri propust i tužitelja i tuženika, pa je neosnovano pozivanje bilo koje od strana na navedene propuste u smjeru argumentacije svojih navoda o osnovanosti/neosnovanosti tužbenog zahtjeva i u smjeru dokazivanja tih propusta samih po sebi, jer isti „sami po sebi“ nisu od takvog značaja da bi zbog takvih propusta tužbeni zahtjev apriori bio osnovan ili neosnovan, kako to pogrešno smatra tuženik.

39. Vezano uz tuženikovog prigovora zastare, ovaj sud je predmetni prigovor ocijenio neosnovanim.

40. Naime, stavkom 1. članka 228. ZOO-a, je propisano da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Člankom 215. ZOO-a je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Uvidom u prijedlog za ovrhu ovaj sud je utvrdio da su utuženi iznosi dospjeli najranije 1. travnja 2020. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 2. lipnja 2021. godine pa kako je trogodišnji zastarni rok isticao tek 1. travnja 2024. jasno je da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar propisanog roka slijedom čega je predmetni prigovor neosnovan.

41. Zaključno se ukazuje da je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave koja je zaključena 28. lipnja 2025., predao podnesak 3. srpnja 2025., te da je tužitelj također dostavio podnesak od 8. srpnja 2025., kao odgovor na podnesak tuženika, a koje podneske sud nije uzeo u obzir, budući su predani nakon zaključenja glavne rasprave.

42. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka st. 29. st. 1.

Stranica 17 od 19

i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023) koja se odnosi na trgovačke ugovore.

43. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na ovršni trošak za javnobilježničku nagradu u iznosu od 327,48 € i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 663,61 € što uvećano za PDV iznosi 1.238,86 €. (točka I. izreke presude)

44. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

45. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 27. travnja 2022., 13. srpnja 2022., 23. veljače 2023., 8. ožujka 2024., 16. svibnja 2024., 22. siječnja 2025. i 28. svibnja 2025., u iznosu od 1.000,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za pristup na ročište održano 15. veljače 2022., u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) i za pristup na ročišta održana 21. listopada 2022. i 23. studeni 2022. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 5. Tarife) kao i za sastav podnesaka od 14. veljače 2022, (obrazloženi podnesak), zatim od 26. travnja 2022. (obrazloženi podnesak) od 29. prosinca 2023. (očitovanje na nalaza i mišljenje), u iznosu od 1.000,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) kao i za sastav podnesaka od 22. svibnja 2023. i od 4. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 € za svaki od navedenih podnesaka što sve skupa uvećano za PDV iznosi iznosi 13.500,00 €. Također, tužitelju u skladu s Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP), pripada i sudska pristojba na presudu u iznosu od 413,75 €. Jednako tako tužitelj ima pravo i na trošak provedenog vještačenja u iznosu od 1.327,23 €. Slijedom navedenog, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u ukupnom iznosu od 15.240,98 € (točka II. izreke presude)

46. S druge strane, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška za pristup na ročišta održana 21. listopada 2022. i 23. studeni 2022., preko dosuđenog iznosa od 100,00 € za svako od navedenih ročišta jer su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa tužitelj ima pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife. Jednako tako sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 € budući je sud smatrao sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog iznosa od 413,75 € pa do traženog iznosa od 415,00 € budući da sukladno vrijednosti predmeta spora navedena pristojba iznosi 413,75 €. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.501,25 € (točka III. izreke presude)

Zagreb 9. srpnja 2025.

Stranica 18 od 19

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 413,75 €.

- tuženiku po pun

- kal. 30 dana

Stranica 19 od 19