Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2720/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Monirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Tatami Trade d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice EC, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Bogdanu Srdeliću, odvjetniku iz Splita, radi prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2., te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1., 26. i 46. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II okrivljenice, podnesenima po branitelju, te o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-16803/2022 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice te žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u toč. I b) izreke, tako da se na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), protiv I. okrivljenika Tatami Trade d.o.o., Split, kao pravne osobe i II. okrivljenice EC, kao odgovorne osobe, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), odbija optužba.

II. U povodu žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice te žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u toč. I. c) izreke, tako da se I. okrivljenik Tatami Trade d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba i II. okrivljenica EC, kao odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), oslobađaju od optužbe.

III. Uslijed odluka iz toč. I. i II. izreke ove presude, žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenice, te žalba tužitelja, bespredmetne su u odnosu na prekršajna djela opisana u toč. I. b) i I. c) izreke pobijane presude.

IV. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenice, kao i žalba tužitelja, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, u toč. I. a) i toč. II. pobijana presuda, potvrđuje.

V. Uslijed odluke pod točkama I., II. i IV. izreke preinačuje se odluka o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenicima, tako da se za prekršaj pod toč. I. a) izreke pobijane presude, I. okrivljeniku Tatami Trade d.o.o., Split izriče novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (t) eura, dok se II. okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedmsto) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od dva mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčane kazne smatrati će se plaćenima, u cijelostii.

VI. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. PZ, I. Tatami Trade d.o.o., Split i II. okrivljenica KC dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki u roku od dva mjeseca, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom I. okrivljenik Tatami Trade d.o.o, Split i II. okrivljenica EC, proglašeni su krivima i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 4.500,00 eura a II. okrivljenica u iznosu od 1.800,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2., te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 26. i 46. te st. 2. Zakona o radu činjenično opisanih u toč. I. a), I. b) i I. c) u izreci pobijane presude, dok su primjenom čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici oslobođeni od optužbe u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisano u toč. II. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni platiti paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 100,00 (sto) eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravodobno podnijeli I. okrivljenik i II. okrivljenica, po branitelju, te ovlašteni tužitelj, s prijedlogom da se iste prihvate.

4. Žalbe su bespredmetne u odnosu na prekršajna djela opisana u toč. I. b) i I. c) izreke pobijane presude, dok su neosnovane u odnosu na prekršajna djela opisana u toč. I. a) i toč. II. izreke.

5. U povodu pravodobno podnesenih žalbi okrivljenika i tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti ispitao je prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da se protiv I. okrivljenika i II. okrivljenice u ovom predmetu prekršajni postupak u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisano u toč. I. b) izreke pobijane presude, više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (od 1. studenoga 2020. do 30. travnja 2021.) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na isto djelo.

6. Stoga je na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, u odnosu na isto djelo prekršaja protiv okrivljenika trebalo odbiti optužbu, dok su žalbe okrivljenika i tužitelja, uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, postale bespredmetne.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe u odnosu na djelo prekršaja u toč. I. c) izreke pobijane presude, jer isto djelo kako je činjenično opisano nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenicima je stavljeno na teret da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u Rogoznici, Rtić 2/E, kao mjestu rada radnika ili supsidijarno u Vrpolju, Vrpoljačka cesta 9, kao mjestu prebivališta radnika, radnici SC, zaposlenoj na poslovima recepcionera, nisu do dana 31. srpnja 2021. god. dostavili obračun dijela dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec lipanj 2021. god. u iznosu razmjernom vrijednosti 32 sata prekovremenog rada, niti su istoj radnici do dana 31. kolovoza 2021. god. dostavili obračun dijela dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec srpanj 2021. u iznosu razmjernom vrijednosti 40 sati prekovremenog rada, čime bi počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.).

9. Prema naprijed iznesenom, u ovom slučaju radi se o obračunu isplaćene plaće koji nije imao propisani sadržaj (sati prekovremenog rada).

10. Nadalje, odredba čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14.,127/17., 98/19.), koji je bio na snazi u inkriminirano vrijeme, propisivala je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe „ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.)“.

11. Dakle, navedenom odredbom, a niti nekom drugom odredbom Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, nije sankcionirano ako obračun isplaćene plaće nema propisani sadržaj, pa je trebalo po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačiti u toč. I. c) izreke i okrivljenike u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 34. i st. 2. Zakona o radu, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe, iz razloga navedenih u ovoj presudi.

12. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na prekršajna djela opisana u toč. I. a) i toč. II. izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, prekršajna djela okrivljenika pravilno pravno označio kao prekršaje iz primijenjenih propisa i donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

13. Naime, ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda okrivljenika, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 26. i st. 2. Zakona o radu, opisanog u toč. I. a) izreke, a prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud nakon temeljito provedenog dokaznog postupka te analize svih izvedenih dokaza, uzimajući pritom u obzir i obranu okrivljenika kojom su priznali počinjenje istog djela, izveo ispravan zaključak da su okrivljenici, imenovanu radni ukupnom radnom vremenu duem od 50 sati tjedno. Za zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju odnosno postojanju ove odlučne činjenice, a time i ostvarenju predmetnog prekršajnog djela, prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok su žalbeni navodi okrivljenika da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, prema ocjeni ovog suda neosnovani, budući da se isto djelo prema Zakonom propisanom rasponu kazne, nalazi u kategoriji najtežih prekršaja propisanih Zakonom o radu.

14. Također, prema ocjeni ovog suda, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika koijima ističu da je novčana kazna, izrečena okrivljenicima previsoko odmjerena, jer da počinjenjem prekršaja nije počinjena nikakva imovinska i neimovinska šteta. Naime, ispitujući pobijanu odluku u toč. I. a) izreke, u odnosu na visinu izrečene sankcije, ovaj sud nalazi da novčana kazna koju je prvostupanjski sud, pravilno primjenivši odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima utvrdio za prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 26. i st. 2. Zakona o radu, nije prestroga već je naprotiv, ublažena odnosno niža od Zakonom propisanog posebnog minimuma kazne koja je za pravnu osobu propisana u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, te za odgovornu osobu u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je za takvu odluku o visini novčane kazne prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda tužitelja, ovaj sud nalazi da žalitelj žalbenim navodima kojima apelira na izricanje novčane kazne više od Zakonom propsanog minimuma, nije doveo u sumnju pravilnu primjenu odredaba Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda kod odmjeravanja kazne, te je ocijenio da je u konkretnom slučaju bilo osnove za ublažavanje kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te su novčane kazne izrečene okrivljenicma primjerene težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja koje je cijenio prvostupanjski sud.

16. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, opisano u toč II. izreke pobijane presude, u odnosu na koje su okrivljenici oslobođeni od optužbe, kojima ističe da se u konkretnom slučaju radi o očitoj greški u pisanju koja je iskorištena na način da su okrivljenici oslobođeni od optužbe a koja pogreška se može ispraviti u ponovljenom postupku. Naime, takvi navodi žalitelja prema ocjeni ovog suda, ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda koji je u konkretnom slučaju, pravilno primijenivši odredbu čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenike za isto djelo oslobodio od optužbe.

17. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.