Poslovni broj: Usž-2647/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Rade Baranović, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 8, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-402/2023-12 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja EĐ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-402/2023-12 od 19. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-402/2023-12 od 19. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-112-02/22-005/5, urbroj: 251-02-01/001-22-2 od 28. prosinca 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud dokaze i obrazloženja koja on iznosi u tužbi i podnesku od 28. ožujka 2024. ili ne uzima u obzir ili o istima pogrešno zaključuje, jer iz obrazloženja presude vidljivo da prvostupanjski sud ne zauzima stav niti odlučuje o prigovoru povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1. uz Konvenciju. Smatra da je tuženik izvršio čin neopravdanog miješanja u njegovo pravo na poštovanje privatnog života i prava vlasništva iz članka 8. Konvencije i članka 1. Protokola kako je obrazloženo u tužbi. Ističe da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti niti je na bilo koji način odlučio o navedenom prigovoru iz kojeg razloga je pobijana presuda u cijelosti nezakonita. Napominje da rješenje o njegovom stavljanju na raspolaganje predstavlja prejudicijelno pitanje za odluku u ovome sporu jer ocjena zakonitosti rješenja o prestanku službe ovisi i o ocjeni zakonitosti rješenja o njegovom stavljanju na raspolaganje pa smatra da je ovaj Sud trebao odrediti prekid spora do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim broj: Us I- 2090/2022, što nije učinio. Prvostupanjski sud vezano uz primjenu članka 108. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19. – dalje u tekstu: Zakon) iznosi svoje zaključke i razloge donošenja pobijane presude koji su u cijelosti neosnovani i pogrešni jer u cijeloj presudi, vidljivo iz obrazloženja, prvostupanjski sud doslovce negira formulaciju članka 108. stavka 1. do te mjere da ne poštuje sadržaj odredbe niti je primjenjuje onako kako glasi to jest da se za vrijeme trajanja raspolaganja službenika može premjestiti na radno mjesto ne samo u drugo upravo tijelo iste lokalne jedinice (u gradska uprava tijela Grada Zagreba) već i u "upravno tijelo druge lokalne jedinice, odnosno na radno mjesto u ustanovi ili drugoj pravnoj osobi čiji je vlasnik ili osnivač lokalna jedinica" to jest Grad Zagreb. Smatra da je prvostupanjski sud onemogućio izvođenje dokaza važnih za potpuno i istinito utvrđivanje odlučnih činjenica i to konkretno izvođenje dokaza saslušanja pet predloženih svjedoka (pročelnika) na okolnost davanja usmenog naloga gradonačelnika E u travnju/svibnju 2022. (s učinkom logično i na kasnije razdoblje) da se pročelnici "za bilo koji raspored moraju prethodno njemu javiti" kojim bi se u slučaju izvođenja utvrdilo da njegov raspored u gradskim upravnim tijelima u smislu članka 108. stavka 1. nije ovisio o realnim potrebama i mogućnostima upravnih tijela već isključivo o volji gradonačelnika što je svakako protuzakonito, da su očitovanja svih gradskih upravnih tijela vezano za mogućnost njegovog rasporeda u tim tijelima "negativna" upravo radi pritiska gradonačelnika na pročelnike gradskih upravnih tijela pa je tuženik u konačnici postupa protivno članku 108. stavku 1. Zakona. Tužitelj upire i na druge dokaze za koje smatra da ih je trebalo provesti tijekom postupka, što detaljno navodi u žalbi te ističe da mu nije omogućeno da prije donošenja rješenja o prestanku službe iznese svoja stajališta kojim bi se u slučaju utvrdilo postupanje tuženika protivno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi da je razlog nezakonitosti pobijanih rješenja i postupanja tuženika protivan imperativnom članku 97. Kolektivnog ugovora jer, kako detaljno i obrazlaže, tuženik nije prije donošenja rješenja o prestanku službe (i drugostupanjskog rješenja) proveo obvezno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a radi se o odluci (prestanak službe) koja je važna za položaj službenika iz kojeg razloga su oba pobijana rješenja nezakonita, odnosno ništava. Tužitelj s obzirom na izneseno smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te donio pobijanu presudu koja je u cijelosti nezakonita, pa stoga predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar odnosno podredno istu poništi i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka kako je to specificirano u žalbi.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao raspravu 12. travnja 2024. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku upravnog spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke (članak 66. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanje u sporu postoji kada je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (članak 66. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 66. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima).

9. Tužitelj prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da potpuno i jasno obrazloži prvostupanjsku presudu te u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da se izjasni o svim navodima stranaka, odnosno tužitelja.

10. Međutim, treba napomenuti da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (članak 1. Zakona o upravnim sporovima). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Odredbama Zakona o upravnim sporovima također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (članak 31. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 1., 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

10. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj sud u obrazloženju presude izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.

11. Žalbeni navodi tužitelja najvećim dijelom se odnose na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužitelja i razloge koje je iznosio u upravnom sporu.

12. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj neosnovano ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Ajdarić protiv Hrvatske br: 20883/09).

13. Nadalje, treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluka ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj: U-III-1201/18).

14. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju kojim je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

15. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je osporavanim rješenjem tuženika od 28. prosinca 2022. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda gradonačelnika, klasa: UP/I-112-02/22-05/93, urbroj: 251-02-02/001-22-1 od 18. listopada 2022., kojim rješenjem je tužitelju, službeniku u Uredu gradonačelnika stavljenom na raspolaganje, utvrđen prestanak službe s danom 24. listopada 2022., po sili zakona, istekom roka raspolaganja te je utvrđeno da ostvaruje pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne neto mjesečne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku od 13 godina radnog staža ostvarenog u upravnim tijelima Grada Zagreba, a određeno je i da žalba protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

16. Naime, nakon provedenog postupka te po utvrđenju bitnih činjenica, prvostupanjski sud je, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno zaključio da je bilo zakonske osnove da se tužitelju utvrdi prestanak službe po sili zakona istekom roka raspolaganja, pa je osnovano odbio tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i time potvrdio zakonitost rješenja tuženika.

17. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev uz jasno i razložno obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan, a prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju tako utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo.

18. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju u vrijeme donošenja rješenja o prestanku službe tužitelju postojalo izvršno rješenje o stavljanju tužitelja na raspolaganje. Naime, predmet ovog upravnog spora, niti prethodno provedenog upravnog postupak nisu pitanja koja se tiču ocjene zakonitosti rješenja kojim je tužitelj stavljen na raspolaganje, već je dostatno da je takvo rješenje doneseno te da je izvršno, a u konkretnoj stvari predmet ocjene zakonitosti rješenja o stavljanju na raspolaganje nije predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu pa pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud da se prigovori i razlozi koje tužitelj iznosi u tom smislu ne mogu s uspjehom isticati u ovom postupku.

19. Odredbom članka 109. stavka 1. Zakona propisano je da istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona.

20. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelju istekao rok na koji je stavljen na raspolaganje, ispunjene su pretpostavke za primjenu navedene odredbe članka 109. stavka 1. Zakona, kojim je navedena činjenica zakonom propisan razlog za prestanak službe po sili zakona. Prestanak službe po sili zakona znači da je do prestanka službe došlo nastupom određenih, zakonom propisanih okolnosti. Stoga, kada se utvrdi da je ostvarena određena okolnost koju zakon propisuje kao razlog prestanka službe po sili zakona, tada je s tim danom došlo do prestanka službe, a rješenje kojim se utvrđuje prestanak službe deklaratorne je naravi, a službeniku je služba prestala ispunjenjem zakonskog razloga, neovisno o donesenom rješenju.

21. Prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio upravnom sporu relevantne činjenice za primjenu članka 109. stavka 1. Zakona utvrđene na pravilan i potpun način i da nisu dovedene u pitanje budući da nije sporno da je tužitelj rješenjem od 10. svibnja 2022. stavljen na raspolaganje na vrijeme od četiri mjeseca, da je to rješenje postalo izvršno 24. lipnja 2022., te da mu je raspolaganje isteklo 24. listopada 2022.

22. Tužitelj prigovara da je u ovoj stvari trebalo prekinuti postupak do okončanja postupka u predmetu poslovni broj: Us I-2090/2022 u kojem se ocjenjuje rješenje o stavljanju na raspolaganje. Međutim, pravilno prvostupanjski sud navodi da ukoliko tužitelj u navedenom upravnom sporu uspješno ospori zakonitost rješenja o stavljanju na raspolaganje ima mogućnost korištenja pravnih lijekova i stavljanje izvan snage i rješenja o prestanku službe. Treba napomenuti da je predmet Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2090/2022 okončan presudom protiv koje je tužitelj izjavio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom poslovni broj: Usž-2552/2025 od 9. srpnja 2025. odbio žalbu tužitelja tako da je navedeni predmet pravomoćno okončan.

23. Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga i to njegovim saslušanjem, te saslušanjem pojedinačno navedenih svjedoka kao i pribavom dokumentacije o nepopunjenim radnim mjestima u gradskim upravnim tijelima u razdoblju od svibnja 2022. do siječnja 2023., počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima, upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja da predlaže dokaze ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je odbio navedene dokazne prijedloge tužitelja jer je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

24. Nadalje, treba istaknuti da se prvostupanjski sud osvrnuo i na mogućnost primjene instituta premještaja za vrijeme raspolaganja, koji je propisan u članku 108. Zakona te je obrazložio da premještaj službenika za vrijeme raspolaganja nije pravo službenika, niti je obveza poslodavca, već je riječ o ovlasti poslodavca da odluči o premještaju, uz postojanje daljnjih pretpostavki propisanih za pojedinu vrstu premještaja.

25. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

26. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

27. Prvostupanjski sud je pravilno postupio i kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga to jest radi toga što tužitelj nije uspio s žalbom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić