REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyjev trg 11

23. P-2031/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku AO, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Stečajna masa iza Stambena zadruga Pantovčak u stečaju, Sladojevci (Grad Slatina), [adresa], OIB 66160422396 kojeg zastupa stečajni upravitelj Krešimir Fučkar iz Slatine, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 01. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnice tuženika, s danom objave 09. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj Grad Zagreb, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koja se sastoji od zk.č.br. 3495/2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA BR. 91, HORVATOVAC, ZGRADA I DVORIŠTE, ukupne površine 919 m2, i to 4. suvlasničkog dijela 5/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), poslovni prostor oznake L1 površine 39,07 m2 u podrumu i 5. suvlasničkog dijela: 15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), poslovni prostor oznake L2 površine 131,24 m2 u podrumu što je tuženik Stečajna masa iza Stambena zadruga Pantovčak u stečaju iz Sladojevci (Grad Slatina), [adresa], OIB: 66160422396, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na opisanim nekretninama u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

II. Tuženik Stečajna masa iza Stambena zadruga Pantovčak u stečaju iz Sladojevci (Grada Slatina), [adresa], OIB: 66160422396, dužan je trpjeti uknjižbu vlasništva tužitelja na nekretnini u korist tužitelja iz točke I. ove presude, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

III. Nalaže se tuženiku Stečajna masa iza Stambena zadruga Pantovčak u stečaju naknaditi tužitelju Gradu Zagrebu parnične troškove u iznosu od 23.083,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 375,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu 14. studenog 2022. radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.3495/2, STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA BR. 91, HORVATOVAC, ZGRADA I DVORIŠTE, ukupne površine 919 m2, i to: Suvlasnički dio: 5/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) poslovni prostor oznake L1 površine 39,07 m2 u podrumu, Suvlasnički dio: 15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) poslovni prostor oznake L2 površine 131,24 m2 u podrumu. U zemljišnoj knjizi je kao vlasnik formalno upisan prednik ovdje tuženika – Stambena zadruga Pantovčak , OIB: 14475167506, nad kojim društvom je zaključen stečajni postupka, te je isto brisano iz sudskog registra dana 06.10.2017 rješenjem Tt-17/34266-1, a stečajni postupak je nastavljen nad ovdje tuženikom Stečajna masa iza Stambena zadruga Pantovčak. U naravi je riječ o poslovnim prostorima koje je stekao tužitelj naplatnim pravnim poslom, isplatio kupoprodajnu cijenu te stupio u zakoniti, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina u kojem se nalazi dug niz godina. Naime, Grad Zagreb i tada Stambena zadruga Pantovčak zaključili su niz ugovora kojima su uređivali međusobne odnose vezano uz izgradnju objekata u kojima se nalaze predmetni prostori, a u odnosu na konkretne prostore zaključili su: Ugovor o kupoprodaji reg. broj [registarska oznaka]/1063 od 27.11.1992. (lokal L1), Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u objektu [adresa] od 28.9.1994. (lokal L2). Na temelju predmetnih ugovora tužitelj Grad Zagreb stekao je poslovne prostore koji predstavljaju etaže E-4 i E-5, koje su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Riječ je o posebnim dijelovima nekretnine koji su pod Z-11850/19 preneseni u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su u zemljišnim knjigama opisani kao poslovni prostori u podrumu površine 39,07 m2 i 131,24 m2 (oznake L1 i L2). Grad Zagreb stupio je u posjed predmetnih prostora koji se nalaze u Zagrebu, na adresi [adresa] te je istima raspolagao na način da ih je davao u zakup najkasnije od 1999. odnosno 2000. godine. Tužitelj ističe da se predmetni poslovni prostori u naravi većim dijelom nalaze u prizemlju te imaju veću površinu od površine opisane u zemljišnim knjigama, a u zemljišnim knjigama postoji i zabilježba da su poslovni prostori izgrađeni protivno građevinskoj dozvoli. Da kvadratura prostora navedena u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnoj kvadraturi osim iz ugovora o zakupu razvidno je i iz izvješća stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad ovršenikom u kojima stečajni upravitelj ne spori identitet nekretnina. Tužitelj ističe da je iz izvješća stečajnog upravitelja tuženika (tužitelj je obavijestio stečajnog upravitelja o svome izlučnom pravu na predmetnim nekretninama podneskom od 27.08.2018. godine) razvidno da nije sporno da je tužitelj od tuženika kupio predmetnu nekretninu, ali se nije upisao kao vlasnik. Stečajni upravitelj stoga zbog činjenice samo formalno upisanog prava vlasništva tuženika ustraje na tome da je tuženik vlasnik i stoga ne priznaje izlučno pravo Grada Zagreba, unatoč brojnoj dokumentaciji koja upućuje na to da je vlasnik upravo tužitelj. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je dosjelošću stekao prava vlasništva na z. k. č. [katastarska čestica], poslovni prostor L1 površine 39,07 m2 i poslovni prostor L2 površine 131,24 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i nalaganje tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi kako je nad imovinom tuženika dana 14. lipnja 2018. godine Rješenjem 3 St-970/18-4 nastavljen stečajni postupak radi naknadne diobe. Grad Zagreb je stečajnom upravitelju dana 31.08.2018. godine dostavio obavijest o svom izlučnom pravu na imovini koja je predmet ovrhe, a na temelju između ostalog: Ugovora o kupoprodaji od 27.11.1992. godine poslovnog prostora lokal L1 i Ugovora o kupoprodaji od 28.09.1994. godine, poslovnog prostora oznake L2 oba u objektu [adresa]. Stečajni upravitelj nije priznao izlučno pravo. Pri tome je Gradu Zagrebu ukazano na činjenicu da kupoprodajni ugovori nisu pravni temelj za izlučni zahtjev nego je to dokaz o vlasništvu, u ovom slučaju upis u zemljišne knjige. Uvidom u zemljišnu knjigu utvrđeno je da je SZ Pantovčak vlasnik navedenih nekretnina, a ne Grad Zagreb. Naime, sukladno Stečajnom zakonu, stečajni upravitelj može priznati izlučno pravo samo nad imovinom za koju je nedvojbeno utvrđeno da ne pripada u stečajnu masu te je zbog toga Stečajni upravitelj uputio, ovdje tužitelja, da vlasništvo može utvrditi samo u parnici van stečajnog postupka. Vezano za argumente koje tužitelj ističe u tužbi, stečajni upravitelj navodi da opis nekretnina koje tužitelj navodi u tužbi kao ni opis čestica, a koji je naveden u ugovorima na koje se tužitelj poziva, nije jednak opisu nekretnina u zemljišnim knjigama za koje tužitelj traži pravo vlasništva. Stečajni upravitelj ističe da tužitelj trideset godina od sklapanja predmetnih ugovora nije pokrenuo postupak upisa vlasništva. Zbog toga stečajni upravitelj ne može priznati navode tužitelja niti izdati mu isprave podobne za uknjižbu vlasništva sve dok tužitelj to pravo ne dokaže u parnici.

Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu br. St-970/18 od 25.04.2018. (list 5-6 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža E-4 i E-5 (list 7- 10 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža E-4 i E-5 (list 11-18 spisa), Izjava o prijeboju (kompenzaciji), UFA 1376/92 i Nalog za isplatu (list 19- 20 spisa), Zapisnik od 24.06.1994. (list 21-22 spisa), Ugovor o kupoprodaji reg. broj [registarska oznaka]/1063, za prostor površine 51,67m2 od 27.11.1992. (list 23-27 spisa ), Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u objektu [adresa] od 28.9.1994. (list 28, 42-47 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29.06.2000. (list 29-31 spisa), Zapisnik od 23.03.2019. (list 32 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.12.1999. (list 33-35 spisa), Zapisnik od 06.03.2015. (list 36 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21.01.2020. (list 37-41 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 02.03.2015. (list 48-51 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda br. P-4590/13 (list 52-54 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 17.03.2017. (list 55-60 spisa), te je proveden dokaz geodetskim vještačenjem po vještaku Vladivoju Reliću (list 88 - 113 spisa), Dopuna Nalaza i Mišljenja od 25.03.2025. (list 130-143 spisa), Povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 134-142 spisa). Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za a) utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te nalaganje tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, b) eventualni kumulirani zahtjev u kojem tužitelj traži utvrđenje da kupoprodajni ugovori predstavljaju pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama i nalaganje tuženiku da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja

Između stranaka nije sporno da je tužitelj od prednika tuženika kupio predmetne nekretnine ali da nije uknjižen kao vlasnik već je kao vlasnik upisan prednik tuženika. Nije sporno da je tužitelj stupio u posjed navedene nekretnine na temelju sklopljenih ugovora o kupoprodaji nekretnine. Tuženik ne osporava niti pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti, a niti valjanost kupoprodajnih ugovora.

Tuženik u bitnom ističe da kupoprodajni ugovori nisu pravni temelj za izlučni zahtjev te da se vlasništvo može utvrditi samo u parnici van stečajnog postupka. Valja reći da takav prigovor tuženika i nije osnovan.

Naime, valja reći da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla, kako u smislu ranije odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, tako i u smislu čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje ZOV) može steći isključivo upisom u zemljišne knjige, zbog čega, ukoliko je tužitelj sklopio valjani kupoprodajni ugovor, može imati samo titulus, odnosno naslov stjecanja prava vlasništva, pa sve dok njegovo pravo vlasništva nije upisano u zemljišne knjige, to tužitelj nije ovlašten postaviti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) niti se takvom zahtjevu može uopće udovoljiti. Ugovor o kupoprodaji nekretnine je ugovor obveznog prava koji ukoliko je valjani pravni posao, kao što je to navedeno, predstavlja titulus za stjecanja prava vlasništva, ukoliko sadrži i clausulu intabulandi . Tužitelj je , stoga, ukoliko smatra da ima valjanu pravnu osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva mogao istaći i samo obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave prema prodavatelju odnosno njegovim nasljednicima (koji bi mu je bio dužan dati) ili sudskim putem, a ne i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, jer na temelju pravnog posla, bez uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pravo vlasništva (suvlasništva) nije ni mogao steći.

Tužitelj, može eventualno zahtijevati utvrđenje da ugovor predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, kao što je tužitelj i zatražio eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom međutim kako je prvim tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio utvrđenje prava vlasništva po osnovi dosjelosti sud nije posebno razmatrao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

Tužitelj kod redovitog dosjedanja nekretnine treba dokazati samostalan posjed, kakvoću, zakonitost i istinitost (poštenje se pretpostavlja), te protek 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a kod stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i slično 20 godina.

Iz Ugovora o kupoprodaji reg. broj [registarska oznaka]/1063, za prostor površine 51,67m2 od 27.11.1992. (list 23-27 spisa ), sklopljen između Grada Zagreba i Euroing- Inžinjering te prednika tuženika proizlazi, čl. 1. da ugovorne strane suglasno konstatiraju da su "Euroing-Inženjering" i SZ "Pantovčak" zaključili dana 15.10.1991. ugovor o zajedničkoj pripremi i izgradnji stambeno-poslovnih objekata na lokaciji [adresa], te da prodavalac prodaje, a kupac kupuje za potrebe rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u objektu [adresa] u [adresa] koji se gradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poslovni prostor TIP L1 u prizemlju površine 51,67 m2. Iz Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u objektu [adresa] od 28.9.1994. za prostor površine 105,37 m2 (list 28, 42-47 spisa) sklopljen između Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo i SZ "Pantovčak" te Euroing-Inženjering proizlazi, čl. 1. da ugovorne strane međusobno utvrđuju da je između Fonda Grada Zagreba, "Euroing-Inženjering" iz Zagreba i SZ "Pantovčak" iz Zagreba zaključen Ugovor o načinu podmirivanja i financijskih obveza za opremanje građevinskog zemljišta objektima i uređajima KIP-a i KZP-a za stambeno poslovne objekte [adresa] broj: KLASA:361-02-02 Urbroj:256-04-777-94-1, čl. 2. ovim Ugovorom na temelju Zaključka komisije za ustupanje radova na području stambenog i komunalnog gospodarstva Fonda Grada Zagreba od 24.06.1994. "Euroing- Inženjering" prodaje, a "Fond" kupuje poslovni prostor u objektu [adresa] u [adresa] ukupne veličine 105,37 m2 netto korisne površine. Na temelju navedenih ugovora o kupoprodaji tužitelj je kupio predmetnu nekretninu, isplatio cijenu (nije sporno), a između stranaka u tijeku postupka nije sporno niti da je tužitelj stupio u posjed navedene nekretnine na temelju sklopljenih ugovora o kupoprodaji nekretnine.

Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora oznake L1 s DO od 29. lipnja 2000. godine zaključen na vrijeme od 1. srpnja 2000. do 1. srpnja 2010. godine zaključen na vrijeme od 1. srpnja 2000. do 1. srpnja 2010. godine, Ugovora o zakupu poslovnog prostora oznake L1 broj 115/17 od 17. ožujka 2017. godine zaključen na vrijeme od 15. ožujka 2017. do 15. ožujka 2027. godine s društvom BROD OD PAPIRA d.o.o., Ugovora o zakupu poslovnog prostora oznake L2 s JO od 5. prosinca 1999. godine zaključen na vrijeme od 1. studenog 1999. do 1. studenog 2009. godine, Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj oznake L2 91/15 od 2. ožujka 2015. godine zaključen na vrijeme od 1. ožujka 2015. do **.**.2020. sa ŽO, zapisnik od 6. ožujka 2015., Ugovora o zakupu poslovnog prostora oznake L2 broj 50/20 od 21. siječnja 2020. godine zaključen na vrijeme do **.**.2025. sa ŽO, sud je utvrdio identitet nekretninekao i da se tužitelj nalazi u neprekinutom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od 1999. i 2000. g.

Radi identifikacije sporne nekretnine provedeno je i geodetsko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladivoja Relića od 21.04.2024. (list 88-113 spisa) proizlazi da predmetne nekretnine - poslovni prostori L1 i L2 smještene su sazapadne strane Ulice Horvatovac, na čestici približne veličine 35x28 m. Na predmetnoj čestici izgrađena je zgrada br. 91 koja se sastoji od podruma, prizemlja, 1. kata te potkrovlja. U zgradi br. 91, a prema planu posebnih dijelova izrađenom po „Marcon HM“ d.o.o., nalazi se ukupno dvanaest posebnih dijelova nekretnine koji su u etažnom elaboratu označeni kao garaže G1, G2, G3, poslovni prostori L1 i L2, te stanovi br. 1, 3, 4, 5, 7, 8 i 9.

Prema tužitelju, mjesto prijepora- sporne nekretnine odnosile bi se na poslovne prostore u podrumu koji su u etažnom elaboratu označeni s L1 površine 39.07 m2 te s L2 površine 131.24 m2. S obzirom da tijekom izrade nalaza nije omogućen ulaz u sporne poslovne prostore L1 i L2, sve iskazane površine preuzete su iz etažnog elaborata izrađenom po „Marcon HM“ d.o.o. koji je proveden u evidenciji zemljišne knjige., a sud prihvaća takav način identifikacije nekretnine. Prema vještaku na situaciji br. 1 je prikazano stvarno stanje predmetne k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na Dof- u iz 2021.g. Na situaciji br. 2 prikazana je skica mjesta prijepora.

Dakle, proizlazi kako je to razvidno iz situacije br. 2 sporni poslovni prostori L1 i L2, koji su na situaciji br. 2 ispunjeni tamnomodrom i crvenom bojom te su označeni zaokruženim „L1“ i „L2“, prema stanju čestica u zemljišnim evidencijama u k. o. [katastarska općina] nalaze se na: dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Položaj i oblik spornih poslovnih prostora L1 i L2 u podrumu zgrade br. 91 prikazan je na situaciji br. 2 - skici mjesta prijepora.

S obzirom na znatan protek vremena, kao i promjene zemljišnoknjižnog stanja, bilo je potrebno izraditi dopunu nalaza i mišljenja radi točne identifikacije čestica koje danas čine zk.č.br. 3495/2 k. o. [katastarska općina], kao i naznačiti broj u kojim zemljišnoknjižnim ulošcima se ta čestica nalazi.

Iz dopune Nalaza i mišljenja od 25.03.2025. (list 130-143 spisa) radi indentifikacije predmetne nekretnine zk.č. 3495/2, k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da današnja zk.č. 3495/2, k. o. [katastarska općina], prema svom položaju, obliku, načinu korištenja i površini identična je arhiviranoj zk.č. 8202/8, k. o. [katastarska općina]. Arhivirana zk.č. 8202/8, k. o. [katastarska općina], formirana prema parcelacijskom elaboratu RN-792/1989, bila je upisana u zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].

Slijedom navedenog utvrđen je identitet predmetne nekretnine, od čega se u naravi sastoji kao i njezine dimenzije te je utvrđeno da se radi o poslovnim prostorima koje je tužitelj stekao pravnim poslom i u kojima se nalazi u samostalnom posjedu.

Naime, uz dopunu nalaza i mišljenja od 25.03.2025. godine, sudski vještak priložio je i povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg je razvidno kako današnja zk.č.br. 3495/2 k. o. [katastarska općina], prema svom položaju, obliku, načinu korištenja i površini, u cijelosti odgovara nekadašnjoj zk.č.br. 8202/8 k.o.

Grad Zagreb, kako je prethodno navedeno.

Dodatno, iz navedenog izvatka vidljivo je kako je vlasnik svih posebnih dijelova predmetne nekretnine nekada bila upravo Stambena zadruga Pantovčak, jer je to investitor kojemu je glavna djelatnost bila izgradnja stambeno-poslovnih zgrada, dok su stanovi i poslovni prostori nakon izgradnje prodavani ili eventualno dodjeljivani prema određenim kriterijima.

Dakle, tužitelj raspolaže ispravama koje predstavljaju pravni temelj za stjecanje vlasništva (ugovori o kupoprodaji), samo što zbog razlike u opisu nekretnine nisu bile podobne za provedbu u zemljišnoj knjizi, a tužitelj je svakako pošteni posjednik preko 30 godina i ispunio je sve uvjete za stjecanje vlasništva najmanje na temelju dosjelošću, a posjed, osim što je pošten, je istinit i zakonit.

Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka niti jedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti jer je vještački nalaz i mišljenje dan stručno, argumentirano i suglasan je sa ostalim ispravama dostavljenim u spis tijekom postupka.

Člankom. 159. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP-a samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

Prema odredbi čl. 11. st. 2. ZVDSP-a posjed se smatra samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. S obzir da tuženik niti ne tvrdi da bi tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici bili nesamostalni posjednici, to se u skladu s navedenom odredbom smatra da su samostalni posjednici.

Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pri tome se poštenje posjeda predmnijeva, ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP- a).

Tužitelj je stekao posjed na temelju gore navedenih ugovora u kupoprodaji to je posjed tužitelja zakonit jer tužitelj ima valjani pravni temelj posjedovanja, a i istinit jer je stečen na temelju očitovanja volje prijašnjeg posjednika.

Tuženik nije dokazao da je posjed tužitelja nepošten.

Stoga se tužitelj sa svojim pravnim prednicima nalazi u neprekinutom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu sporne nekretnine zk.č.br. 3495/2 k. o. [katastarska općina] poslovni prostor L1 površine 39,07b m2 i poslovni prostor L2 površine 131,24 m2 od 1999. i 2000. godine pa su ispunjenje pretpostavke u pogledu kakvoće posjeda iz članka 159. st. 1. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja pa je tužitelj postao vlasnik nekretnine na z. k. č. [katastarska čestica], dosjelošću za poslovni prostor L1 2010. i za poslovni prostor L2 2009.

Slijedom navedenog, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj od tuženika kupio predmetne prostore, da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti, da je još 1999. odnosno 2000. zaključen ugovor o zakupu, pa se tužitelj više od 10 godina nalazi u neprekidnom i mirnom posjedu te nekretnine, razvidno je i tužiteljevo vlasništvo jer je njegov samostalni posjed zakonit, istinit i pošten. Tužitelj je stoga dosjelošću (kvalificiranim posjedom od deset godina), tj. na temelju zakona stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

S obzirom da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju zakona to je sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP-a ovlašten ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Ovo ovlaštenje predstavlja ujedno i obvezu tuženika trpjeti upis tužiteljeva prava u zemljišnoj knjizi pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu u cijelosti naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Tužitelju su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT i to: za sastav tužbe u iznosu od 2.780,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 696,00 EUR (Tbr.19/1 OT), za sastav podnesaka od 05.06.2024. i 23.05.2025. u iznosu od po 2.780,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 18.10.2023., 22.01.2025. i 01.07.2025. u iznosu od po 2.780,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 4.344,00 EUR, uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i za trošak vještačenja u iznosu od 700,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 23.083,61 EUR.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastave podnesaka od 23.11.2022., 01.12.2022., 02.11.2023. i 25.02.2025. u zatraženom iznosu od po 50,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP. Osim toga, nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu, 09. srpnja 2025.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

Tužitelju uz prist. na presudu

Tuženiku po stečajnom upravitelju