Poslovni broj: Usž-1067/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska , članica vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja CRiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Milišiću , odvjetniku iz Splita , Mažuranićevo šetalište 2 , protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Zagreb , Trg kralja Petra Krešimira IV. 1 , radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 18 Us I-1451/22-4 od 7. prosinca 2022. , na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 18 Us I- 1451/22-4 od 7. prosinca 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske , KLASA: UP/II 560-01/22-01/121 , URBROJ: 512-25-01-22-2 od 8. lipnja 2022.

III. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima , Službe za poslove obrane , Područnog odjela za poslove obrane Split , KLASA: UP/I 561-01/21-01/353 , URBROJ: 512M2-6510-22-7 od 1. travnja 2022. te se predmet vraća. prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II 560-01/22-01/121 , URBROJ: 512-25-01-22-2 od 8. lipnja 2022. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 8. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2022. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 5. kolovoza 1990. do 31. svibnja 1991. temeljem pripadnosti Dobrovoljačkoj oružanoj skupini Solin.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga ponavljajući navode iz tužbe. Smatra da nije bilo uvjeta za donošenje presude bez održavanja rasprave. Činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer je dostavio valjane dokaze iz kojih proizlazi osnovnost njegova zahtjeva, po pitanju razdoblja i po pitanju načina njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu. Javnopravna su tijela u istim činjeničnim i pravnim situacijama braniteljima uvažavala zahtjeve. Priložio je posvjedočenje Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Ureda za obranu, predstojnika ureda FR kojim se posvjedočuje da je „i ranije nego je evidentirano“ sudjelovao u obrani suvereniteta, da je nabavio određenu količinu vatrenog oružja, pozivao i organizirao u oružanu postrojbu. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Personalna uprava, izdalo mu je potvrdu, KLASA: 034-04/97- 01/06 od 22. rujna 1997. kojom mu je priznato da je kao branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 1. kolovoza 1990. pa nadalje. Dakle, službene evidencije nisu u skladu s drugim dokazima. Odluka upravnih tijela se temelji na podacima evidencija branitelja nadležnih tijela koje se smatraju javnom ispravom, ali dokaznu snagu javnih isprava je dopušteno preispitivati. Tužitelj smatra da je sud trebao zakazati raspravu, saslušati tužitelja, predložene svjedoke te izvršiti uvid u priložene potvrde.

3.1. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i upravna rješenja te uvažiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj 23. srpnja 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Dobrovoljačkoj oružanoj skupini Solin za razdoblje od 5. kolovoza 1990. do 31. svibnja 1991. Po zaprimljenom zahtjevu izvršen je uvid u službenu evidenciju iz koje proizlazi da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata od 1. lipnja 1991. do 15. lipnja 1992., od 27. travnja 1993. do 16. travnja 1994. i od 1. svibnja 1995. do 30. lipnja 1996. U odnosu na traženo razdoblje prvostupanjsko je tijelo izvršilo uvid u izjave svjedoka JR i ŽR iz kojih proizlazi da je tužitelj od 5. kolovoza 1990. do 31. svibnja 1991. zapovijedao borbenom postrojbom u okviru koje je vršen oružani otpor agresoru, obučavalo se ljudstvo za borbene aktivnosti, a početkom 1991. tužitelj je zapovijedao akciji u kojoj su sudjelovali navedeni svjedoci u rušenju vojnog repetitora na Kozjaku.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 98/19.; dalje: Zakon) kojeg je citirao u pobijanoj presudi. Zaključio je da se aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom.

9. Prvostupanjski je sud na temelju činjenica koje je tuženik utvrdio u upravnom postupku donio presudu bez izvođenja dokaza koje je u upravnom sporu predlagao tužitelj.

10. Ovaj Sud ocjenjuje da je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a koje zahtjeva od suda da prije donošenja presude svakoj stranci omogući izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka i svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

11. Tužitelj nije saslušan u upravnom postupku čime je u upravnom postupku izostala kontradiktornost. Onemogućeno mu je sudjelovanje u postupku, odnosno onemogućeno mu je da sudjeluje u izvođenju dokaza, postavlja pitanja svjedocima i kao i da bude upoznat s rezultatom izvođenja dokaza i da se izjasni o tim rezultatima.

12. Stoga je jedina mogućnost osporavanja ocjene iz upravnog postupka za tužitelja bila predlaganje saslušanja svjedoka u upravnom sporu, a odbijanjem dokaznog prijedloga izostala je stvarna sudska kontrola odluke donesene u upravnom postupku koja ne zadovoljava uvjet kontradiktornosti. Ujedno je opisanim postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno načelo jednakosti oružja na štetu tužitelja te je postupanjem prvostupanjskog suda stavljen u bitno lošiji položaj u odnosu na tuženika.

13. Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužitelju ostvarivanje prava koja mu jamče ZUS, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav) te članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06., 13/17.). Slijedom iznijetog, osnovani su žalbeni navodi o postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojim povredama obuhvaćeno i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

14. Ovaj Sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1., članku 98. stavku 5. i članku 120. stavku 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09). Prvostupanjsko tijelo nije poduzelo radnje u cilju utvrđivanja osnovanosti navoda tužitelja. Nije u obzir uzelo pisane dokaze koje je tužitelj zahtjevu priložio, sadržaj posvjedočenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Ureda za obranu Solin od 12. kolovoza 1993., kao ni potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Personalne uprave od 22. rujna 1997. Budući da se radi o odlučnim činjenicama za rješavanje ovog predmeta, pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom o čijem postojanju ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, prvostupanjsko tijelo bilo je dužno utvrditi tu činjenicu, a što nije učinilo te je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Zbog navedenog propusta, prvostupanjsko tijelo nije moglo valjano ocijeniti dokazni materijal, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, ni valjano obrazložiti svoje rješenje.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjsko tijelo nije zahtjev tužitelja razmotrilo i njegovu osnovanost ocijenilo imajući u vidu sadržaj zahtjeva tužitelja i njegove priloge, niti je propuste s tim u vezi otklonio tuženik u žalbenom postupku (unatoč prigovoru tužitelja istaknutih u žalbi), kao ni prvostupanjski upravni sud, koji je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim, to ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom, slijedom čega je valjalo prvostupanjsku presudu poništiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporavana upravna rješenja i s obzirom na prirodu stvari, vratiti predmet nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

16. U izvršenju ove presude prvostupanjsko tijelo ponovno će se odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja , vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama ovog Suda , kojima su javnopravna tijela vezana ( čl. 81. st. 2. ZUS-a ). Prvostupanjsko tijelo pritom će postupati u skladu sa smislom i svrhom saslušanja svjedoka i stranke, a to je utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje upravnih stvari, a ne ispunjavanje procesne forme, niti puko registriranje općenitih navoda.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1. ZUS- a , a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić