Poslovni broj: Usž-137/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat- Paliska , članice vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice MŠiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Novoselu , odvjetniku u Zagrebu , Radnika cesta 32 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3058/2023-9 od 31. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3058/2023-9 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-551-06/23-014/1188 , URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 19. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 19. svibnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo , branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjela za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551-06/23-013/108 , URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-02 od 23. ožujka 2023.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu pravila sudskog postupka jer suprotno članku 89. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, između ročišta održanog 17. listopada 2024. i 31. listopada 2024. nije proteklo 15 dana. Osim toga, smatra da ročište za objavu presude nije bilo uredno, odnosno nije bilo uopće održano. Dalje navodi da joj nije dostavljen spis predmeta i nije mogla izvršiti uvid u postupak iz pobijanog upravnog akta. Ističe da je kontradiktoran navod prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude kojim se utvrđuje da je odbijen njezin prijedlog za uvid u spis tuženika jer iz raspravnog zapisnika od 17. listopada 2024. proizlazi da o istom prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio. Budući da joj nije omogućen uvid u spis tuženika, ne mogu se provjeriti tvrdnje prvostupanjskog suda da u spisu tuženika ne postoje isprave koje ne bi dostavila tužiteljica ili ne bi istoj bile dostavljene. Smatra da traženje da joj se dostavi odgovor na tužbu tuženika, odnosno odobri uvid u spis upravnog postupka ne predstavlja zlouporabu procesnog ovlaštenja u ovosudnom sporu. Dalje navodi da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku, odnosno o kojem je to prigovoru tužiteljice odlučeno, iz razloga jer je podnijela prigovor i na temelju odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da se prvostupanjski sud paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske budući da predmet ovog postupka nije opći akt već pojedinačni upravni akt kojeg prvostupanjski sud nije ocijenio. Prvostupanjski sud ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarenja prava na novčanu pomoć. Također ističe da upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom kogentnom roku odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. na što se sud samo paušalno očituje. Upire na članak 13. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon zbog čega se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje koje se može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o općem upravnom postupku o izvanrednim pravnim lijekovima. Ukazuje da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i potražuje trošak sastava žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na bitne povrede postupka. Uvidom u raspravni zapisnik, koji prileži spisu prvostupanjskog suda, utvrđeno je da je na ročištu održanom i zaključenom 17. listopada 2024. određen je datum objave presude u smislu članka 121. stavka 4. ZUS-a. Objava presude zakazana je za 31. listopad 2024. te je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 121. stavkom 1. ZUS-a kojim je propisano da se presuda objavljuje u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

8. Tužiteljica nije dokazala da presuda ne bi bila objavljena sukladno članku 121. stavka 3. ZUS-a prema kojem će se na ročištu na kojem se presuda objavljuje javno pročitati izreka i ukratko obrazložiti presuda. Zapisnik sa ročišta za objavu presude je zamjenica opunomoćenika tužitelja bez primjedbe potpisala te sada neosnovano prigovara radnjama o kojima je zapisnik sačinjen.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da prvostupanjski sud nije odlučio o njezinu prijedlogu za uvid u spis tuženika budući da suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude. Okolnost što o tom prijedlogu nije izričito odlučio na ročištu za raspravu koje je održano dana 17. listopada 2024. ne predstavlja bitnu povredu spora jer ista nije utjecala niti je imala utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovo iz razloga što se u spisu tuženika nalaze samo isprave, prigovor koji je sama tužiteljica dostavila tuženiku, kao i odluke javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužiteljica izjavila prigovor te je stoga razumno očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužiteljici poznat. Također, tužiteljica je bila obaviještena da je tuženik dostavio spis prvostupanjskom sud te je mogla izvršiti uvid u spis pa tako i u spis tuženika i to od 20. rujna 2023., međutim navedeno procesno pravo tužiteljica ni njezin opunomoćenik nisu iskoristili.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da su rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/709, URBROJ: 251-21-21-1/002-20-02 od 26. studenog 2020. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22., dalje: Odluka/22), na način kako je to točno propisano člancima 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjeni članci 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18. i 20/21.), a sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

11. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 19. svibnja 2023. kojim je, kao što je već navedeno, odbijen njen prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 23. ožujka 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovno tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi.

12. Ovaj Sud ističe da je Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka, poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

13. Prigovor tužiteljice da pobijani akt nije donesen u roku propisanom Odlukom/22 nije osnovan iz razloga što je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

14. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje, nije osnovan. Naime, člankom 130. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta, rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

14.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

15. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (u ovom slučaju čak i ne pravo, nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava, odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo, odnosno daje beneficiju treba smatrati „zakonom“, a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i opće norme), osim po donositelju . Osim toga treba reći da je na temelju članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

16. Zaključno, nisu osnovani prigovori tužiteljice da je predmetnim odlukama potvrđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim ciljem koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određena, usko određena kategorija osobe). dala ranija vlast) na način koji se smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijim zaključio da je u tom dijelu pristav Suda iz ranije presude ( točka 35. ). U konačnici je ocijenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke ( točke 51. do 56. ).

17. Slijedom navedenog Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravnih stvari.

18. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počela bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a , a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

20. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić