Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-639/2025-2

U  I M  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RPT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica u Krku, protiv tuženika Grada Krka, OIB: 12405095116, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2, kojeg zastupa punomoćnik Marin Trinajstić, odvjetnik u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku poslovni broj P-611/2020-38 od 8. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Krka kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku poslovni broj P-611/2020-38 od 8. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji realni dio nekretnine je grafički individualiziran slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-A površine 648 m² u nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernične struke Jasmine Jurinčić, koji nalaz čini sastavni dio ove presude (točka I. izreke), određeno je da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi cijepanje postojeće nekretnine te se temeljem presude i parcelacionog elaborata izrađenog po stalnom sudskom vještaku upiše u zemljišnu knjigu u 1/1 dijela novoformirane nekretnine (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.956,85 eura, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka koje u žalbi paušalno navodi tuženik niti bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenja da je na temelju dosjelosti stekla vlasništvo točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u nalazu i mišljenju te skici sudske vještakinje za geodeziju Jasmine Jurinčić označena slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 648 m2 uz dužnost tuženika da prizna i trpi cijepanje nekretnine na temelju presude i parcelacijskog elaborata te takvu nekretninu i vlasništvo tužiteljica upiše u zemljišne knjige.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je kat. čest. [katastarska čestica], oranica, površine 1334 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika Grada Krka, a da je prethodno ova čestica bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo RP (upis od 1911. godine) sve do njezine smrti 1963. godine nakon čega je upisana kao vlasništvo TP (sina FP), a nakon njegove smrti je na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-204/73 od 3. veljače 1977. upisana kao društveno vlasništvo – korisnik Općina Krk,

- da je u posjedovnom listu broj 322 k. o. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] naziva „Cesta“ kao posjednik iste upisan DV O.N.I. pod upravom Dubašnice, Bogovići 0, Malinska, dok iz povijesti promjena proizlazi da je navedena čestica u vrijeme izlaganja katastarskog operata 1960. godine bila upisana u posjedovnom listu 219 u posjedu ZP rođ. FP, zatim u posjedu EP, a 1978. godine je upisana u posjedovni list 322 kao posjed društvenog vlasništva,

- da iz Kupoprodajnog ugovora od 19. siječnja 1970. (u presudi je pogrešno naznačen datum 9. siječnja 1970.) proizlazi da je isti sastavljen između TP kao prodavatelja i HP (oca tužiteljice) kao kupca vezano za kupnju nekretnine koja je opisana kao istočna strana vinograda naziva „Cesta“, da je kupac stupio u posjed nekretnine te da je ugovor sastavljen u prisutnosti svjedoka ĐP i NP, ali da isti nije potpisan od strane prodavatelja TP,

- da iz provedenog očevida te nalaza i mišljenja vještakinje za geodeziju Jasmine Jurinčić proizlazi da je tužiteljica pokazala kao predmet spora dio kat. čest. [katastarska čestica] i to sjeveroistočni dio u naravi dio maslinika od tri reda maslina, a koji je na skici obojan plavom bojom i označen točkama A-B-C-D-E-F-G-A ukupne površine 648 m2 te da je dioba kat.čest. moguća sukladno članku 25. stavak 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.

9. Na temelju navedenoga i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka, prvostupanjski sud je utvrdio da, iako priloženi Kupoprodajni ugovor od 19. siječnja 1970. nije potpisan po prodavatelju TP, da ipak isti nije bez pravnog učinka jer da na temelju provedenih dokaza proizlazi da su otac tužiteljice HP i VP sklopili usmeni ugovor o kupoprodaji sjeveroistočnog dijela kat. čest. [katastarska čestica], dakle radi o pravnom poslu na kojeg se primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) prema kojima se vlasništvo na nekretnini moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa čak i usmenog, ako je bio faktično izvršen, pri čemu se sama predaja posjeda tumačila kao modus stjecanja, pa kako je tužiteljica sa svojim prednicima u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu koji traje preko 40 godina i kao takav je trajao do 17. studenoga 1999., da je tužiteljica stekla vlasništvo točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

11. Tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju iskaza samo jednog svjedoka NP koji je s tužiteljicom u tazbinskom srodstvu, već je odluka zasnovana na ocjeni svih provedenih dokaza pa tako i provedenog očevida, izvršenog uvida u isprave i iskaza ostalih svjedoka, a iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio činjenice koje su u skladu s tužbenim navodima i to prije svega da je prednik tužiteljice HP stupio u posjed spornog dijela čestice nakon sastavljanja Kupoprodajnog ugovora u kojem posjedu je danas tužiteljica te da postoji kontinuitet posjeda.

12. U odnosu na žalbene navode da se radi o mogućem dvostrukom otuđenju budući je pok. VP nekretninom raspolagao u korist tuženika (oporukom) i na temelju takvog raspolaganja je tuženik upisao svoje vlasništvo u zemljišne knjige, valja odgovoriti da iz sadržaja oporuke ne proizlazi da je pok. VP oporukom (od 25. siječnja 1974.) raspolagao i u odnosu na dio čestice koji je prethodno prodao ocu tužiteljice HP, niti je to tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a posebno da bi stupio u posjed spornog (prodanog) dijela čestice.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravna pravila OGZ-a koja se primjenjuju na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) te članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91.) i članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46.).

14. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460. do 1472. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosijedanja je iznosio četrdeset godina prema paragrafu 1472.

15. Na temelju članka 159. ZVZSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda (stavak 2), a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda (stavak 3).

16. Člankom 159. stavak 4. ZVDSP-a propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

17. Sudska praksa je nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 zauzela pravno shvaćanje da se za društveno vlasništvo u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenoga 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba. To nadalje argumentum a contraio znači da ako na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999. rok za stjecanje vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2019. Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev-2230/2017-2 od 27. travnja 2021., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).

18. Utvrđujući kvalitetu posjeda tužiteljice i njezinog prednika pok. HP, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i za to dao valjane razloge, da je posjed bio zakonit, pošten i istinit, pri čemu treba istaknuti da se poštenje uvijek pretpostavlja, a tijekom postupka nije dokazano da su tužiteljica ili njezin prednk imali razloga posumnjati da im posjed ne pripada u vremenu dosjedanja.

19. U okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica i njezin pravni prednik pok. HP (otac tužiteljice) počeli su stjecati dosjelošću pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini od kupnje 19. siječnja 1970., odnosno u vrijeme kada je nekretnina bila (još) u režimu privatnog vlasništva prodavatelja TP, dok je u režim društvenog vlasništva prešla 1977. godine (osnovom rješenja o nasljeđivanju iza pok. TP poslovni broj O-204/75 od 3. ožujka 1977.). Pravilno je prvostupanjski sud u vrijeme dosjedanja uračunao posjed prodavatelja TP i njegove prednice (majke) ZP računajući taj posjed od 1950-tih godina budući se radi o faktičnom posjedu koji je neprekidno trajao.

20. Prema paragrafu 1472. OGZ-a za stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je potrebno 40 godina, a koja pretpostavka je, sukladno sudskoj praksi utemeljenoj na odluci ESLJP Trgo protiv Hrvatske, ispunjena do 17. studenoga 1999., kao i do dana podnošenja tužbe (tužba je podnesena 25. lipnja 2020.) te ujedno na spornoj nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba.

21. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla vlasništvo nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke prvostupanjske presude te da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi cijepanje postojeće nekretnine te na temelju presude i parcelacijskog elaborata izrađenog po sudskom vještaku upiše vlasništvo u zemljišnu knjigu.

22. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

23. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak