REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2757/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, Kardinala A. Stepinca 2, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5679/2023-11 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5679/2023-11 od 27. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/262, URBROJ: 512-2501- 23-2 od 10. listopada 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/183, URBROJ: 512M2-50-23-2 od 8. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude navodeći da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 3. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji jer je sudjelovao kao pripadnik u odredima Narodne zaštite u Zaprešiću u vremenu od 27. svibnja 1991. do 1. studenoga 1991. Navodi da je sporno tumačenje, odnosno pravna kvalifikacija pojma izravnog angažiranja kao pripadnika borbenog sektora, što je propisano člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na prethodnom selektivnom utvrđenju prvostupanjskog upravnog tijela prema kojem se aktivnosti, radnje i zadaci kroz vrijeme njegove pripadnosti odredu Narodne zaštite Zaprešić ne mogu podvesti pod pojam sudjelovanja u oružanom otporu agresoru, kao niti djelovanju koje je u izravnoj vezi s tim otporom. Ističe da se u točki 8. obrazloženja pobijane presude navodi kako je svjedok TZ izjavio da on nije borbeno djelovao te smatra da je primjena načela materijalne istine nalagala sudu da tu izjavu dovede u kontekst njegovog cjelokupnog iskaza u upravnom postupku i da njegovim neposrednim saslušanjem utvrdi sposobnost i potrebno stručno znanje imenovanog u cilju tumačenja relevantnih odredaba zakona. Smatra da zbog toga ocjena takvog iskaza ne može predstavljati odlučan razlog za donošenje zaključka o tome je li kao pripadnik odreda Narodne zaštite pod zapovjedništvom TZ sudjelovao u aktivnostima koje se po zakonu trebaju smatrati kao djelovanje koje je u izravnoj vezi s otporom agresoru, te osporava vjerodostojnost navedenog personalnog dokaza. Pojam borbenog djelovanja nije definiran zakonom i može se isključivo tumačiti utvrđenjem kako je svjedoku poznato da on nijednom kroz vrijeme pripadnosti odredu Narodne zaštite Zaprešić nije borbeno djelovao u smislu da je pucao iz oružja, bacao ručne bombe ili molotovljeve koktele na oklopna vozila, aktivirao protuoklopnu minu ili sl. Ističe da je predlagao dokaze na okolnosti koje su bitne za zauzimanje pravilnog pravnog shvaćanja i stručnog tumačenja Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koje prvostupanjski sud nije prihvatio. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, uz uputu da se ocjenom dokaza provedenih u upravnom postupku i izvođenjem predloženih dokaza utvrde sve bitne činjenice u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke,
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
8. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvjeti iz stavka 1. i 2. članka 3. ZHBDR-a trebaju biti kumulativno ispunjeni.
10. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 6. veljače 2018. za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 27. svibnja 1991. do 1. studenoga 1991. na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite Zaprešić.
11. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Zaprešić ne mogu podvesti pod sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom.
12. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke pravilno odbio tužbeni zahtjev.
13. Na temelju analize dokaza u spisu i navoda žalbe i ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u razdoblju od 27. svibnja 1991. do 1. studenoga 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Zaprešić.
14. Prvostupanjski sud je analizirao sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a prema izjavi samog tužitelja proizlazi da je obavljao zadaće dežurstva i ophodnje, stražarenja, pregledavanja skloništa, upozoravanja stanovnika na pridržavanje mjera o zamračivanju, čuvanja i povremene blokade mostova s protuoklopnim zaprekama, iz čega slijedi da tužitelj nije obavljao ratne zadaće koje obuhvaćaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, obuka, vraćanje iz postrojbe), pa nema osnova za priznavanje traženog statusa za predmetno razdoblje.
15. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka TZ navodi se da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje tog dokaza nepotrebnim budući da se relevantna činjenica o kojoj ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način može utvrditi na temelju izjave tužitelja pribavljene u predmetnom upravnom postupku, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženog dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno, osim na izjavu TZ od 11. veljače 2022., pozvao i na njegovu pisanu izjavu istog od 25. travnja 2018. iz koje proizlazi da su glavne zadaće odreda Narodne zaštite Zaprešić bile čuvanje mostova, vodocrpilišta, obilazak škola, domova zdravlja i slične zadaće, a koje se ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom kako je to propisano člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
17. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
