Poslovni broj: Usž-1552/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠT iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Ruždjak & partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Turističke zajednice Općine Medulin, Medulin, Brajdine 41, koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, radi inspekcijskog nadzora – prava prednosti pri zapošljavanju, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1833/2023-13 od 14. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠT iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1833/2023-13 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: U2 Us I-1833/2023-13 od 14. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-116-02/22-01/29, urbroj: 443-01-17-02-23-6 od 20. srpnja 2023., radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Puli, klasa: UP/I-116-02/22-01/325, urbroj: 443-02-02-19-22-14 od 12. rujna 2022. te radi naknade troškova upravnog spora (točka I. izreke presude) te je naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora s pripadajućim kamatama (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjski sud nije dao bilo kakvo obrazloženje o ključnim pitanjima koja su sporna u ovom predmetu, a to je pitanje je li Turistička zajednica Općine Medulin osoba koja ulazi u krug tijela s javnim ovlastima, jer o tome, osim deklarativnog slaganja sa stavovima tuženika, prvostupanjski sud nije dao bilo kakvo obrazloženje. Ističe da je razlikovanje statusa pravne osobe s javnim ovlastima, svojstva osobe koja obavlja javnu službu, kao i statusa javnopravnog tijela nije samo teorijsko pitanje, već ima i vrlo važne praktične implikacije kod primjene pojedinih propisa kao što je to upravo u ovom slučaju. Stoga je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno utvrditi obavlja li i na koji način pravna osoba javne ovlasti. U konkretnom slučaju nema nikakvog spora da se u slučaju Turističke zajednice Općine Medulin radi o stjecanju statusa pravne osobe koji ulazi u krug tijela javne vlasti, kao i ostale turističke zajednice te da je upisana u popis Povjerenika za informiranje kao tijelo javne vlasti, odnosno pravna osoba s javnim ovlastima. Stav tuženika da sama činjenica da zainteresirana osoba ima status pravne osobe s javnim ovlastima, ne znači da ona ima takav status i u smislu odredbe članka 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: Zakon). Smatra da je navedeni stav protivan pozitivnom pravu i pravnoj logici na kojoj zakoni počivaju. Napominje da se prvostupanjski sud o navedenom nije jasno izrazio, već se samo suglasio s argumentacijom tuženika, a da za to nije dao bilo kakve razloge, pa je pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj žalbom osporava i dosuđeni trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi te ističe da sadržaj podneska za koji je dosuđen trošak je mogao biti iznesen i na raspravi, a jednako se odnosi i na postupanje zainteresirane osobe, pa je cjelokupni dosuđeni trošak zainteresiranoj osobi neopravdan i rezultat je pogrešne primjene odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da ovaj Sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška upravnog spora, uključujući i troškove žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da nisu točni navodi tužitelja u kojima pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka, jer je u obrazloženju presude navedeno da svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima, koje je nerijetko, kao i ovdje, vezano tek uz dio djelatnosti pravne osobe, ne čini njezin opći status, usporediv primjerice sa statusom pravne osobe, trgovačkog društva, ustanove, udruge, turističke zajednice i dr. Stoga tuženik smatra da nisu točni žalbeni navodi tužitelja da sud nije dao bilo kakvo obrazloženje o ključnim pitanjima koja su sporna u ovom predmetu, a to je pitanje je li Turistička zajednica Općine Medulin osoba koja ulazi u krug tijela s javnim ovlastima, da o tome, osim deklarativnog slaganja s stavovima tuženika, sud nije dao bilo kakvo obrazloženje. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, Turistička zajednica Općine Medulin, dostavila je odgovor na žalbu tužitelja u kojem navodi da su svi navodi tužitelja iz žalbe u potpunosti neosnovani. Ističe da je prvostupanjski sud dao jasan stav, obrazloženje i ocjenu pravnog statusa turističkih zajednica u Republici Hrvatskoj te je potvrdio istovjetne stavove Ministarstva pravosuđa i uprave, Ministarstva branitelja te Ministarstva turizma, a to je da turističke zajednice nemaju nikakvih javnih ovlasti, radi čega iste nisu obvezne primjenjivati odredbu članka 102. Zakona. Smatra da je prvostupanjski sud dao jasan odgovor i pojašnjenje u odnosu na stav tužitelja da je postojanje javne ovlasti statusno pitanje pravne osobe te je pojasnio da je takav stav tužitelja pogrešan. Nadalje, ističe da je odluka o troškovima donesena u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima te je ista ispravna, pa su u pogledu troškova upravnog spora navodi tužitelja u cijelosti neutemeljeni. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu te obveže tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev tuženiku za provedbu inspekcijskog nadzora kod zainteresirane osobe Turističke zajednice Općine Medulin, u kojem je naveo da mu je zainteresirana osoba, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, uskratila pravo prednosti pri zapošljavanju po raspisanom natječaju od 19. travnja 2022. za radno mjesto direktor turističke zajednice, na temelju članka 102. Zakona, time što je po predmetnom natječaju na mjesto direktora TZ Općine Medulin umjesto njega izabran OT. Navedeni zahtjev je odbijen rješenjem tijela prvog stupnja od 12. rujna 2022. te je protiv tog rješenja tužitelj izjavio žalbu tuženiku. Rješenjem tuženika od 20. srpnja 2023. poništeno je rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Puli od 12. rujna 2022. i doneseno je novo rješenje, kojim je odbačen zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju kod zainteresirane osobe, na radnom mjestu direktora.

8. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je među strankama sporno pravno pitanje, odnosno je li zainteresirana osoba, kao turistička zajednica, zbog okolnosti da kao obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama primjenjuje određene javne ovlasti ("Narodne novine", 25/13., 85/15. i 69/22.), ima i svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima u smislu članka 102. stavka 1. točke 5. Zakona, odnosno je li bilo uvjeta za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prednosti pri zapošljavanju u konkretnom slučaju.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zauzeo stajalište da zainteresirana osoba kao tijelo javne vlasti u smislu članka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, primjenjuje javne ovlasti pri čemu je riječ o njezinoj jedinoj javnoj ovlasti, međutim, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da to zainteresiranu osobu ne čini pravnom osobom s javnim ovlastima u cjelini njezine djelatnosti, pa tako i za ostvarivanje svrhe i smisla članka 102. Zakona. Naime, osnovano smatra prvostupanjski sud da svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima, koje je vezano tek uz dio djelatnosti pravne osobe kao u konkretnom slučaju, ne čini njezin opći status, usporediv primjerice, sa statusom pravne osobe trgovačkog društva, ustanove, udruge i dr.

10. S obzirom na navedeno, pravilno smatra prvostupanjsko tijelo, a i tuženik da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za pokretanje postupka i odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju, pa je na temelju odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) rješenjem trebalo odbaciti zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju.

Naime, odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će službena osoba kada utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, donijeti rješenje kojim će zahtjev odbaciti, a što je pozivom na navedenu odredbu učinio i tuženik.

11. Nadalje, treba napomenuti da iz Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma ("Narodne novine", 52/19. i 42/20.) proizlazi da se zainteresirana osoba ne može podvesti niti pod jedan pravni subjekt iz članka 102. Zakona, budući da se radi o pravnoj osobi "sui generis", osnovana je na temelju Zakona, dakle, niti je javna služba, niti je javna ustanova, niti je proračunski, odnosno izvanproračunski fond, niti pravna osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu RH ili jedinice lokalne ili regionalne samouprave, niti je na nju prenesena i jedna javna ovlast, pa ne može biti niti pravna osoba s javnim ovlastima.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

13. Žalbeni navodi tužitelja nisu odlučni, niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, treba istaknuti da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u upravnom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima su se prvostupanjski sud i tuženik detaljno i jasno očitovali, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

14. S obzirom da je tužitelj osporavao i odluku o troškovima upravnog spora zainteresiranoj osobi, treba istaknuti da su ti troškovi pravilno dosuđeni na temelju odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 38/23.) u okviru troškovnika zainteresirane osobe, a polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor.

15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu, prvostupanjski sud pravilno je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

17. Ovaj Sud je odbio i zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer je ista u tom odgovoru ponovila navode koje je isticala tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, a koji navodi nisu imali utjecaja na tijek žalbenog postupka.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić