Poslovni broj: Usž-1095/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Marko Hrstić, Rijeka, Jedrarska 5/I, protiv rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, OIB: 32420472134, Rijeka, Riva 10/I, klasa: UP/II-363-02/22-01/29, ur.broj: 2170-03-08/4-22-2 od 19. prosinca 2022., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 1226/2023-6 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1226/2023-6 od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-02/22-01/29, ur.broj: 2170-03-08/4- 22-2 od 19. prosinca 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje, klasa: UP/I-360-01/20-01/189, urbroj: 2170-1-02-10-22-2 od 28. travnja 2022. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje rekonstruirane manje zahtjevne zgrade stambene namjene izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 67,93 m[3] u ukupnom iznosu od 2.630,33 kn.

2. Tužitelj u žalbi navodi da je iz obrazloženja novog rješenja o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020., vidljivo da se postupak obnavlja tj. dopunjuje samo u dijelu izrade geodetskog snimka izvedenog stanja dok građevinske bruto površine objekta ostaju neizmijenjene. Rješenje o izvedenom stanju je doneseno 8. rujna 2014. te je ono postalo pravomoćno 20. listopada 2014., a rješenje o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020., nije novo rješenje o izvedenom stanju, već izmjena postojećeg rješenja o izvedenom stanju od 8. rujna 2014. Stoga smatra da je osnov za plaćanje komunalnog doprinosa rješenje od 8. rujna 2014., u odnosu na koje je nastupila zastara 20. listopada 2020. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.- dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje žalbenih razloga zbog kojih se presuda pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-361-03/19-03/41, urbroj:

2170/01-13-02-20-2 od 23. lipnja 2020., koje je doneseno u obnovljenom postupku, zamijenjeno rješenje tog istog tijela, klasa: UP/I-361-03/13-03/1151, urbroj: 2170/01- 13-02-14-10 od 8. rujna 2014., na način i pod uvjetima određenim tim rješenjem.

7. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13.,dalje: ZOPNIZ) propisano je da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnik zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

8. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa jer da rješenje o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020., nije novo rješenje već izmjena postojećeg rješenja od 8. rujna 2014. Međutim, rješenje iz 2014., na kojeg tužitelj upire, ne egzistira budući je ono zamijenjeno rješenjem o izvedenom stanju od 23. lipnja 2020., koje je temelj za obračun i određivanje visine komunalnog doprinosa. Stoga se od izvršnosti tog rješenja, sukladno odredbi članka 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.,-dalje: OPZ), a u svezi s odredbom članka 22. stavka 1. ZOPNIZ računa rok zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, koja nije u konkretnom slučaju nastupila jer je zastara počela teći od 1. siječnja 2021., a do donošenja rješenja tuženika (19. prosinca 2022.) kao i prvostupanjskog rješenja (28. travnja 2022.) nije protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.

9. Slijedom navedenog valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić