Poslovni broj: Usž-1675/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AI iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1140/2023-6 od 16. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AI iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1140/2023-6 od 16. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1140/2023-6 od 16. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/405, urbroj: 513-04-23-2 od 31. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, klasa: UP/I-471-02/22-01/21, urbroj: 513-07-04-22-14 od 30. rujna 2022.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je presuda nejasna, ima nedostataka zbog kojih se mora ispitati, pogrešno su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni o sadržaju isprava su netočni, kontradiktorni sa ispravama i logici poslovnih događaja koji prileže spisu. Stoga je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa je stoga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Ističe da je analiza imovine i izvora svake fizičke osobe jedan od najsloženijih poslova poreznog tijela, ali zasigurno najosjetljivije jer ulazi u privatni život tužitelja i njegove uže obitelji. Često je potrebno podatke svakog poreznog obveznika analizirati zajedno s podacima njemu povezanih osoba tj. supruge i djece, kako bi se dobila što točnija slika imovine i zakonitih primitaka. Stoga je prvostupanjski sud radi cjelovitog sagledavanja njegovog položaja kao poreznog obveznika i njemu povezanih osoba (supruga i djeca) u postupku analize imovine izvora propustio primijeniti metodu obračuna "prošireni pristup grupe povezanih osoba". Smatra da je logično da se članovi uže i šire obitelji međusobno financijski pomažu, da se određena imovina poreznog obveznika može voditi i na njemu bliskim osobama i da porezni obveznik može pozajmicama, darovanjima i gotovinom u domaćoj i stranoj valuti u kućnom budžetu raspolagati kao vlastitim novčanim sredstvima i u poslovanju povezanog trgovačkog društva. Različiti pristupi u analizi imovine i izvora poreznog obveznika daju različite rezultate i utječu na utvrđivanje visine poreznih obveza, kao što je u njegovom slučaju, pa prvostupanjski sud bez dokaza neovisnog stručnog financijskog vještačenja nije bio u mogućnosti donijeti objektivnu presudu. Ističe da je tuženik kao i njegovo porezno tijelo, a nastavno i prvostupanjski sud počinio bitne povrede pravila upravnog postupka i to načela zakonitosti, načela utvrđivanja materijalne istine, načela postupanja u dobroj vjeri, načela utvrđivanja činjenica prema njihovoj gospodarskoj biti i načela snošenja tereta dokaza kao i načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza te smatra da kod njega ne postoji nerazmjer (manjak) sredstava u iznosu od 920.117,00 kn kako se navodi u presudi. Predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži i poništi u cijelosti prvostupanjsku presudu te sam odluči u ovom upravnom sporu na način da ga oslobodi plaćanja svih poreznih obveza a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020. kojim su utvrđene određene nepravilnosti kod tužitelja o čemu je sačinjen zapisnik od 6. rujna 2022. protiv kojega tužitelj nije uložio prigovor pa je na temelju činjenica koje su utvrđene u zapisniku doneseno prvostupanjsko porezno rješenje od 30. rujna 2022. kojim su utvrđene predmetne porezne obveze tužitelju. Naime, provedenim nadzorom su utvrđene činjenice u predmetnom poreznom postupku iz kojih proizlazi da je kod tužitelja u 2017., 2018., 2019. i 2020. godini postojala razlika između izvora sredstava i utrošenih sredstava, koju razliku tužitelj nije mogao opravdati vjerodostojnim dokazima pa je tijelo prvog stupnja utvrdilo da izvori za stečenu imovinu nisu dokazani te je stoga tužitelju utvrđen drugi dohodak te u konačnici obračunata porezna obveza poreza na drugi dohodak i prireza, a kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

8. Tuženik je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 31. ožujka 2023. i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim su tužitelju utvrđene predmetne porezne obveze i naložena uplata.

9. Iz zapisnika o provedenom nadzoru kao i rješenja tuženika te prvostupanjskog tijela proizlazi da je u postupku nadzora izvršena usporedba imovine i izdataka za njeno stjecanje s primicima tužitelja te je tako izvršenom usporedbom utvrđen njihov nesrazmjer, odnosno utvrđeno je postojanje razlike između primitaka i izdataka koju tužitelj nije mogao opravdati vjerodostojnim dokazima i to u 2017. u iznosu od 296.501,95 kn, u 2018. u iznosu od 197.235,79 kn, u 2019. u iznosu od 173.700,93 kn i u 2020. u iznosu od 252.681,51 kn.

10. Prema ocjeni ovoga Suda na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 88., 89., 76. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20., dalje: ZPD), te odredbe članka 88. i 92. stavka 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

11. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je analizom ukupnih činjenica utvrđenih u poreznom postupku i dokumentacije koja se nalazi u spisu u provedenom postupku pravilno utvrđeno postojanje razlike između vrijednosti stečene imovine i visine dokazanih sredstava za njezino stjecanje i to u ukupnom iznosu od 920.120,18 kn za razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2020. pa je taj iznos pravilno utvrđen kao nedokazani izvor sredstava koji je oporeziv kao drugi dohodak po članku 76. stavku 1. ZPD-a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud te nalazi da je način utvrđivanja primitaka detaljno opisan u zapisniku o nadzoru i prvostupanjskom rješenju iz čega proizlazi da su tužitelju u izvore imovine uračunati svi primici koji su potkrijepljeni odgovarajućim materijalnim dokazima.

12. Slijedom navedenog prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

14. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić