Poslovni broj: Usž-2187/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa opunomoćenica Kornelija Miše Bobinac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovač & partneri, u Zagrebu, Heinzelova 70, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2169/2021-8 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2169/2021-8 od 4. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/18-01/255, URBROJ: 513-04-21-15 od 7. lipnja 2021.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-471-02/17-01/37, URBROJ: 513-07-23/05-18-22 od 15. lipnja 2018. kojim je tužitelju utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. te od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio koje je odredbe materijalnog prava primijenio te kako ih je primijenio. Ističe da tuženik nije postupio po uputi prvostupanjskog suda danoj u presudi, poslovni broj: UsI-909/19-12 od 4. svibnja 2021., a da je vezan pravnih shvaćanjem prvostupanjskog suda prema kojem je prvostupanjsko rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo s obzirom da je sjedište tužitelja u Zagrebu. U tom smislu ponavlja da ispostave imaju stvarnu i mjesnu nadležnost odnosno da nije moguće da ispostava ima samo stvarnu nadležnost. U odnosu na usluge primljene od društva VIPnet usluge d.o.o. tužitelj navodi da je tuženik pri utvrđivanju tržišne vrijednosti usluga primijenio pogrešnu metodu jer da u slučaju kada se s jednakom pouzdanošću može primijeniti i klasičnu transakcijsku metodu i metodu transakcijske dobiti prednost treba dati klasičnoj transakcijskoj metodi. U odnosu na troškove koji su smatrani porezno nepriznatim troškovima navodi da je imao obvezu iskazati troškove čak i u slučaju kada u trenutku pripreme financijskih izvještaja nije znao točan iznos troškova, odnosno da je bilo nužno procijeniti ih. Naposljetku navodi da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dobit za 2013. godinu jer je zastara počela teći 1. siječnja 2015., a činjenica da je tužitelj 20. ožujka 2019. pokrenuo upravni spor okončan presudom od 4. svibnja 2021. nije od utjecaja na tijek i nastup zastare s obzirom na to da je Opći porezni zakon (Narodne novine, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) propisivao da zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka pred sudom koji se vodi radi naplate poreza, a ne radi utvrđivanja porezne obveze, a rješenje tuženika doneseno je 7. lipnja 2021. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je pobijano rješenje doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-909/19- 12 od 4. svibnja 2021. kojom je poništeno rješenje tuženika s obrazloženjem da nije moguće otkloniti tužiteljev prigovor da je rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo. Pobijanim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. te od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. Pobijano rješenje donio je i u ponovnom postupku Ured za velike porezne obveznike, Ispostava Osijek, ostavši tako pri svom stavu da Ured za velike porezne obveznike ima univerzalnu nadležnost za velike porezne obveznike na području Republike Hrvatske. U odnosu na porez na dodanu vrijednost utvrđeno je da tužitelj nije u cijelosti iskazivao porezne obveze odnosno da je za račun za isporuku 14 komada mobitela, broj 90867214 koristio oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost protivno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost te općenito u knjigama izlaznih računa iskazivao manje izlaznih računa iz maloprodaje. U odnosu na porez na dobit utvrđeno je da je tužitelj u troškove uključio stavku koja je već ranije knjižena te da nije predočio dokumentaciju iz koje se nedvojbeno može utvrditi narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovnih promjena.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik u ponovnom postupku postupio po uputi danoj u presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-909/19-12 od 4. svibnja 2021. jer je u ponovnom postupku otklonio prigovor mjesne nenadležnosti Ureda za velike porezne obveznike, Ispostave Osijek na način da je obrazložio da je Ured za velike porezne obveznike stvarno i mjesno nadležan za velike porezne obveznike na području Republike Hrvatske odnosno da zajedno sa svojim unutarnjim ustrojbenim cjelinama Ispostavama za velike porezne obveznike Osijek, Split i Rijeka ima univerzalnu nadležnost za područje Republike Hrvatske. U tom smislu ovaj Sud napominje da Zakonom o Poreznoj upravi („Narodne novine“, broj: 115/16. – dalje: ZPU) nije izrijekom specificirana mjesna nadležnost Ispostava za velike porezne obveznike. Stoga u tumačenju odredbe članka 5. ZPU-a nema mjesta analogiji mjesne nadležnosti između ispostava Područnih ureda i Ispostava za velike porezne obveznike Ureda za velike porezne obveznike.
10. Prigovor tužitelja da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dobit za 2013. godinu ovaj Sud nalazi neosnovanim jer je zastara počela teći 1. siječnja 2015., no pokretanjem upravnog spora 20. ožujka 2019. došlo je do zastoja zastare sukladno odredbi članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.). Zastoj je trajao sve do donošenja odluke u upravnom sporu 4. svibnja 2021. pa do donošenja rješenja tuženika 7. lipnja 2021. zastara nije nastupila.
11. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi da ih tužitelj opetovano iznosi iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Pritom ovaj Sud napominje da i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (ABC protiv Hrvatske br. 20883/09). Isto tako prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj U-III-1201/18).
12. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
