Poslovni broj: Usž-1340/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. Tvornica duhana Udbina d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 59742757881, zastupanog po stečajnom upravitelju Davorinu Kapustiću, Ivanec, Ulica akademika Mirka Maleza 4, 2. JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Mati Matiću i Danijelu Haniku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4 i 3. EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Antunu Denoni, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. Rijeka, Korzo 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-307/2024-5 od 27. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-307/2024-5 od 27. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Naznačenom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/23-01/52, urbroj: 513-04-23- 2 od 30. svibnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 30. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Gospić, klasa: UP/I-471-01/22-18/724, urbroj: 513-02-6037/7-23-37 od 22. veljače 2022., kojim je u točki I. prvotužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarinskog duga na duhansku prerađevinu (duhan za pušenje) nastalog po osnovi manjka trošarinskog proizvoda duhan za pušenje, točkom II. prvotužitelju se utvrđuje obveza plaćanja trošarinskog duga na duhansku sirovinu koja je predmet nezakonitog postupanja nastalog zlouporabom prava u kretanju i raspolaganju duhanske sirovine sve u iznosu točno navedenom u izreci tog prvostupanjskog rješenja, a točkom III. i IV. izreke obvezuju se drugotužitelj i trećetužitelj kao solidarni dužnici na plaćanje trošarinskog duga na duhansku sirovinu koja je predmet nezakonitog postupanja iz točke II. izreke nastalog zlouporabom prava u kretanju i raspolaganju duhanske sirovine.

3. Protiv navedene presude drugotužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako obrazloženje prvostupanjskog suda nije osnovano, ukazuje kako je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno pa je posljedično i pogrešno utvrđeno te ističe da prvostupanjski sud nije proveo potpuni postupak odnosno raspravio navode i prigovore koje tužitelji imaju u odnosu na upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu, već je nekritički i paušalno potvrdio navode i zaključke upravnih tijela koja su vodila upravni postupak. Ističe da se prvostupanjski sud priklonio utvrđenjima upravnih tijela ne otklanjajući istaknute prigovore pa je time grubo povrijedio Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava te posebno naglašava kako pravni standard "pravično" svakako obuhvaća i obvezu suda da jasno i nedvosmisleno obrazlaže razloge zbog kojih odbija, odnosno otklanja prigovore tužitelja. Drugotužitelj prvenstveno ističe kako u vrijeme isporuke trošarinskih proizvoda nije postojala obveza prvotužitelja poduzeti sve mjere koje se od njega mogu razumno zahtijevati da bi se uvjerio da ga transakcija koju obavlja neće navesti na sudjelovanje u utaji poreza. Jedino na temelju čega bi se mogao temeljiti zaključak carinskog tijela je Protokol o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima, a koji Protokol je na snazi od 8. rujna 2019. pa slijedom navedenog, temeljeći pobijano rješenje na Zakonu o trošarinama i Općem poreznom zakonu u potpunosti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a prvostupanjski sud se priklonio takvoj pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Obzirom da prije stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju protokola odnosno prije 8. rujna 2019. nije postojala izričita, jasna i nedvosmislena, kogentna norma sukladno kojoj bi prvotužitelj bio u obvezi vršiti ikakve provjere kako to tumači carinsko tijelo i zbog nepoštivanja koje bi snosio posljedice kako mu to carinsko tijelo stavlja na teret. Drugotužitelj ističe da je prvotužitelj s naručiteljima sklopio usmeni ugovor o isporuci duhanske sirovine te je uredno ispunjavao svoju obvezu isporuke, te je svu robu koju je isporučio prethodio i naplatio što je sve vidljivo iz dokumentacije koja je u posjedu carinskog tijela. S obzirom na navedeno ističe kako je u cijelosti postupao sa pažnjom dobrog stručnjaka u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, čak je avansno naplaćivao isporučenu robu, a i s minimiziranim rizikom za sve ostale sudionike u pravnom prometu. Smatra kako carinsko tijelo preširoko tumači pažnju dobrog gospodarstvenika iz razloga što isto nije uopće predviđeno Zakonom o trošarinama nego Zakonom o obveznim odnosima koji predstavlja opći zakon za obvezne odnose, a carinsko tijelo nema ovlasti tumačiti navedeni pravni standard već isto može tumačiti isključivo sud što je u rubriciranom postupku prvostupanjski sud propustio tumačiti. Vezano za rezultate postupka provjere putem međunarodne administrativne suradnje navodi kako su odgovori carinskih službi Republike Austrije i Republike Slovačke tijekom upravnog postupka zaprimljeni na engleskom jeziku i prvotužitelj tijekom poreznog nadzora te uvida u spis nije pronašao da bi ti dopisi bili prevedeni na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču pa je upitno jesu li isti uopće valjano dokazno sredstvo obzirom da se postupak ima voditi na hrvatskom jeziku sukladno članku 14. Zakona o općem upravnom postupku. Drugotužitelj pojašnjava kako je na temelju navoda stranih administrativnih tijela, a po samostalnom prijevodu utvrdio kako ista ne sadrži nikakva utvrđenja po provedenim postupcima utvrđenja činjenica već sadrže isključivo misaone konstrukcije kojima se izražava vjerojatnost, pretpostavka i nagađanja, a carinsko tijelo te iste ničim utvrđene vjerojatnosti uzima za nesporno dokazane. Upućuje na sadržaj dopisa stranih tijela, koja prvenstveno i nedvojbeno negiraju saznanja o kretanju navedene robe vezano uz koje su zaprimili upit za provjeru, ali isto tako ne pokreću ikakve postupke da bi se utvrdilo točno kretanje robe. Ističe se kako je prvotužitelju nesporno dozvoljeno trgovanje duhanom i duhanskim prerađevinama i proizvodima kao proizvođaču, sukladno odredbama Zakona o trošarinama, a isti nije u obvezi provjeravati rad li se o posrednom ili krajnjem kupcu i zadovoljava li isti sve uvjete za trgovanje duhanskom sirovinom, niti znati za koju namjeru kupac nabavlja duhansku sirovinu, a pogotovo kada trošarinski proizvod pređe granicu države odredišta isporuke i carinske uprave države odredišta isporuke i ista eventualno ne utvrdi sve bitne detalje vezane uz trošarinsku robu. Drugotužitelj ističe kako su carinskom tijelu dostavljeni svi računi i CMR teretni listovi za svaku od pošiljaka koje su upućene dobavljačima duhanske sirovine. Carinsko tijelo iz nepoznatog razloga ignorira činjenicu da su svi CMR teretni listovi potpisani i ovjereni od strane dobavljača, to jest od strane osobe primatelja pošiljke, što potvrđuje primitak robe. Drugotužitelj još jednom naglašava kako je sva roba – duhanska sirovina koja je bila predmetom transporta plaćena od strane dobavljača, a potom je odaslana dobavljaču i to putem prijevoznik TŽ, koji je odabran i plaćen izravno od strane dobavljača. Poziva se na EXW Incoterms pravila u vezi s međunarodnom isporukom duhanske sirovine. Posebno ističe bitnu povredu postupka koju je počinilo carinsko tijelo donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva podnositelja žalbe za umnožavanjem akata evidentiranih pod brojem 64 i 66 u predmetu klasa: 471-01/19-18/2611 od 7. studenog 2022. na koji način je spriječilo prvotužitelja upravo u dokazivanju odlučnih činjenica za ovaj postupak, a to je da je prijevoznik TŽ primio naknadu za prijevoz upravo izravno od dobavljača, to jest da je sam snosio troškove prijevoza i plaćao cestarine i gorivo za navedene pošiljke. Time je stranka dovedena u podređeni položaj u odnosu na nadležno tijelo koje provodi postupak pa je time povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Drugotužitelj ponovno naglašava kako prvotužitelj nikako nije taj koji bi na nezakonit način postupao s duhanskom sirovinom - proizvod označen nazivom "STRIPS", te kako je, ukoliko je došlo do nezakonitog postupanja, ono učinjeno od strane treće osobe, u trenutku kada prvotužitelj više nije imao nikakve moći nad predmetnom pošiljkom. Drugotužitelj stoga predlaže Visokom upravnog sudu da usvoji ovu žalbu kao osnovanu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da poništi pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

4. Trećetužitelj podnosi žalbu protiv naznačene presude Upravnog suda u Rijeci u cijelosti te ponavlja sve navode iz žalbe drugotužitelja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se poništi pobijana presuda i vrati predmet na ponovni postupak.

5. Prvotužitelj podnosi žalbu protiv presude naslovnog suda te se u cijelosti pridružuje svim navodima iz žalbi koje su u ovom postupku izjavili drugo i trećetužitelj. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora i nakon održane usmene i javne rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatanje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, te je obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Gospić obavilo porezni nadzor provjere odredaba Zakona o trošarinama i Pravilnika o trošarinama koji se odnose na proizvodnju i promet duhanskih prerađevina kod Tvornice duhana Udbina d.o.o. za razdoblje poreznog nadzora od 1. siječnja 2018. do 30. rujna 2020. Nakon provedenog poreznog nadzora poreznom obvezniku Tvornici duhana Udbina d.o.o. utvrđena je obveza plaćanja trošarinskog duga po osnovi manjka robe kao i po osnovi duhanske sirovine koja je predmet nezakonitog postupanja dok su JŽ, EŽ i ĆŽ utvrđeni solidarnim dužnicima za naznačeni trošarinski dug.

10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda kao i od strane upravnog tijela obzirom je postupak nadzora proveden iznimno detaljno te je sačinjen i zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 5. prosinca 2022. u kojem je detaljno opisan postupak nadzora kao i utvrđeno činjenično stanje.

11. Poreznim nadzorom utvrđeno je da trošarinski obveznik ne iskazuje po pojedinom proizvodu utjecaj vlage na gotov proizvod niti je mogao predočiti propisan i dozvoljen utjecaj vlage na pojedini proizvod nego je odgovorna osoba istaknula da to ovisi o vrsti sirovine (suhoća lista duhana). Također se ne iskazuju gubici u proizvodnom procesu tijekom proizvodnje, već se to iskazuje inventurom na kraju godine kod popisa zaliha. Nadalje, utvrđeno je da trošarinski obveznik količinu gotovog proizvoda, koju nije pakirao u vrećice i na koju nije obračunao trošarinu, prikazao kao manjak gotovog proizvoda u inventurnoj listi te iz svega proizlazi da trošarinski obveznik na kraju godine provodi usklađivanje poslovne dokumentacije kako bi gotov proizvod koji nije otpremljen na tržište i za koji nije obračunata i plaćena trošarina, prikazao kao manjak pozivajući se na Odluku o dopuštenoj visini tehnološkog manjka, kala, kvara, rasipa i loma u proizvodnji i preradi duhana („Narodne novine“ 21/00. i 118/01.). Nadalje usporedbom popisa sačinjenog 5. studenog 2019. u skladištu gotovog proizvoda i stanja na skladišnoj kartici utvrđeno je da je trošarinski obveznik na skladišnoj kartici na dan 5. studenog 2019. prikazao netočne podatke, odnosno na skladišnoj kartici evidentirani su na zalihi gotovi proizvodi koji nisu zatečeni u skladištu prilikom popisa i/ili nije zatečen u količini u kojoj je prikazan na skladišnoj kartici, iz čega slijedi da je trošarinski obveznik usklađivao poslovnu dokumentaciju na način da je u skladišnim karticama prikazivao gotov proizvod koji se stvarno ne nalazi u skladištu. Stoga su nakon provedenog poreznog nadzora kod trgovačkog društva Tvornica duhana Udbina d.o.o. utvrđene nove obveze po osnovi manjka, a sukladno odredbi članka 22. stavak 1. točka 4. u vezi sa člankom 76. stavak 2. i 3. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 22/13. – 115/16. – dalje u tekstu: Zakon/13.) odnosno na temelju odredbe članka 88. stavak 2. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18. i 121/19. – dalje u tekstu: Zakon/18.).

12. Također, u tijeku poreznog nadzora izvršena je provjera poslovanja inozemnih tvrtki koji posluju s poreznim obveznikom i kojima trošarinski obveznik otprema proizvod pod nazivom STRIPS NTB. Putem međunarodne administrativne suradnje izvršena je provjera društva CHECK POINT EASTERN EUROPE s.r.o. Slovačka za koje društvo je utvrđeno da nije ovlašteno za trgovanje duhanskih proizvodima, a provjerom dokumentacije za nadzirano razdoblje nisu pronađeni računi ili drugi dokumenti koji bi se odnosili na duhanske proizvode, dok je direktorica izjavila da se društvo bavi organizacijom evenata, oglašavanjem i marketingom. U odnosu na prodaju proizvoda STRIPS NTB društvu PORFIRIO s.r.o. Bratislava utvrđeno je da navedeno društvo ima fiktivno sjedište i nije ovlašteno za trgovanje duhanskim proizvodima. Nadalje, društvo AP PRESTIGE GmbH bavi se vrtlarenjem, uslugom njegovanja, bojanja, čišćenja i zimske službe, a u odnosu na prodaju proizvoda STRIPS NTB društvu PAK COMPANY GmbH Njemačka utvrđeno je da je predmet poslovanja navedenog društva međunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima i strojevima, a provjere koje su provedene u prethodnim godinama rezultirale su saznanjima da se duhan nije uvozio u Njemačku već da su odredišne države bile Belgija i Nizozemska. Na temelju navedenog, prema ocjeni ovog Suda, porezno tijelo pravilno zaključuje da je trošarinski obveznik u nadziranom razdoblju prodavao i isporučivao proizvod STRIPS NTB trgovačkim društvima PORFIRIO s.r.o. Bratislava, CHECK POINT EASTERN EUROPE s.r.o. Bratislava koja nisu ovlaštena za poslovanje s duhanom i duhanskim prerađevinama, a društvo AP PRESTIGE GmbH Austrija poslužilo je za prikrivanje tragova, odnosno prave namjene proizvoda. S obzirom je međunarodnom provjerom utvrđeno da je trošarinski obveznik isporučivao duhansku sirovinu (STRIPS) trgovačkim društvima koji nisu registrirani za proizvodnju i promet duhanom i na taj način nezakonito postupao s duhanskom sirovinom, izvršena je detaljna analiza isporuka i drugih vrsta proizvoda STRIPS navedenim trgovačkim društvima jer je međunarodnom provjerom utvrđeno i da ta društva nisu uopće poslovala s duhanom ili duhanskim prerađevinama, kao i da se isporučenim duhanom nije trgovalo na legalnom tržištu Austrije niti Slovačke. Pregledom popratne dokumentacije koja prati pošiljku, temeljem tovarnih listova (CMR) utvrđeno je da su za prijevoz svih isporučenih pošiljki korištene usluge istog prijevoznika i to TŽ, vlasnika obrta "[obrt]" te je prijevoz obavljen teretnim vozilima za koje su zatraženi podaci o kretanju tih vozila autocestama, a da bi se utvrdili pravci kretanja pošiljki iz pogona tvornice u Udbini. Izvršenim uvodom u dostavljene evidencije od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i društva Hrvatske autoceste d.o.o., a što je detaljno opisano za svaki račun i za svaki CMR, utvrđeno je da niti za jednu pošiljku duhana upućenu od strane poreznog obveznika Tvornice duhana Udbina d.o.o. inozemnim društvima PORFIRIO s.r.o. Bratislava, CHECK POINT EASTERN EUROPE s.r.o. Bratislava, AP PRESTIGE GmbH Austrije ne postoje dokazi da su isporuke stvarno izvršene onako kako se u pregledanoj poslovnoj dokumentaciji prikazuje. Također, nisu utvrđeni dokazi iz kojih je moguće utvrditi da su pošiljke stvarno otpremljene izvan područja Republike Hrvatske.

11. Sukladno navedenom, porezno tijelo, kao i prvostupanjski sud, pravilno zaključuju da je navedeni porezni obveznik sudjelovao u sklapanju fiktivnih odnosno prividnih pravnih poslova u vezi s kretanjem ili raspolaganjem duhanskom sirovinom, a čime su ostvarena obilježja zlouporabe prava u kretanju trošarinskim proizvodima iz članka 20a Zakona/13. i članka 124. Zakona/18.

12. Na sve žalbene prigovore prvostupanjsko tijelo već je detaljno odgovorilo rješenjem od 22. veljače 2023., a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u svojoj presudi poglavito stoga što su svi prigovori na zapisnik prigovori i u tužbi kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu istovjetni. Naime, nije osnovan prigovor kako je paušalno proveden postupak međunarodne administrativne suradnje obzirom je iz odgovora carinskih tijela u Austriji i Slovačkoj razvidno da se radi o kupcima koji nisu ovlašteni za trgovinu duhanom niti duhanskim prerađevinama već se radi o društvima sa fiktivnim sjedištem kojih nije bilo moguće ostvariti kontakt u svrhu provedbe tražene provjere. Ti podaci stavljeni su u kontekst sa izjavom odgovorne osobe trošarinskog obveznika prema kojem su poslovi sklopljeni na sajmu u Njemačkoj s osobom po imenu J, čijeg se prezimena ne sjeća i ti poslovni su sklopljeni usmeno bez pisanih ugovora ili bilo kakvih drugih pisanih dokumenata isporukama duhana pravnim osobama, a koje bi s obzirom na stupanj prerade isporučenog duhana trebale biti registrirane i ovlaštene za poslovanje s duhanom bez ikakve provjere njihovih ovlaštenja pa je pravilan zaključak da od strane trošarinskog obveznika nije poduzet niti minimum mjera, a da bi se uvjerio da neće sudjelovati u utaji poreza.

13. Nadalje, vezano za prigovor kako odgovori stranih tijela u postupku administrativne suradnje nisu službeno prevedeni na hrvatski jezik ukazuje se tužiteljima na odredbu članka 74. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21.) prema kojoj odredbi je ovjereni prijevod podneska inozemne javne isprave obvezan samo ako se posumnja u vjerodostojnost isprave. Isto je u skladu i sa odredbom članka 8. Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“ 115/16. – 121/19.).

14. Nadalje, nije osnovan niti prigovor kako su svi teretni listovi potpisani i ovjereni od strane dobavljača te je potvrđen primitak robe pa da su i teretni listovi (CMR-ovi) dokaz da je sva roba predana prijevozu jer su tijekom poreznog nadzora detaljno analizirani svi teretni listovi i pripadajuća dokumentacija, isti su stavljeni u kontekst rezultata međunarodne provjere, a što sve ukazuje na nevjerodostojnost navedenih teretnih listova obzirom je nesporno utvrđeno da pošiljke nisu prispjele na odredište na kojem je ovjerena njihova predaja kupcu.

15. Sukladno svemu navedenom, prema ocjeni ovog Suda, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pravilno su primijenjene i odredbe Zakona/13. kao i Zakona/18. te su utvrđeni elementi zlouporabe prava u kretanju predmeta oporezivanja temeljem članka 20a Zakona/13. odnosno članka 124. Zakona/18., a sukladno kojim svaka osoba za koju iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znala ili morala znati da svojim radnjama ili propuštanjem poduzimanja dužnih radnji sudjeluje u zlouporabi prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze, a članovi trgovačkih društva i osobe koje vode poslove društva ne mogu se pozvati na to da po zakonu ne odgovaraju za obveze društva i takve osobe za trošarinski dug odgovaraju osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom.

16. Na temelju svega navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koju je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti ovaj Sud utvrđuje postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti pa je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković