Poslovni broj: Usž-2238/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-495/2022-19 od 16. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-495/2022-19 od 16. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/15-01/3454, urbroj: 513- 04-19-12 od 19. prosinca 2019.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 19. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Sinj, klasa: UP/I-410-20/2013- 001/00654, urbroj: 513-007-29-07-2015-0004 od 15. listopada 2015. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 67.539,67 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 3.376,98 kuna.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je nekretninu stekao darovanjem od strane svog oca kao dotadašnjeg vlasnika te nekretnine. Ističe da predmetno zemljište nije bilo predmetom prometa nekretnina.

Predlaže da sud ukine osporenu presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika održao raspravu čime je dao mogućnost strankama da se očituju o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ove upravne stvari te je na temelju uvida u sudski spis kao i u spis tuženika utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da je osporeno rješenje u cijelosti zakonito.

8. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem od 15. listopada 2015. tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju presude Općinskog suda u Imotskom, poslovni broj: P.507/08 od 9. travnja 2009. koja je postala pravomoćna 17. lipnja 2013. kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koju je stekao dosjelošću.

9. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02. i 22/11.) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina u smislu navedenog Zakona smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. navedenog članka Zakona određeno je da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluke suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

10. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje i odredbe članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim utvrđenje tuženika da je tužitelj na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Imotskom stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću. Naime, navedena presuda predstavlja valjanu pravnu osnovu za utvrđivanje porezne obveze budući da se u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina radi o prometu nekretnina, a stjecanje vlasništva dosjelošću čini predmet oporezivanja.

11. Prigovori tužitelja u svezi zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina pri čemu se tužitelj poziva na odredbu članka 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina nisu osnovani. Navedena odredba propisuje da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici umrlog ili darovatelja, međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o načinu stjecanja kojim bi tužitelj u smislu citirane odredbe Zakona bio oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina.

12. Prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a nisu učinjene niti povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se ova presuda pobija.

13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković