Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kojeg zastupa zaposlenica TEI, prema generalnoj punomoći Su-1369/13, uz sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-350/2024-28 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-350/2024- 28 od 12. veljače 2025., u pobijanim točkama I ,III i IV izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. nalaže se tuženiku HP – Hrvatskoj pošti d.d. isplatiti tužitelju TE iznos od 3.098,80 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate, a u točki II odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 109,55 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama U točki III. nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama dok se u točki IV. odbija zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik i umješač na strani tuženika u točkama I, III i IV izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu troška sastava žalbi.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Odlučujući o žalbama utvrđeno je kako prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju žalitelji, s obzirom na to da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

5. Kako u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja 29. ožujka 2021. u poštanskom uredu u Vrbovcu, prilikom rada u prostorijama poslodavca Hrvatska pošta d.d., Trg Petra Zrinskog 12, 10340 Vrbovec, kada je zadobio ozljedu na radu. Tužitelj u tužbi tvrdi da je do nezgode je došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da se tužitelj prilikom izlaska iz garaže spotaknuo na rub betoniranog pristupnog puta, a prilikom pada je pao na lijevu stranu ruke i ramena.

7. Neosnovano žalitelji upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetni događaj kao i u pogledu činjenica i okolnosti odlučnih za utvrđivanje visine štete u tom štetnom događaju.

7.1. Naime te činjenice i okolnosti prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći izvedene dokaze pravilno u smislu čl. 8 ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti na koji način je utvrdio da je tužitelj navedenu ozljedu na radu zadobio .kako to proizlazi iz suglasnih iskaza očevica svjedoka T i iz iskaza samog tužitelja na način da je tužitelj sa svjedokom došao u garažu, radi pregleda službenog vozila, pošiljke, dostave a kad su s tim završili, krenuli su van garaže prema uredu, a tada se tužitelj spotaknuo na stepenicu odnosno rizol, te da se radi o stepenici produljene duljine sa nagibom 2-3 metra dugačkom. Pri tom je tužitelj pao i rekao da ga boli rame i ruka.

7.2. Temeljem iskaza svjedoka AE vezano za predmetnu ozljedu u bitnome utvrđeno da svjedok, zna da su pričali o ozljedi i da je do iste došlo, međutim, ne sjeća se načina nastanka same ozljede. I da je istu bio dužan prijaviti, što je i u ovom konkretnom slučaju učinio.

8. Vezano za samo mjesto štetnog događaja iz navedenih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da se na tom dijelu nalazi naknadno rađen pristupni podest za parking dostavnih vozila, kombija i slično, da ne postoji nikakva fizička ograda ili nešto slično koja priječi pristup radnicima te da se poštari odnosno radnici uobičajeno kreću tim putem kojim se u vrijeme štetnog događaja kretao i tužitelj i kojim se svakodnevno prolazi.

9. Svi žalbeni navodi tuženika kao i umješača na strani tuženika kojima osporavaju dinamiku nastanka štetnog događaja kao i utvrđenje da nema činjenica i okolnosti koje bi isključivale odgovornost tužitelja kao poslodavca te koje bi ukazivale na postojanje doprinosa tužitelja kao radnika navedeno štetnom događaju, u bitnom predstavljaju vlastitu analizu i ocjenu po sudu pravilno izvedenih dokaza žalitelja i ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost svih odlučnih činjenica u ovom sporu.

10. Budući da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na način da su izvedeni i pravilno ocijenjeni svi po strankama predloženi dokazi to se ukazuju neosnovani žalbeni navodi tuženika kako je sud bio dužan primijeniti odredbe čl. 221. a ZPP-a pogrešno smatrajući da na temelju izvedenih dokaza određene činjenice nije bio u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi.

11. Stoga je pravilan zaključak da je tužitelj dokazao da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu, odnosno u svezi s radom. A nasuprot tome tuženik ni umješač nisu dokazali da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja ili zbog krajnje nepažnje, odnosno tuženik i umješač nisu naveli koju je konkretnu radnju tužitelj pogrešno izvršio odnosno što je propustio učiniti. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno zaključio da smatra da postupanje tužitelja ne ukazuje da bi do štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja došlo zbog njegovog skrivljenog ponašanja ili iz krajnje nepažnje već slučajno, a za što tuženik kao poslodavac tužitelja odgovara odnosno da bi bilo osnova za primjenu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) odnosno čl. 1092. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 84/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu ZOO).

12. U pogledu visine štete koju također žalbom osporava mješač na strani tuženika valja reći kako je na temelju provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje predmetnom štetnom događaju odgovaraju i u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem te da su kod tužitelja završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ramena uslijed traumatske ozljede zglobnih tijela lijevog ramena. Koje predstavljaju zaostale trajne posljedice od 5% kao i da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 45 dana – kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana – kumulativno a da naruženije ne postoji, pri čemu su sve primjedbe i prigovori stranaka na dat nalaz i mišljenje otklonjeni saslušanjem vještaka osobno na ročištu pred prvostupanjskim sudom.

13. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, prvostupanjski sud je tužitelju osnovano dosudio iznos neimovinske štete od 3.098,80 EUR-a kao u pobijanoj točki i izreke radi čega je žalbene navode tuženika i umješača na strani tuženika u pogledu te točke valjalo odbiti kao neosnovane.

14. U odnosu na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete valja reći kako su isti neosnovani.

15. Naime tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao poslodavcu.

16. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni sa isplatom novčane obveze duguje pored glavnice i-zatezne-kamate. Odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se obveza-naknade štete-smatra dospjelom od trenutka nastanka-štete. Odredbom čl. 1103 ZOO je propisano da obveza pravične novčane-naknade-dospijeva danom-podnošenja-pisanog-zahtjeva- ili tužbe, osim ako je-šteta-nastala nakon toga.

17. Tužitelj se obratio tuženiku 10 ožujka 2022. za naknadu štete tuženiku, te je pravilno, kamata na dosuđeni iznos naknade štete, dosuđena od11. ožujka 2022.

18. U pogledu odluke o parničnom trošku koju žalbom pobijaju žalitelji i to tuženik samo paušalno ne navodeći određeno žalbene razloge zbog kojih smatra odluku o parničnom trošku nepravilnom dok umješač na strani tuženika žalitelj prvenstveno smatra kako je odluka o glavnoj stvari nepravilna pa je stoga nepravilna i odluka o parničnom trošku a valja reći kako su isti neosnovani te da je prvostupanjski sud pravilno utemeljio odluku o troškovima postupka iz točke III na odredbi čl. 154. st.5 i čl. 155 ZPP-a sukladno utvrđenom uspjehu tužitelja u sporu.

19. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a kao u izreci.

20. S obzirom da žalitelji nisu uspjeli sa žalbama istima ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević