Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6601/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ET, kojeg brani odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac & Luka Šiljeg iz Ploča, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika ET, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 2. lipnja 2025. godine, Klasa: 413-01/21-26/1626, Urbroj: 513-02-8002/77-25-32, P-296/2021 na sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ET, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i odluci o roku za plaćanje izrečene novčane kazne, na način da je okrivljenik djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) te mu se na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koju je dužan platiti obročno u šest jednakih rata, s tim da je prvu ratu dužan platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude, a svaku iduću do 30-tog dana u mjesecu.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ET i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.
III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danim rokovima za obročnu otplatu izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik ET proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) eura, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.
3. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to plin 404A (98,10 kg) ) 9 komada.
4. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, navodeći u bitnom da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da je tijekom postupka predlagao niz dokaza kako bi to dokazao. Istaknuo je da su u ponovljenom postupku saslušana dva svjedoka, no da nije pribavljena snimka kamera, iako je to Visoki prekršajni sud RH naložio svojom ukidnom odlukom. Smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane, te da mu je izrečena previsoka novčana kazna imajući u vidu da do sada nije kažnjavan. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.
5.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6.
Žalba je djelomično osnovana.
7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, no na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenilo materijalno pravo i to na štetu okrivljenika. To stoga što je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke već bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada propisuje neznatno blažu novčanu kaznu od one koju je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za kojeg je okrivljenik proglašen krivim. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio za okrivljenika blaži zakon, kao pod točkom I izreke ovog rješenja. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.
8.
Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, iskaza saslušanih svjedoka te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud ističe da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i točno utvrdilo sve odlučne pravno relevantne činjenice, pa tako i kronologiju utvrđenja samog prekršaja na graničnom prijelazu KM Mali Prolog prilikom ulaska vozila okrivljenika u carinsko područje Unije, kritične zgode. Naime, saslušanjem svjedoka VT, djelatnika policije i TT, carinskog službenika, neprijeporno je utvrđeno da je u samom nadzoru sudjelovao i carinski službenik, slijedom čega nije točno da okrivljenik kritične zgode nije imao niti prilike carinskom službeniku prijaviti plin koji je unosio u carinsko područje Unije. Stoga ovaj sud smatra da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, te da slijedom toga nije bilo više niti potrebno izvoditi dokaz reprodukcijom snimki nadzorne kamere, koje bi očito pokazale istu kronologiju događaja, odnosno da je okrivljenika na graničnom prijelazu prvo zaustavio djelatnik policije postavivši mu pitanje ima li što prijaviti, a nakon što je stavljen u drugu liniju kontrole, na pitanje carinskog službenika ima li što prijaviti, imao je priliku prijaviti da ima 9 komada plina 404A (98,10 kg). Međutim, ovaj sud ističe da kako se predmetni plin svrstava u kategoriju flouriranih stakleničkih plinova odnosno tvari čiji unos je zabranjen, odnosno za isti vrijede ograničenja prilikom unosa u carinsko područje Unije, temeljem Uredbe (EU) 2024/590 Europskog Parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, a što je prije bilo uređeno Uredbom (EU) 517/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima, to je okrivljenik morao prilikom unosa plina u carinsko područje Unije podnijeti pisanu carinsku deklaraciju popraćenu propisanom dokumentacijom, slijedom čega ga prijava predmetnog plina usmenim deklariranjem robe ne bi niti ekskulpirala prekršajne odgovornosti.
9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je navelo u obrazloženju pobijanog rješenja da nisu nađene osobito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i dovele do ublažavanja novčane kazne, dok je otegotnim cijenilo dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, a da pritom nije navelo niti broj i datum, te datum pravomoćnosti odluke kojom je okrivljenik do sada bio kažnjavan, a što je nužno kako bi ovaj sud mogao provjeriti je li u međuvremenu nastupila u odnosu na tu odluku rehabilitacija. Slijedom istaknutog ovaj sud smatra da je okrivljeniku izrečena previsoka novčana kazna, pa je stoga imajući u vidu da se okrivljenik smatra nekažnjavanom osobom, te uzevši u obzir i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, obzirom da nije nađen okrivljenikov doprinos dugotrajnosti ovog prekršajnog postupka, preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu bliže propisanom minimumu novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Uz to ovaj sud drži da je izrečena novčana kazna u ovoj drugostupanjskoj odluci primjerena prekršajnopravna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te svim drugim okolnostima konkretnog slučaja od kojih ovisi visina kazne.
10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u rokovima za obročnu optplatu izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
11. Vezano za rok plaćanja izrečene novčane kazne potrebno je istaknuti da je u tom pogledu došlo do povrede materijalnog prava jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo ovlast koju ima po zakonu. To stoga što se u izreci pobijanog rješenja s jedne strane okrivljeniku daje rok od 15 dana za plaćanje izrečene novčane kazne, dok mu se s druge strane odobrava obročna otplata izrečene novčane kazne u šest istovjetnih rata, a što se međusobno isključuje. Stoga kako je plaćanje izrečene novčane kazne kroz danih šest obroka pogodnije za okrivljenika u odnosu na plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 15 dana, to je ovaj sud preinačio pobijano rješenje u odluci o roku za plaćanje novčane kazne i odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.
12. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je utemeljena i pravilno obrazložena u pobijanom rješenju, pozivanjem na pravni propis kojim je uređen unos u carinsko područje Unije tvari koje oštećuju ozonski sloj.
13. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.
14.
Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
15.
Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
