Poslovni broj: Usž-849/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, Vladimira Nazora 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, Mihanovićeva 3, radi doplatka za djecu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I-1138/2022-9 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I-1138/2022-9 od 31. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 143-02/22-01/03584210893, URBROJ: 341-99-05/3-22- 3720, broj spisa: 743843, od 18. srpnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 143-02/22- 01/03584210893, URBROJ: 341-22-05/3-22-003423, broj spisa: 135454 od 12. svibnja 2022. (točka I. izreke presude) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 12. svibnja 2022. kojim tužiteljici nije priznato pravo na doplatak za djecu.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je zahtjev za doplatak za djecu podnijela 2. veljače 2022. Isti je odbijen jer kao hrvatska državljanka nema neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva. Citira odredbe Zakona o doplatku za djecu koje se odnose na to tko doplatak za djecu može ostvariti, pod kojim uvjetima, a među njima je i taj da podnositelj zahtjeva ima hrvatsko državljanstvo ili status stranca s odobrenim stalnim boravkom ili da ima prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva.
3.1. Tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, Zakon o doplatku za djecu. U Republici Hrvatskoj neprekidno boravi kao stranac od 2014., podnijela je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, udana je za hrvatskog državljana s kojim ima mlt. dijete. Ne bi mogla steći hrvatsko državljanstvo da nije imala 5 godina neprekinutog boravka u Republici Hrvatskoj i status stranca na stalnom boravku. Osporava pravilnost obrazloženja pobijane presude u dijelu u koje se odnosi na Uvjerenje o prebivalištu iz kojeg proizlazi da je tužiteljica na području Republike Hrvatske imala prebivalište od 9. travnja 2021. do 11. siječnja 2022. kao stranac na stalnom boravku, a od 11. siječnja 2022. se dalje vodi u tom svojstvu. Tužiteljica se poziva na Uvjerenje MUP-a RH, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Broj:
511-15-06/3-2381/2-2019 od 3. prosinca 2019. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica na području Republike Hrvatske imala privremeni boravak od 9. rujna 2014. do 9. rujna 2019., te od 10. rujna 2019. do 9. rujna 2020. Navedeno je uvjerenje izdano u svrhu ostvarivanja dječjeg doplatka. Tužiteljica temeljem navedenog uvjerenja od 3. prosinca 2019. zaključuje da ispunjava uvjete za priznavanje traženog prava jer je kao stranac imala odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj od 9. rujna 2014., a 2022 je primljena u hrvatsko državljanstvo. Tužiteljica navodi da nije saslušana tijekom upravnog postupka ni spora niti su provedeni dokazi koje je predlagala.
3.2. Tužiteljica predlaže ovom Sudu uvažiti njenu žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti njen tužbeni zahtjev, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Zakon o doplatku za djecu („Narodne novine“, 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.; dalje: Zakon) u članku 7. propisuje da korisnik prava na doplatak za djecu može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane tim Zakonom (stavak 1.), te stranac koji ima neprekinuti odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane tim Zakonom (stavak 2.).
10. Nesporno je da je tužiteljica 2. veljače 2022. podnijela zahtjev za priznavanje prava na doplatak za djecu, za maloljetnog sina ŽP. Tužiteljica nije ostvarila uvjet da je prije podnošenja zahtjeva imala tri godine stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Naime, tužiteljica pogrešno tumači, tj. izjednačuje, privremeni boravak koji joj je bio priznat od 9. rujna 2014. te od 10. rujna 2019. do 9. rujna 2020., sa stalnim boravkom. Iz Uvjerenja MUP-a RH, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Broj : 511-15-06/3-2381/2-2019 od 3. prosinca 2019. nesporno proizlazi da je tužiteljici u Republici Hrvatskoj bio priznat privremeni boravak, a hrvatsko je državljanstvo stekla 2022. godine.
11. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu jer iz izvedenih dokaza u upravnom postupku proizlazi da tužiteljica kao strana državljanka nije u Republici Hrvatskoj tri godine prije podnošenja zahtjeva imala priznato pravo na stalni boravak što je kao uvjet propisano u citiranom članku 7 stavku 2. Zakona. Spisu prileže dokazi izdani 1. lipnja 2022. od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko – srijemske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca. Iz očitovanje navedenog tijela, broj: 511-15-06/2-22-1883/2-2022MN, proizlazi da je tužiteljica bila evidentirana kao stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj od 9. rujna 2014. do 9. rujna 2019., od 10. rujna 2019. do 9. rujna 2020. i od 22. rujna 2020. do 9. travnja 2021. Iz uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu, broj: 511-15-06/2-22- 1883/2022, proizlazi da je tužiteljica imala prebivalište na području Republike Hrvatske od 9. travnja 2021. do 11. siječnja 2022., kao stranac na stalnom boravku.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Činjenično je stanje pravilno utvrđeno uvidom u odgovarajuće javne isprave u istinitost kojih ovaj Sud nije imao razloga sumnjati. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
