REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-429/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1299/2020-2 od 8. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 85/2020 od 22. rujna 2020.,u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova Zagreb da tužitelju RK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 28.452,62 Kuna kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2008.godine iznos od 3.818,49 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec veljaču 2008.godine iznos od 1.995,13 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec ožujak 2008.godine iznos od 820,11 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec travanj 2008.godine iznos od 1.391,70 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec svibanj 2008.godine iznos od 1.494,71 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec lipanj 2008.godine iznos od 657,05 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec srpanj 2008.godine iznos od 2.951,44 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec kolovoz 2008.godine iznos od 2.635,38 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec rujan 2008.godine iznos od 2.995,14 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec listopad 2008.godine iznos od 6.631,39 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 15.11.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec studeni 2008.godine iznos od 626,98 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2008.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za mjesec prosinac 2008.godine iznos od 3.435,09 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2009.godine pa do 31.07.2015.godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos glavnice potraživanja od 67.636,44 Kuna kao neosnovan te za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 20.169,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-85/2020 od 22. rujna 2020.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4649/2021-2 od 17. studenoga 2021. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude, u odbijajućem dijelu presude, zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Primjenjuje li se na službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12), te može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavca u aktivnom dežurstvu?“.

4. Tužitelj je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno da se nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade razlike plaće iz osnova neplaćenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima te noćnog rada za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008.

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj zaposlenik tuženice, odnosno policijski službenik MUP-a Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split,

- da je sustav rada tužitelja organiziran na način da se tužitelj upućuje na višednevne službe na moru, u kojim je prilikama radio kao upravitelj stroja broda na kojem se nalazio,

- da je tužitelj za vrijeme višednevnih plovidaba boravio na brodu 24 sata, od kojeg vremena se 8 sati odnosilo na njegov redovni rad, 8 sati na prekovremeni rad, a

8 sati na dnevni odmor,

- da tuženica nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu.

10. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili da se obračun djelatniku, koji je boravio više dana na brodu po 24 sata, vrši na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Pri tom su nižestupanjski sudovi (pozivajući se na pravno shvaćanje revizijskog suda iz odluke broj Revr- 867/2014 od 21. rujna 2016. donesenog u ovom istom predmetu) zaključili da je i u konkretnom slučaju u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove i boravio više dana na brodu po 24 sata životno i logično da djelatnik, koji zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara 8 sati dnevno te da je u navedenom razdoblju od 8 sati tužitelj imao vrijeme za odmor, tj. da tužitelj u tom vremenu nije ostvarivao ni redovni, ni prekovremeni rad. Zbog toga su sudovi djelomično prihvatili (za iznos od 3.776,31 € / 28.452,62 kuna) i djelomično odbili tužbeni zahtjev tužitelja (za iznos od 8.976,90 € / 67.636,44 kuna).

11. S obzirom na pitanje u odnosu na koja je dopuštena revizija i s obzirom na razloge zbog kojih je tužitelj dijelom odbijen s tužbenim zahtjevom sporno je pripada li tužitelju plaća i za onaj dio boravka na brodu za vrijeme kada je imao dnevni odmor makar je i dalje boravio na brodu.

12. Odredbom čl. 42. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 130/23 - dalje: ZR/09) na temelju kojeg je dopušteno pitanje, propisano je:

„Članak 42.

„(1) Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

(3) Vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

(4) Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.“.

13. Prije svega po ocjeni ovog suda s obzirom da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2008., odredbe ZR/09 ne mogu se primjenjivati već odredbe Zakona o radu koji je bio na snazi u tom razdoblju, dakle Zakon o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04 - službeni pročišćeni tekst, 68/05, 94/09, 149/09 - dalje: ZR/05).

14. Prema odredbi čl. 38. ZR/05 čl. 30. puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sata tjedno, a ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 40 sata tjedno.

15. Odredbom čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 129/00, 41/08, 76/09 i 34/11) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12 - dalje: KU) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

17. Člankom 199. ZR/05 kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru (st. 2. istog članka).

18. Ovaj sud je u odluci poslovni broj Revr-1085/2013 od 25. siječnja 2017. glede istovrsnog pitanja zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:

„Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji, u bitnom, postavlja pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad.

Navodi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda te se poziva na odluku broj Revr-753/2009- 2 od 17. studenoga 2009.

Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/2009-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.“.

19. S obzirom da se na isto pitanje ima primijeniti isti propis (Zakon o radu) to se reafirmira pravno shvaćanje kao u odluci poslovni broj Revr-1085/2013, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu za vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada, makar ne može napustiti mjesto rada.

20. Zbog pozivanja tužitelja na niz odluka suda EU valja reći da ti navodi nisu od značaja jer sukladno pravnom shvaćanju istog tog suda u predmetu C-630/2017 od 14. veljače 2019 / Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-

Wolfsberg eGen,/ zauzeto je pravno shvaćanje:

„42. Doista, kao što to proizlazi iz članka 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2013., L 300, str. 22.), odredbe izvornih Ugovora, među ostalim članci 56. i 63. UFEU-a, obvezujuće su za Hrvatsku od dana njezina pristupanja pa se stoga one primjenjuju na buduće učinke situacija nastalih prije pristupanja (vidjeti analogijom presudu od 29. siječnja 2002., Pokrzeptowicz-Meyer, C-162/00, EU:C:2002:57, t. 50.).“.

21. Prema tome na odnose koji su nastali prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, na odnose koji su nastali prije pristupanja, dakle prije 2. srpnja 2013. nema mjesta primjeni propisa EU pa time niti tumačenja obveza u svjetlu propisa EU.

22. Jednaka pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda broj: Rev- 487/2023-2 od 22. studenoga 2023. i Rev-400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

23. U odnosu na prijedlog tužitelja da se ovaj sud obrati Sudu Europske unije s pitanjima kako ih je tužitelj naveo u reviziji valja reći da ovaj sud ne smatra potrebnim obraćati se Sudu Europske unije radi odgovora na postavljena pitanja s obzirom na postojanje shvaćanja revizijskog suda i stabilne sudske prakse ovoga suda o postavljenim pitanjima.

24. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević